Zamlaz

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Jump to navigation Jump to search

Zamlaz je jedna od zvorničkih mahala koja se prostire od zgrade Skupštine općine do izvorske vode "Zamlaz". U doba Kraljevine Jugoslavije, kroz Zamlaz i Čaršiju prolazila je Ulica kralja Petra, dok su tokom socijalističke Jugoslavije veći dio Čaršije od mosta na Drini, Zamlaz i Hrid činili Ulicu Filipa Kljajića Fiće.

Prema predaji, Zamlaz je ime dobio po izvoru kroz koji je voda izvirala u velikom mlazu pa bi ljudi kada bi išli južno od izvora govorili da idu za mlaz (iza mlaza). Vjerovatnije je da je ime dobio po džamiji. U periodu između dva svjetska rata, mahala je imala 40 kuća, od čega 31 bošnjačku, četiri jevrejske, četiri katoličke i jednu srpsku. Na dijelu zamlaškog mejdana nalazilo se nogometno igralište na kojem se okupljala omladina Zamlaza i Hrida. Krajem 1970-ih u Zamlazu su podignute stambene zgrade Z-14 i Z-15, a 1982. Z-16.

Džamija u Zamlazu izgrađena je u 17. vijeku. Vanjske strane su joj 10x10 metara, a verande 10x3. Građena je od lomljenog kamena i pokrivena četverostrešnim krovom pod crijepom. Munara, visoka 25 m, također je izgrađena od kamena. Plac se sastojao od 142 kvadratna metra, a dvorište 377. Uz džamiju je bio i harem koji je znantno smanjen izgradnjom stambenih objekata. Džamija je nakon pada grada u ruke srpskih paravojski i JNA porušena u aprilu 1992. zajedno sa mezarjem.[1] Srpske vlasti su 1998. na mjestu porušene džamije napravile zgradu. Džamija je obnovljena na drugoj lokaciji nedaleko od prvobitne, ali sa identičnim izgledom.[2] Svečano je otvorena 25. oktobra 2014.[3] Najpoznatiji imami ove džamije su Selim ef. Hulusić, koji je prije smrti 1907. bio imam oko 50 godina, i njegov sin Džemal ef. koji je imam bio sa prekidima od 1907. do 1954. Pred Drugi svjetski rat, dužnost mutevelije obavljao je Mustajbeg Adembegović.

U periodu između svjetskih ratova i neposredno nakon toga, u Zamlazu su živjele porodice: Adembegovići, Ahmetbegovići, Bararoni, Burekalići, Dautovići, Fidahići, Grbavci (potekli od Alajbegovića), Hadžići, Hadžigrahići, Hajoni, Hulusići, Loznice, Mrahorovići, Mašići, Omerefendići, Pavlovići, Pokorni, Ramići, Saleri, Salomi, Sarajlići, Siručići, Skopljakovići, Smajići, Suljagići, Šehići, Šahinpašići, Tirići, Vasići, Zaimovići i dr.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Hudović, Mehmed (2000). Zvornik: Slike i bilješke iz prošlosti. Sarajevo: Udruženje građana općine Zvornik. 

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Overview of destroyed and damaged religious buildings in Bosnia and Herzegovina.
  2. ^ "Gradi se džamija "Zamlaz" u Zvorniku". Radio Glas Drine. 25. 10. 2013. Pristupljeno 30. 3. 2019. 
  3. ^ "Otvorena Zamlaz džamija u Zvorniku". Muftijstvo tuzlansko. 27. 10. 2014. Pristupljeno 30. 3. 2019.