Idi na sadržaj

Wikipedia:Igralište/Fenotipska plastičnost

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Fenotipska plastičnost odnosi se na neke od promjena u ponašanju, morfologiji i fiziologiji organizama, kao odgovor na jedinstveno okruženje.[1][2] Kao fundamentalna za način na koji se organizmi nose s promjenama u okolišu, fenotipska plastičnost obuhvata sve vrste promjena izazvanih okolišem (npr. morfološke, fiziološke, bihevioralne, fenološke) koje mogu, ali i ne moraju biti trajne tokom cijelog životnog vijeka jedinke.[3] Termin se prvobitno koristio za opisivanje razvojnih efekata na morfološke karakteristike, ali se sada šire koristi za opisivanje svih fenotipskih odgovora na promjene u okolišu, kao što su aklimatizacija (aklimacija), kao i učenje.[3] Poseban slučaj kada razlike u okruženju indukuju diskretne fenotipove naziva se polifenizam.

Fenotipska plastičnost sposobnost je jednog genotipa da proizvede više od jednog fenotipa, kada je izložen različitim okruženjima. Svaka linija ovdje predstavlja genotip. Horizontalne linije pokazuju da je fenotip isti u različitim okruženjima; kose linije pokazuju da postoje različiti fenotipovi u različitim okruženjima, te stoga ukazuju na plastičnost.

Općenito, fenotipska plastičnost važnija je za nepokretne organizme (npr. biljke) nego za pokretne organizme (npr. većinu životinja), jer se pokretni organizmi često mogu udaljiti iz nepovoljnih okruženja.[4] Ipak, mobilni organizmi također imaju barem određeni stepen plastičnosti u barem nekim aspektima fenotipa.[2] Jedan mobilni organizam sa značajnom fenotipskom plastičnošću je Acyrthosiphon pisum iz porodice lisnih ušiju, koji pokazuje sposobnost izmjene između bespolnog i spolnog razmnožavanja, kao i rast krila između generacija, kada biljke postanu previše naseljene.[5] Vodene buhe (Daphnia magna) pokazale su i fenotipsku plastičnost i sposobnost genetičke evolucije kako bi se nosile s toplinskim stresom toplijih, urbanih voda ribnjaka.[2]

Metoda fenotipske plastičnosti

[uredi izvor]

Nove osobine počinju kao fleksibilni odgovori na prethodno fiksiranu osobinu. Ova fleksibilnost može nastati iz promjena u okolini ili mutacija. Okolinski signali pokrenuti će razvojne prekidače, što će dovesti do ispoljavanja različitih osobina. Ove osobine ispoljavaju se nezavisno kod različitih jedinki. Budući da su nezavisne, prirodna selekcija može djelovati na njih, što će dovesti do raznolikijih osobina i adaptacije. Ovaj proces poznat je kao genetička akomodacija. U posljednjem koraku, fleksibilnost se na kraju gubi kroz asimilaciju ili kanalizaciju. Osobina postaje fiksirana unutar genoma i više nije osjetljiva na okolinu.[6]

Primjeri

[uredi izvor]

Biljke

[uredi izvor]
Fenotipska plastičnost u sezoni cvjetanja sirka procijenjena iz sedam okruženja. Identificirano fototermalno vrijeme, indeks neovisan o performansama, kvantificira relevantne faktore okoline i omogućava sistematski okvir za modeliranje, objašnjavanje i predviđanje fenotipskih vrijednosti u prirodnim uvjetima.[7]

Fenotipska plastičnost kod biljaka uključuje vrijeme prelaska iz vegetativne u reproduktivnu fazu rasta, alokaciju više resursa korijenu, u tlima koja sadrže niske koncentracije nutrijenata, veličinu sjemenki koje jedinka proizvodi ovisno o okruženju,[8] i promjena oblika, veličine i debljine listova.[9] Listovi su posebno plastični i njihov rast može biti izmijenjen nivoom svjetlosti. Listovi koji rastu na svjetlu obično su deblji, što maksimizira fotosintezu na direktnoj svjetlosti; i imaju manju površinu, što brže hladi list (zbog tanjeg graničnog sloja). Suprotno tome, listovi koji rastu u sjeni obično su tanji, s većom površinom za hvatanje više ograničene svjetlosti.[10][11] Maslačak jeste dobro poznat po tome što pokazuje znatnu plastičnost u obliku kada raste u sunčanom u odnosu na zasjenjeno okruženje. transportni proteini prisutni u korijenu također se mijenjaju ovisno o koncentraciji hranjivih tvari i slanosti tla.[12] Neke biljke, naprimjer Mesembryanthemum crystallinum, mogu promijeniti svoje fotosintetske puteve kako bi koristile manje vode kada su pod stresom zbog vode ili soli.[13]

Demonstracija fenotipske plastičnosti kod A. thaliana, s genetički identičnim jedinkama divljeg tipa uzgajanim pod različitim svjetlosnim uvjetima. Biljke s lijeve strane uzgajane su pod 16 sati svjetla/8 sati mraka, dok su biljke s desne strane uzgajane pod 8 sati svjetla/16 sati mraka.

Zbog fenotipske plastičnosti, teško je objasniti i predvidjeti osobine kada se biljke uzgajaju u prirodnim uvjetima, osim ako se ne može dobiti eksplicitni indeks okoline za njeno kvantificiranje. Identifikacija takvih eksplicitnih indeksa okoline iz kritičnih perioda rasta, koji su u visokoj korelaciji s vremenom cvjetanja sirka i riže, omogućava takva predviđanja.[7][14] Dodatni rad se obavlja kako bi se podržala poljoprivredna industrija, koja se suočava s ozbiljnim izazovima u predviđanju fenotipske ekspresije usjeva u promjenjivim okruženjima. Budući da se mnogi usjevi koji podržavaju globalnu opskrbu hranom uzgajaju u širokom rasponu okruženja, razumijevanje i sposobnost predviđanja genotipa usjeva interakcijom s okolinom bit će ključni za buduću stabilnost hrane.[15] Studija objavljena 2026. godine u časopisu Cell ilustrovala je kako različita fenotipska plastičnost u genskim odgovorima na uslove okoline može oblikovati adaptaciju biljaka.[16]

Fitohormoni i plastičnost lista

[uredi izvor]

Listovi su veoma važni za biljku jer stvaraju put kroz koji se mogu odvijati fotosinteza i termoregulacija. Evolucijski, doprinos okoline obliku lista omogućio je stvaranje mnoštva različitih vrsta listova.[17] Oblik lista može biti određen i genetikom i okolinom.[18] Dokazano je da faktori okoline, poput svjetlosti i vlažnosti, utiču na morfologiju lista,[19] što dovodi do pitanja kako se ova promjena oblika kontroliše na molekularnom nivou. To znači da različiti listovi mogu imati isti gen, ali imati različit oblik na osnovu faktora okoline. Biljke su sesilne, tako da ova fenotipska plastičnost omogućava biljci da prima informacije iz svoje okoline i reaguje bez promjene lokacije.

Da bi se razumjelo kako funkcioniše morfologija lista, mora se razumjeti anatomiju lista. Glavni dio lista, plojka ili lamina, sastoji se od epiderme, mezofila i vaskularnog tkiva. Epiderma sadrži stome, koje omogućavaju izmjenu plinova i kontrolišu znojenje biljke. Mezofil sadrži većinu hloroplasta, gdje se može odvijati fotosinteza. Razvoj široke plojke/liske može maksimizirati količinu svjetlosti koja pada na list, čime se povećava fotosinteza, međutim, previše sunčeve svjetlosti može oštetiti biljku. Široka ploča također može lako uhvatiti vjetar što može uzrokovati stres za biljku, tako da je pronalaženje zlatne sredine neophodno za sposobnost biljaka da se oporave. Genetička regulatorna mreža odgovorna je za stvaranje ove fenotipske plastičnosti i uključuje niz gena i proteina koji regulišu morfologiju lista. Pokazalo se da fitohormoni imaju ključnu ulogu u signalizaciji kroz cijelu biljku, a promjene u koncentraciji fitohormona mogu uzrokovati promjenu u razvoju.[20] Studije o vrsti vodenih biljaka Ludwigia arcuata su provedene kako bi se ispitala uloga abscisinske kiseline (ABA), budući da je poznato da L. arcuata pokazuje fenotipsku plastičnost i ima dva različita tipa listova, zračni tip (listovi koji dodiruju zrak) i potopljeni tip (listovi koji su pod vodom).[21] Dodavanjem ABA podvodnim izdancima vrste L. arcuata, biljka je bila u stanju da proizvede listove zračnog tipa pod vodom, što ukazuje na to da povećane koncentracije ABA u izdancima, vjerovatno uzrokovane kontaktom sa zrakom ili nedostatkom vode, pokreću promjenu iz tipa potopljenog lista u zračni tip. Ovo ukazuje na ulogu ABA u promjeni fenotipa lista i njen značaj u regulaciji stresa kroz promjene u okolini (kao što je prilagođavanje od boravka pod vodom do stanja iznad vode). U istoj studiji, pokazano je da drugi fitohormon, etilen, indukuje fenotip potopljenog lista, za razliku od ABA, koja je indukovala fenotip zračnog lista. Budući da je etilen plin, on teži da ostane endogeno unutar biljke kada je pod vodom – ovaj rast koncentracije etilena indukuje promjenu iz zračnih u potopljene listove, a također je pokazano da inhibira proizvodnju ABA, dodatno povećavajući rast potopljenih listova. Ovi faktori (temperatura, dostupnost vode i fitohormoni) doprinose promjenama u morfologiji lista tokom životnog vijeka biljke i ključni su za maksimiziranje kondicije biljke.

Životinje

[uredi izvor]

Demonstrirani su razvojni efekti ishrane i temperature.[22] Sivi vuk (Canis lupus) ima široku fenotipsku plastičnost.[23][24] Osim toga, mužjaci leptira šarenog drveta imaju dva oblika: jedan s tri tačke na i jedan s četiri tačke na zadnjim krilima. Razvoj četvrte tačke zavisi od uslova okoline – tačnije, lokacije i doba godine.[25] Kod vodozemaca, promjenjiva kišna žaba (Pristimantis mutabilis) ima izuzetnu fenotipsku plastičnost,[26] kao i crvenooka šumsa žaba (Agalychnis callidryas), čiji embrioni pokazuju fenotipsku plastičnost tako što se rano izlegu kako bi se zaštitili kao odgovor na poremećaj jaja. Drugi primjer je južni skakavac-pingvin.[27] Pingvini skakavci prisutni su u različitim klimatima i lokacijama; suptropske vode ostrva Amsterdam, Kerguelen arhipelag i subantarktičke obalne vode Crozet arhipelag.[27] Zbog plastičnosti vrste, oni su u stanju da ispoljavaju različite strategije i ponašanja u potrazi za hranom u zavisnosti od klime i okoline.[27] Glavni faktor koji je uticao na ponašanje vrste je lokacija hrane.[27]

Ribe

[uredi izvor]

Ribe pokazuju fenotipsku plastičnost mijenjajući svoje fizičke osobine kao odgovor na promjene u okolini. To im omogućava da steknu kondiciju i reproduktivni uspjeh. Kod sjeverne ribe mačevorepe (Xiphophorus multilineatus), ženke ulažu u reprodukciju. Ženke prilagođavaju svoja ulaganja u jaja na osnovu atraktivnosti svog partnera. Fizička promjena mužjaka ribe opisana je kao "udvarajući" mužjak. Ovi udvarači su veći i ženke ih preferiraju. Mužjaci imaju veću stopu reproduktivnog uspjeha jer ih ženke preferiraju, a njihova veličina ograničava konkurenciju s drugim mužjacima. Snaga ženskih preferencija za udvaračima raste s veličinom i godinama ženke, što utiče na uspjeh mužjaka u parenju.[28] Još jedna morfološka osobina koju mužjak ribe mačorepa može pokazati opisuje se kao mužjakčke "patike". Ove ribe znatno su manje od mužjaka dvorskih riba. Budući da su mužjaci tenisica manji od dvorskih riba, brže dostižu spolnu zrelost kako bi povećali vjerovatnoću reprodukcije. Umjesto udvaranja, oplodnje se vrše prikrivenim kopulacijama ženki.[28] Tenisice tajno oplođuju jaja dok su mužjaci dvorskih riba ometeni udvaranjem ženki.[29]

Osobine udvarača naspram patikastih kod mužjaka nasljeđuju se od oca ili Y-hromosoma. Sinovi patikastih mužjaka razvit će se u nepatikaste mužjake.[28]

Evolucija

[uredi izvor]

Plastičnost se obično smatra evolucijskom adaptacijom na promjene u okolini koja je razumno predvidljiva i javlja se tokom životnog vijeka pojedinačnog organizma, jer omogućava jedinkama da 'prilagode' svoj fenotip različitim okruženjima.[30][31] Ako se optimalni fenotip u datom okruženju mijenja s uvjetima okoline, tada bi sposobnost jedinki da izražavaju različite osobine trebala biti prednost i stoga odabrana za. Dakle, fenotipska plastičnost može evoluirati ako se Darwinova sposobnost prilagođavanja poveća promjenom fenotipa.[32][33] Slična logika trebala bi se primijeniti u vještačka evolucija pokušaju uvođenja fenotipske plastičnosti u vještačke agense.[34] Međutim, koristi plastičnosti za fizičku spremnost mogu biti ograničene energetskim troškovima plastičnih reakcija (npr. sinteza novih proteina, podešavanje omjera ekspresije izozimskih varijanti, održavanje senzornih mehanizama za detekciju promjena), kao i predvidljivošću i pouzdanošću signala iz okoline.[35] Slatkovodni puževi (Physa virgata) pružaju primjer kada fenotipska plastičnost može biti adaptivna ili maladaptivna. U prisustvu predatora, plavoškržne sunčanice, ovi puževi čine oblik svoje ljuske okruglijim i smanjuju rast. To ih čini otpornijim na gnječenje i bolje zaštićenim od predatora. Međutim, ovi puževi ne mogu prepoznati razliku u hemijskim signalima između predatorskih i nepredatorskih sunčanica. Stoga, puževi neprikladno reagiraju na nepredatorske sunčanice, stvaranjem promijenjenog oblika ljuske i smanjenjem rasta. Ove promjene, u odsustvu predatora, čine puževe podložnima drugim predatorima i ograničavaju plodnost. Stoga, ovi slatkovodni puževi proizvode ili adaptivni ili maladaptivni odgovor na signal iz okoline, ovisno o tome da li su prisutne predatorske sunčanice ili ne.[36][37] S obzirom na dubok ekološki značaj temperature i njene predvidljive varijabilnosti na velikim prostornim i vremenskim skalama, pretpostavlja se da je adaptacija na termalne varijacije ključni mehanizam koji diktira kapacitet organizama za fenotipsku plastičnost.[38] Smatra se da je veličina termalne varijacije direktno proporcionalna plastičnom kapacitetu, tako da vrste koje su evoluirale u toploj, konstantnoj klimi tropa imaju niži kapacitet plastičnosti u poređenju s onima koje žive u varijabilnim staništima s umjerenom temperaturom. Nazvana "hipoteza klimatske varijabilnosti", ova ideja je podržana od strane nekoliko studija o plastičnom kapacitetu širom geografske širine i kod biljaka i kod životinja.[39][40] Međutim, nedavne studije vrsta roda Drosophila nisu uspjele otkriti jasan obrazac plastičnosti u odnosu na latitudinalne gradijente, što sugerira da ova hipoteza možda ne vrijedi za sve taksone ili za sve osobine.[41] Neki smatraju da su direktne mjere varijabilnosti okoliša, korištenjem faktora poput padavina, bolji prediktori fenotipske plastičnosti nego sama geografska širina.[42]

Pristupi selekcijskin eksperimentima i eksperimentalna evolucija pokazali su da je plastičnost osobina koja se može razvijati pod direktnom selekcijom, a također i kao korelirani odgovor na selekciju na osnovu prosječnih vrijednosti određenih osobina.[43]

Vremenska plastičnost

[uredi izvor]

Plastičnost i klimatske promjene

[uredi izvor]

Predviđa se da će se u narednih 100 godina dogoditi neviđene stope klimatskih promjena, kao rezultat ljudske aktivnosti.[44] Fenotipska plastičnost ključni je mehanizam kojim se organizmi mogu nositi s promjenjivom klimom, jer omogućava jedinkama da reaguju na promjene tokom svog životnog vijeka.[45] Smatra se da je ovo posebno važno za vrste s dugim generacijskim vremenom, jer evolucijski odgovori putem prirodne selekcije možda neće proizvesti promjene dovoljno brze da bi ublažili efekte toplije klime. Američka crvena vjeverica (Tamiasciurus hudsonicus) je u posljednjoj deceniji doživjela porast prosječne temperature od skoro 2 °C. Ovaj porast temperature uzrokovao je povećanje brojnosti šišarki bijele smreke, glavnog izvora hrane za zimsko i proljetno razmnožavanje. Kao odgovor na to, prosječni životni vijek ove vrste se produžio za 18 dana. Obilje hrane pokazalo je značajan utjecaj na datum parenja kod pojedinačnih ženki, što ukazuje na visoku fenotipsku plastičnost u ovoj osobini.[46]

Također pogledajte

[uredi izvor]

Reference

[uredi izvor]
  1. ↑ Price TD, Qvarnström A, Irwin DE (juli 2003). "The role of phenotypic plasticity in driving genetic evolution". Proceedings. Biological Sciences. 270 (1523): 1433–40. doi:10.1098/rspb.2003.2372. PMC 1691402. PMID 12965006.
  2. 1 2 3 Bender, Eric (21. 3. 2022). "Urban evolution: How species adapt to survive in cities". Knowable Magazine. Annual Reviews. doi:10.1146/knowable-031822-1. Pristupljeno 31. 3. 2022.
  3. 1 2 Kelly SA, Panhuis TM, Stoehr AM (2012). "Phenotypic Plasticity: Molecular Mechanisms and Adaptive Significance". Comprehensive Physiology. 2. str. 1417–39. doi:10.1002/cphy.c110008. ISBN 978-0-470-65071-4. PMID 23798305.
  4. ↑ Schlichting CD (1986). "The Evolution of Phenotypic Plasticity in Plants". Annual Review of Ecology and Systematics. 17 (1): 667–93. Bibcode:1986AnRES..17..667S. doi:10.1146/annurev.es.17.110186.003315.
  5. ↑ International Aphid Genomics Consortium (februar 2010). Eisen JA (ured.). "Genome sequence of the pea aphid Acyrthosiphon pisum". PLOS Biology. 8 (2). doi:10.1371/journal.pbio.1000313. PMC 2826372. PMID 20186266.
  6. ↑ Sommer, Ralf J (1. 5. 2020). "Phenotypic Plasticity: From Theory and Genetics to Current and Future Challenges". Genetics (jezik: engleski). 215 (1): 1–13. Bibcode:2020Genet.215....1S. doi:10.1534/genetics.120.303163. ISSN 1943-2631. PMC 7198268. PMID 32371438.
  7. 1 2 Li X, Guo T, Mu Q, Li X, Yu J (juni 2018). "Genomic and environmental determinants and their interplay underlying phenotypic plasticity". Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America. 115 (26): 6679–6684. Bibcode:2018PNAS..115.6679L. doi:10.1073/pnas.1718326115. PMC 6042117. PMID 29891664.
  8. ↑ Silvertown J (januar 1989). "The paradox of seed size and adaptation". Trends in Ecology & Evolution. 4 (1): 24–6. Bibcode:1989TEcoE...4...24S. doi:10.1016/0169-5347(89)90013-x. PMID 21227308.
  9. ↑ Sultan SE (decembar 2000). "Phenotypic plasticity for plant development, function and life history". Trends in Plant Science. 5 (12): 537–42. Bibcode:2000TPS.....5..537S. doi:10.1016/S1360-1385(00)01797-0. PMID 11120476.
  10. ↑ Rozendaal DM, Hurtado VH, Poorter L (2006). "Plasticity in leaf traits of 38 tropical tree species in response to light; relationships with light demand and adult stature". Functional Ecology. 20 (2): 207–16. Bibcode:2006FuEco..20..207R. doi:10.1111/j.1365-2435.2006.01105.x. JSTOR 3806552.
  11. ↑ Lambers H, Poorter H (1992). "Inherent Variation in Growth Rate Between Higher Plants: A Search for Physiological Causes and Ecological Consequences". Advances in Ecological Research Volume 23. 23. str. 187–261. doi:10.1016/S0065-2504(08)60148-8. ISBN 978-0-12-013923-1.
  12. ↑ Alemán F, Nieves-Cordones M, Martínez V, Rubio F (2009). "Differential regulation of the HAK5 genes encoding the high-affinity K+ transporters of Thellungiella halophila and Arabidopsis thaliana". Environmental and Experimental Botany. 65 (2–3): 263–9. doi:10.1016/j.envexpbot.2008.09.011.
  13. ↑ Tallman G, Zhu J, Mawson BT, Amodeo G, Nouhi Z, Levy K, Zeiger E (1997). "Induction of CAM in Mesembryanthemum crystallinum Abolishes the Stomatal Response to Blue Light and Light-Dependent Zeaxanthin Formation in Guard Cell Chloroplasts". Plant and Cell Physiology. 38 (3): 236–42. doi:10.1093/oxfordjournals.pcp.a029158.
  14. ↑ Guo T, Mu Q, Wang J, Vanous AE, Onogi A, Iwata H, et al. (maj 2020). "Dynamic effects of interacting genes underlying rice flowering-time phenotypic plasticity and global adaptation". Genome Research. 30 (5): 673–683. doi:10.1101/gr.255703.119. PMC 7263186. PMID 32299830.
  15. ↑ Aspinwall, Michael J.; Loik, Michael E.; Resco De Dios, Victor; Tjoelker, Mark G.; Payton, Paxton R.; Tissue, David T. (august 2015). "Utilizing intraspecific variation in phenotypic plasticity to bolster agricultural and forest productivity under climate change: Phenotypic plasticity in agriculture and forestry". Plant, Cell & Environment (jezik: engleski). 38 (9): 1752–1764. doi:10.1111/pce.12424. PMID 25132508. S2CID 19341266.
  16. ↑ Tibbs-Cortes, Laura E.; Han, Linqian; Jewell, Jeremy B.; Singh, Puranjit; Huang, Haiyan; Benke, Ryan; Trieu, Tony; Tang, Zhou; Choi, Soyeon; Zhao, Jianxin; Berenguer, Eudald Illa; Pendergast, Thomas H.; Liu, Bing; Le, Tina; Swaminathan, Kankshita (20. 5. 2026). "Harnessing citizen science to contextualize adaptation mechanism discovery". Cell (jezik: engleski). doi:10.1016/j.cell.2026.04.039.
  17. ↑ Chitwood DH, Sinha NR (april 2016). "Evolutionary and Environmental Forces Sculpting Leaf Development". Current Biology. 26 (7): R297-306. Bibcode:2016CBio...26.R297C. doi:10.1016/j.cub.2016.02.033. PMID 27046820.
  18. ↑ Fritz MA, Rosa S, Sicard A (24. 10. 2018). "Mechanisms Underlying the Environmentally Induced Plasticity of Leaf Morphology". Frontiers in Genetics. 9. doi:10.3389/fgene.2018.00478. PMC 6207588. PMID 30405690.
  19. ↑ Maugarny-Calès A, Laufs P (juli 2018). "Getting leaves into shape: a molecular, cellular, environmental and evolutionary view". Development. 145 (13). doi:10.1242/dev.161646. PMID 29991476.
  20. ↑ Nakayama H, Sinha NR, Kimura S (4. 10. 2017). "How Do Plants and Phytohormones Accomplish Heterophylly, Leaf Phenotypic Plasticity, in Response to Environmental Cues". Frontiers in Plant Science. 8. Bibcode:2017FrPS....8.1717N. doi:10.3389/fpls.2017.01717. PMC 5632738. PMID 29046687.
  21. ↑ Kuwabara A, Ikegami K, Koshiba T, Nagata T (oktobar 2003). "Effects of ethylene and abscisic acid upon heterophylly in Ludwigia arcuata (Onagraceae)". Planta. 217 (6): 880–7. Bibcode:2003Plant.217..880K. doi:10.1007/s00425-003-1062-z. PMID 12844266. S2CID 22723182.
  22. ↑ Weaver ME, Ingram DL (1969). "Morphological Changes in Swine Associated with Environmental Temperature". Ecology. 50 (4): 710–3. Bibcode:1969Ecol...50..710W. doi:10.2307/1936264. JSTOR 1936264.
  23. ↑ Ostrander EA, Wayne RK (decembar 2005). "The canine genome". Genome Research. 15 (12): 1706–16. doi:10.1101/gr.3736605. PMID 16339369.
  24. ↑ Miklosi, Adam. Dog Behaviour, Evolution, and Cognition. 2007 Oxford University Press, Chapter 11.3
  25. ↑ Shreeve, T.G. (1987). "The mate location behaviour of the male speckled wood butterfly, Pararge aegeria, and the effect of phenotypic differences in hind-wing spotting". Animal Behaviour. 35 (3): 682–690. Bibcode:1987AnBeh..35..682S. doi:10.1016/s0003-3472(87)80104-5. S2CID 53174957.
  26. ↑ Guayasamin J, Krynak T, Krynak K, Culebras J, Hutter C (2015). "Phenotypic plasticity raises questions for taxonomically important traits: a remarkable new Andean rainfrog (Pristimantis) with the ability to change skin texture". Zoological Journal of the Linnean Society. 173 (4): 913–928. doi:10.1111/zoj.12222.
  27. 1 2 3 4 Tremblay, Yann (2003). "Geographic variation in the foraging behaviour, diet and chick growth of rockhopper penguins" (PDF). Marine Ecology. Arhivirano s originala (PDF), 9. 8. 2017. Pristupljeno 1. 12. 2015.
  28. 1 2 3 Rios-Cardenas, Oscar; Brewer, Jason; Morris, Molly R. (9. 12. 2013). "Maternal Investment in the Swordtail Fish Xiphophorus multilineatus: Support for the Differential Allocation Hypothesis". PLOS ONE (jezik: engleski). 8 (12). Bibcode:2013PLoSO...882723R. doi:10.1371/journal.pone.0082723. ISSN 1932-6203. PMC 3857246. PMID 24349348.
  29. ↑ "Fish uses sneaking behavior as stealth mating strategy". ScienceDaily (jezik: engleski). Pristupljeno 16. 5. 2026.
  30. ↑ Gabriel W (juli 2005). "How stress selects for reversible phenotypic plasticity". Journal of Evolutionary Biology. 18 (4): 873–83. Bibcode:2005JEBio..18..873G. doi:10.1111/j.1420-9101.2005.00959.x. PMID 16033559. S2CID 1513576.
  31. ↑ Garland T, Kelly SA (juni 2006). "Phenotypic plasticity and experimental evolution". The Journal of Experimental Biology. 209 (Pt 12): 2344–61. Bibcode:2006JExpB.209.2344G. doi:10.1242/jeb.02244. PMID 16731811.
  32. ↑ Gavrilets S, Scheiner S (1993). "The genetics of phenotypic plasticity. V. Evolution of reaction norm shape". Journal of Evolutionary Biology. 6: 31–48. doi:10.1046/j.1420-9101.1993.6010031.x. S2CID 85053019.
  33. ↑ de Jong G (april 2005). "Evolution of phenotypic plasticity: patterns of plasticity and the emergence of ecotypes". The New Phytologist. 166 (1): 101–17. Bibcode:2005NewPh.166..101D. doi:10.1111/j.1469-8137.2005.01322.x. hdl:1874/10551. PMID 15760355.
  34. ↑ Hunt ER (2020). "Phenotypic Plasticity Provides a Bioinspiration Framework for Minimal Field Swarm Robotics". Frontiers in Robotics and AI. 7 (23). doi:10.3389/frobt.2020.00023. PMC 7805735. PMID 33501192.
  35. ↑ Dewitt TJ, Sih A, Wilson DS (februar 1998). "Costs and limits of phenotypic plasticity". Trends in Ecology & Evolution. 13 (2): 77–81. Bibcode:1998TEcoE..13...77D. doi:10.1016/s0169-5347(97)01274-3. PMID 21238209.
  36. ↑ Langerhans RB, DeWit TJ (2002). "Plasticity constrained: Over-generalized induction cues cause maladaptive phenotypes". Evolutionary Ecology Research. 4 (6): 857–70.
  37. ↑ Dewitt TJ, Sih A, Wilson DS (februar 1998). "Costs and limits of phenotypic plasticity". Trends in Ecology & Evolution. 13 (2): 77–81. Bibcode:1998TEcoE..13...77D. doi:10.1016/S0169-5347(97)01274-3. PMID 21238209.
  38. ↑ Janzen DH (1967). "Why Mountain Passes are Higher in the Tropics". The American Naturalist. 101 (919): 233–49. Bibcode:1967ANat..101..233J. doi:10.1086/282487. S2CID 84408071.
  39. ↑ Naya DE, Bozinovic F, Karasov WH (oktobar 2008). "Latitudinal trends in digestive flexibility: testing the climatic variability hypothesis with data on the intestinal length of rodents". The American Naturalist. 172 (4): E122-34. Bibcode:2008ANat..172E.122N. doi:10.1086/590957. hdl:10533/241185. JSTOR 590957. PMID 18717635. S2CID 205987981.
  40. ↑ Molina-Montenegro MA, Naya DE (2012). Seebacher F (ured.). "Latitudinal patterns in phenotypic plasticity and fitness-related traits: assessing the climatic variability hypothesis (CVH) with an invasive plant species". PLOS ONE. 7 (10). Bibcode:2012PLoSO...747620M. doi:10.1371/journal.pone.0047620. PMC 3478289. PMID 23110083.
  41. ↑ Overgaard J, Kristensen TN, Mitchell KA, Hoffmann AA (oktobar 2011). "Thermal tolerance in widespread and tropical Drosophila species: does phenotypic plasticity increase with latitude?". The American Naturalist. 178 (Suppl 1): S80-96. Bibcode:2011ANat..178S..80O. doi:10.1086/661780. PMID 21956094. S2CID 22000482.
  42. ↑ Clements FE (1928). "The End of a World by Claude Anet". American Anthropologist. 30 (1): 125. doi:10.1525/aa.1928.30.1.02a00120. JSTOR 660970.
  43. ↑ Maldonado K, Bozinovic F, Rojas JM, Sabat P (2011). "Within-species digestive tract flexibility in rufous-collared sparrows and the climatic variability hypothesis". Physiological and Biochemical Zoology. 84 (4): 377–84. doi:10.1086/660970. hdl:10533/133358. PMID 21743251. S2CID 1484282.
  44. ↑ IPCC, 2014: Climate Change 2014: Synthesis Report. Contribution of Working Groups I, II and III to the Fifth Assessment Report of the Intergovernmental Panel on Climate Change [Core Writing Team, R.K. Pachauri and L.A. Meyer (eds.)]. IPCC, Geneva, Switzerland, 151 pp.https://www.ipcc.ch/report/ar5/syr/
  45. ↑ Williams SE, Shoo LP, Isaac JL, Hoffmann AA, Langham G (decembar 2008). Moritz C (ured.). "Towards an integrated framework for assessing the vulnerability of species to climate change". PLOS Biology. 6 (12): 2621–6. doi:10.1371/journal.pbio.0060325. PMC 2605927. PMID 19108608.
  46. ↑ Réale D, McAdam AG, Boutin S, Berteaux D (mart 2003). "Genetic and plastic responses of a northern mammal to climate change". Proceedings. Biological Sciences. 270 (1515): 591–6. doi:10.1098/rspb.2002.2224. JSTOR 3558706. PMC 1691280. PMID 12769458.

Dodatni izvori

[uredi izvor]
  • Nicoglou A (2024). Plasticity in the Life Sciences. The University of Chicago Press. ISBN 978-0-22-683716-1.

Vanjski linkovi

[uredi izvor]
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Wikipedia:Igralište/Fenotipska_plastičnost&oldid=3914609"