Wiener Musikverein

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search
Zgrada Wiener Musikverein u centru Beča, gdje se svake godine izvode Novogodišnji koncerti Bečke filharmonije.

Wiener Musikverein (bos. Bečko muzičko udruženje), obično poznata po skraćenom nazivu Musikverein, je koncertna dvorana u gradskoj četvrti Innere Stadt u Beču. To je dom Bečkog filharmonijskog orkestra.

"Velika dvorana" (njem. Großer Saal), zbog svoje visoko cijenjene akustike, smatra se jednom od najboljih koncertnih dvorana na svijetu, zajedno s Konzerthaus u Berlinu, Concertgebow u Amsterdamu i Symphony Hall u Bostonu. [1] Izuzev Bostonske simfonijske dvorane, [2] nijedna od tih dvorana nije izgrađena u moderno doba uz primjenu arhitektonske akustike, i sve su dugačke, visoke i uskog oblika, čime podsjeċaju na kutije za cipele.

Zgrada[uredi | uredi izvor]

Zgrada se nalazi na raskršċu ulica Dumbastraße i Bösendorferstraße iza Hotela Imperial u blizini bulevara Ringstraße i rijeke Beč, između ulice Bösendorferstraße i gradskog trga Karlsplatz. Međutim, pošto je Bösendorferstraße relativno mala ulica, zgrada je bolje poznata kao Karlsplatz i Kärntner Ring (dio Ringstraße okretnice). Podignuta je kao nova koncertna dvorana koju vodi Gesellschaft der Musikfreunde (bos. Udruženje prijatelja muzike u Beču), na zemljištu koje je dao car Franjo Josip I Austrijski 1863. godine.

Planove je uradio danski arhitekta Teofil Hansen u neoklasičnom stilu starogrčkog hrama, uključujući koncertnu dvoranu i manju dvoranu za kamernu muziku. Zgrada je otvorena 6. januara 1870. [3] Glavni donator bio je Nikolaus Dumba, industrijalac i liberalni političar grčkog porijekla, kojem je u čast austrijska vlada dala ime jednoj od ulica oko Musikvereina.

Velika dvorana, poznata i kao Zlatna dvorana.

Großer Musikvereinssaal (Velika dvorana), ili Goldener Saal (Zlatna dvorana), duga je oko 49 m, široka 19 m, a visoka 18 m. Ima 1.744 mjesta za sjedenje i 300 za stajanje. Tamo je održan Skandalkonzert iz 1913. godine, a to je i mjesto održavanja godišnjeg Bečkog novogodišnjeg koncerta. Živa akustika Velike dvorane prvenstveno se zasniva na Hansenovoj intuiciji, jer se nije mogao osloniti na bilo kakve studije o arhitektonskoj akustici. Pravougaoni oblik i proporcije prostorije, te njene lože i skulpture omogućuju rane i brojne zvučne refleksije.

Originalna oprema se sastojala od historijskih orgulja koje je izgradio Friedrich Ladegast, a prvi recital za orgulje održao je Anton Bruckner 1872. godine. Današnje orgulje je 1907. godine prvobitno instalirala austrijska firma Rieger Orgelbau. Franz Schmidt ili Marcel Dupre, a obnovljene su 2011. godine.

Od 2001. godine zgrada je u fazi renoviranja, a nekoliko prostorija za vježbe Bečkog filharmonijskog orkestra je privremeno rezervisano u podrumu ove zgrade.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Long, Marshall, "What is So Special About Shoebox Halls? Envelopment, Envelopment, Envelopment", Acoustics Today, April 2009, pp. 21–25.
  2. ^ "The History of Symphony Hall". Boston Symphony Orchestra. Pristupljeno 12 August 2018. 
  3. ^ "Großer Musikvereinssaal" (jezik: English). Wiener Musikverein. Arhivirano s originala, 22 December 2015. Pristupljeno 20 December 2015.