Zapadni svijet

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Zapadni svijet, također poznat kao Zapad, odnosi se na različite regije, nacije i države, ovisno o kontekstu, koji se najčešće sastoji od većine Evrope, [a] Sjeverne Amerike, [b] i Australazije.[3] Zapadni svijet je također poznat kao Okcident (od latinske riječi occidens, "zalazak sunca, zapad "), za razliku od Orijenta (od latinske riječi oriens, "uspon, istok") ili istočni svijet. To može značiti sjevernu polovinu podjele sjever-jug, zemlje globalnog sjevera (često se izjednačavaju sa razvijenim zemljama).[4]

Koncept zapadnog dijela Zemlje ima svoje korijene u teološkoj, metodološkoj i naglašenoj podjeli između Zapadne Rimokatoličke i Istočne pravoslavne crkve.[5] Zapad je izvorno bio zapadno kršćanstvo, suprotstavljajući katoličku i protestantsku Evropu s kulturama i civilizacijama pravoslavne Evrope, Bliskog istoka i sjeverne Afrike, podsaharske Afrike, južne Azije, jugoistočne Azije i istočne Azije, koju su srednjovjekovni i ranonovovjekovni zapadni Evropljani viđen kao istok.

Do sredine 20. vijeka, zapadna kultura se izvozila širom svijeta putem novih masovnih medija: filma, radija, televizije i snimljene muzike; i razvoj i rast međunarodnog transporta i telekomunikacija (kao što su transatlantski kablovski i radiotelefonski ) odigrali su odlučujuću ulogu u modernoj globalizaciji.

U modernoj upotrebi, zapadni svijet se ponekad [6] odnosi na Evropu i na područja čije stanovništvo ima veliku prisutnost određenih evropskih etničkih grupa od 15. stoljeća Doba otkrića.[7][8] Ovo je najočitije u uključivanju Australije i Novog Zelanda u moderne definicije zapadnog svijeta: uprkos tome što su dio istočne hemisfere ; ovi i slični regioni su uključeni zbog svog značajnog britanskog uticaja koji proizilazi iz kolonizacije britanskih istraživača i imigracije Evropljana u 20. vijeku, što je od tada politički i kulturno prizemljilo zemlju zapadnom svijetu.[9]

Atinska škola prikazuje izmišljeni skup najistaknutijih mislilaca klasične antike. Freska Rafaela, 1510–1511
Rimska republika 218. godine prije Hrista nakon što je uspjela osvojiti veći dio italijanskog poluotoka, uoči svog najuspješnijeg i najsmrtonosnijeg rata s Kartaginjanima

Bilješke[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Including North Asia (Siberia) and the outermost regions of the European Union such as Madeira and the Canary Islands, which are parts of European countries despite not being geographically located in Europe.[1]
  2. ^ Latin America's status as Western is disputed by some researchers.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Western Countries 2020". 4. 6. 2020.
  2. ^ Espinosa, Emilio Lamo de (4. 12. 2017). "Is Latin America part of the West?" (PDF). Elcano Royal Institute.
  3. ^ Western Civilization, Our Tradition; James Kurth; accessed 30 August 2011
  4. ^ "Introduction: Concepts of the Global South". gssc.uni-koeln.de. Arhivirano s originala, 4. 9. 2016. Pristupljeno 18. 10. 2016.
  5. ^ Bideleux, Robert; Jeffries, Ian (1998). A history of eastern Europe: crisis and change. Routledge. str. 48. ISBN 978-0-415-16112-1.
  6. ^ Western Civilization, Our Tradition; James Kurth; accessed 30 August 2011
  7. ^ Thompson, William; Hickey, Joseph (2005). Society in Focus. Boston, MA: Pearson. 0-205-41365-X.
  8. ^ Gregerson, Linda; Juster, Susan (2011). Empires of God: Religious Encounters in the Early Modern Atlantic. University of Pennsylvania Press. ISBN 978-0812222609. Pristupljeno 28. 6. 2018.
  9. ^ Peter N. Stearns, Western Civilization in World History, Themes in World History, Routledge, 2008, ISBN 1134374755, pp. 91-95.