ZFP91-CNTF

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
ZFP91-CNTF
Identifikatori
AliasiZFP91-CNTF
Vanjski ID-jeviGeneCards: ZFP91-CNTF
Ortolozi
VrsteČovjekMiš
Entrez
Ensembl
UniProt
RefSeq (mRNK)

NM_170768

n/a

RefSeq (bjelančevina)

n/a

n/a

Lokacija (UCSC)n/an/a
PubMed pretraga[1]n/a
Wikipodaci
Pogledaj/uredi – čovjek

Protein cinkovog prsta 91, mišji homolog transkripcijske jedinice cilijskog neurotrofnog faktora , znan i kao ZFP91-CNTF, je ljudski gen.[2]

Geni ZFP91 i CNTF susjedni su na hromosomu 11. Osim monocistronskog transkripta iz svakog lokusa, postoji i transkript transkripta. Kotranskribirana iRNK kodira izoformu ZFP91, ali izgleda da ne kodira protein CNTF i da je vezan za podložnost prionskim bolestima.[2]

Prionske bolesti su skupina neurodegenerativnih poremećaja koji pogađaju i životinje i ljude. Velika većina prionskih bolesti je prenosiva i karakterizira ih unutarmoždana akumulacija abnormalnog prionskog proteina (PrPSc) koji je u aminokiselinskoj sekvenci identičan ćelijskoj izoformi (PrPC) kodiranoj genom PRNP. PrPC je široko eksprimiran u neuronima i nervnim tkivima, na najvišem nivou u neuronima u centralnom nervnom sistemu (CNS). PrPSc se biohemijski razlikuje od PrPC-a po strukturi obogaćenoj β-listovima, nerastvorljivosti u deterdžentima, ograničenoj proteolizi proteinazom K, sporijoj stopi fluktuacije i infektivnosti. Prethodne studije sugerirale su da konformacijska konverzija proteina PrPC-a bogatog α-heliksima u PrPSc bogat β-listovima uključuje homotipsku interakciju između endogenog PrPC-a i dolaznog ili de novo generiranog PrPSc-a, putem posttranslacijskog procesa uz posredovanje još neidentificiranih pomoćnih tvari specifičnih za tip faktor(a) zvanih 'protein X'.

Biološka funkcija PrPC-a ostaje uglavnom nepoznata. Nekoliko linija miševa s nedostatkom PrPC-a uspostavljeno je neovisno različitim strategijama ciljanja gena. Svi su pokazali normalan rani razvoj i potpunu zaštitu od infekcije scrapi. Ova zapažanja ukazuju da je PrPC neophodan za embrionski razvoj, ali je ključan za izazivanje prionskih bolesti. Nekoliko studija in vitro sugeriralo je ulogu PrPC -a u neuritogenezi, adheziji neuronskih ćelijs i receptors za neurotrofne faktore . Dosljednije, mnoga su istraživanja pokazala da regija ponavljanja oktapeptida PrPC, s kapacitetom vezanja bakra, pokazuje antioksidativno djelovanje. Međutim, nijedan od prethodnih nalaza nije pružio odgovarajuće objašnjenje za blage mišje fenotipove miševa s nedostatkom PrPC.

Da bi se stekao uvid uvid u funkciju ćelijskih prionskih proteina (PrPC), u jednoj studiji, proučavali su proteine u interakciji s PrPC (PrPIP), analizirajući proteinski mikrored. Identificirali su 47 novih PrPIP -a ispitivanjem sekvenci od 5.000 ljudskih proteina s rekombinantnim ljudskim PrPC-om, koji obuhvata aminokiselinske ostatke 23-231 pod nazivom PR209. Velika većina od 47 PrPIP -a označena je kao proteini uključeni u prepoznavanje nukleinskih kiselina. Koimunoprecipitacija i snimanje ćelija u prolaznom ekspresionom sistemu potvrdili su interakciju PR209 sa neuronskim PrPIP-ovima, kao što su FAM64A, HOXA1, PLK3 i MPG. Međutim, interakcija nije generirala K-otporne proteine. KeyMolnet, bioinformatički alat za analizu molekulskih interakcija na bazi podataka o kuriru, otkrio je da složena molekulska mreža PrPC-a i PrPIP-a ima značajan odnos sa signalnim putevima AKT, JNK i MAPK. Zaključeno je da proteinske mikrosekvence je koristan alat za sistematski pregled i sveobuhvatno profiliranje ljudskog PrPC interaktoma. Budući da mreža PrPC-a i interaktora uključuje signalne puteve bitne za regulaciju ćelijskog preživljavanja, diferencijacije, proliferacije i apoptoze, ova zapažanja sugeriraju logičnu hipotezu da bi disregulacija PrPC interaktoma mogla izazvati opsežnu neurodegeneraciju u prionskim bolestima. [3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Human PubMed Reference:". National Center for Biotechnology Information, U.S. National Library of Medicine.
  2. ^ a b "Entrez Gene: ZFP91-CNTF zinc finger protein 91 homolog (mouse), ciliary neurotrophic factor transcription unit".
  3. ^ Iuchi S (2001). "Three classes of C2H2 zinc finger proteins". Cell. Mol. Life Sci. 58 (4): 625–35. doi:10.1007/PL00000885. PMID 11361095. S2CID 6522993.

Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]