Zavadi, pa vladaj

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Zavadi pa vladaj)
Jump to navigation Jump to search
Prema tradiciji, Filip Makedonski je bio prvi koji je koristio moto: podijeli pa vladaj (grčki διαίρει καὶ βασίλευε diaírei kài basíleue).

Podijeli pa vladaj (latinski: Divide et impera)[1] jedna je od najslavnijih latinskih izreka koja se pripisuje Juliju Cezaru.[2] Od njegovih vremena je to jedna od vrhunskih maksima politike i sociologije, u nauci o vladanju. Ona predstavlja kombinaciju političkih, vojnih i ekonomskih strategija koje omogućuju uspon i održavanje moći, razjedinjavanjem svojih protivnika, tako da se nisu u stanju suprostaviti.

Historija[uredi | uredi izvor]

Metodom Podijeli pa vladaj uspio je rimski konzul i general Aulo Gabinije pacifizirati Judeju podijelivši Jevreje na pet frakcija, kako je to opisao Josip Flavije u knjizi Jevrejski rat (De bello Judaico) (knjiga I, 169-170) [3] Zahvaljujući Strabonu i njegovoj knjizi Geografija[4] znamo da su se Rimljani poslužili istom metodom da razjedine Ahajski savez nakon Trećeg makedonskog rata zavadivši dotadašnje saveznike međusobno, što je na kraju dovelo do raspada saveza 146. pne.

U novom dobu i Niccolò Machiavelli savjetovao je sličnu metodu u 6 poglavlju svoje knjige Umjetnost ratovanja (L'arte della guerra)[5] po njemu dobar vojskovođa treba nastojati na sve načine da razjedini snage svojih neprijatelja, tako da njegov protivnik postane sumnjičav prema svojim ljudima u koje je dotad vjerovao, ili tako da ga na bilo koji način prisili da razdvoji svoje snage i na taj način ga oslabi.

Korištenje strategije podijeli pa vladaj pripisuje se brojnim evropskim vladarima od francuskog Louisa XI do Habsburgovaca.

U svom eseju Vječni mir: Filozofska skica Immanuel Kant je maksimu Podijeli pa vladaj stavio kao treću za dobrog vladara, prve dvije su Fac et excusa (Djeluj, izvinjavaj se kasnije) i Si fecisti, nega (Kad si napravio, zabrani).[6]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Elementi metode Podijeli pa vladaj sastoje se od:

  • Stvaranja ili poticanja podjele među protivnicima kako bi ih se spriječilo da se udruže i tako ugroze vladara.
  • Pomaganja i poticanja svih onih koji su spremni na saradnju sa vladarom
  • Poticanja nepovjerenja i neprijateljstva između lokalnih vođa.
  • Poticanja besmislenih izdataka kod protivnika, kako bi se smanjila njihova odbrambena i politička sposobnost.

Tokom historije ovom strategijom su se koristila brojna carstva, koja su na taj način željela proširiti svoje teritorije.

Metodom Podijeli pa vladaj koriste se i preduzeća u tržišnoj utakmici, da istisnu konkurenciju i zavladaju nekim tržištem.

Najpoznatiji primjeri[uredi | uredi izvor]

Afrika[uredi | uredi izvor]

Metodom Podijeli pa vladaj koristile su se sve evropske kolonijalne sile u Kolonizaciji Afrike u drugoj polovini 19. vijeka kad su ovladale nad gotovo cjelokupnim afričkim kontinentom, sa relativno malim snagama. Ista politika primjenjuje se i u post kolonijalnom periodu, pa su brojne afričke zemlje međusobno ratovale ili su u stanju trajnog neprijateljsva, što omogućuje njihovim stvarnim gospodarima lakšu kontrolu nad njima.[7]

Indijski podkontinent[uredi | uredi izvor]

Britanci su uspješnim provođenjem politike Podijeli pa vladaj uspjeli ovladati cijelim Indijskim potkontinentom i dugo vladati njime koristeći pritom male snage, stalno podstičući sukobe između lokalnih vladara (radža).[8]

Bliski istok[uredi | uredi izvor]

Venecuela[uredi | uredi izvor]

  • Venecuela je najnoviji primjer primjene strategije podijeli i vladaj. SAD koriste sankcije protiv ove zemlje uzrokujuċi veliku nestašicu prehrambenih proizvoda i lijekova u očekivanju da se stanovnici Venecuele pobune i obore vladu u ovoj zemlji. Istovremeno, data je podrška predsjedniku Narodne skupštine Venecuele i vođi jedne od opozicionih stranaka Juanu Guaidóu. Prema riječima američkog političkog analitičara i novinara Andrea Vltcheka:

    Neprijateljstvo Sjedinjenih Amričkih Država prema venecuelanskoj vladi predstavljeno je u vidljivom obliku sankcija nametnutih Venecueli sa ciljem da se napravi klin između naroda i administracije predsjednika Nicolasa Madura.

Sličnu situaciju vidjeli smo već u Iraku. Vidjeli smo sličnu situaciju kada su sankcije počele uništavati živote u Iranu i na mnogim drugim mjestima. U osnovi, sankcije su dio američkog ratovanja protiv Venecuele. To nije borba sa oružjem, već borba protiv siromašnih ljudi kojima je uskraćena hrana, medicina i druge osnovne potrebštine. Ali, to nisu samo Sjedinjene Države, nego Sjedinjene Države u sprezi sa venecuelanskom elitom. Ovi ljudi čine sve što je u njihovoj moći da uskrate građanima Venecuele osnovne potrebštine ... i to namjerno rade.[11]

Jugoslavija[uredi | uredi izvor]

Bivši predsjednici Srbije Slobodan Milošević, Hrvatske Franjo Tuđman, Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović prilikom potpisivanja Daytonskog sporazuma. Iza stoje, s lijeva na desno: Felipe González, Bill Clinton, Jacques Chirac, Helmut Kohl, John Major i Viktor Černomirdin.

U okupiranoj Jugoslaviji tokom Drugog svjetskog rata fašistički okupator je koristio metodu "zavadi pa vladaj" kako bi okrenuo okupirane narode jedne protiv drugih. Na taj način su uspjeli da jednu grupu ustanika iz 1941 (četnike) već početkom 1942. godine privuku na svoju stranu i upotrijebe ih protiv druge ustaničke grupe (partizana).[12] Također, Italijani su poticali četnike protiv ustaša, da bi slabljenjem NDH "otvorili put daljeg širenja Rimskog carstva preko Velebita i Dinare" i da ustanak ne bi prerastao u antiokupatorski pokret.[13] Iako su upravo italijanski fašisti doveli na vlast Antu Pavelića, nakon srpskog ustanka oni će se predstavljati kao zaštitnici Srba od ustaškog genocida. U skladu sa svojom politikom, Italijani će već 1942. regrutovati dio srpskih ustanika, četnika, u okupatorske jedinice Antikomunističke dobrovoljačke milicije, protiv ustanika.[13]

Marionetskoj politici međuetničkog istrebljenja suprotstavili su se jugoslavenski partizani svojom borbenom parolom "bratstvo i jedinstvo", kojom su nastojali da ostvare borbeno jedinstvo balkanskih naroda protiv okupatora.

Krajem 20. vijeka, iako se činilo da je to naivna metoda, i da ju je u Evropi nemoguće ponovo uspješno primjeniti - slučaj bivše Jugoslavije, pokazuje da je ta metoda vječna, jer je veoma uspješno provedena.[14][15] Istina, ona se ne bi mogla primjeniti da Jugoslavija nije bila zrela za to, ali ta metoda se oslanja na trajne ljudske mane koje su izgleda imanentne ljudima kao vrsti.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "divide et impera" (jezik: engleski). Merriam-Webster. Pristupljeno 15. 5. 2012. 
  2. ^ "Latin quotes by Julius Caesar" (jezik: engleski). Valentin Anders. Arhivirano s originala, 23. 2. 2017. Pristupljeno 15. 5. 2012.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć)
  3. ^ "Flavius Josephus, The Wars of the Jews (Book I, section 159)" (jezik: engleski). Perseus.tufts.edu. Pristupljeno 15. 5. 2012. 
  4. ^ "Strabo, Geography, Book 8, chapter 7, section 1" (jezik: engleski). Perseus.tufts.edu. Pristupljeno 15. 5. 2012. 
  5. ^ "The Art of War, by Niccolo Machiavelli (Sixth Book)" (jezik: engleski). eBooks Adelaide.edu. Pristupljeno 15. 5. 2012. 
  6. ^ "Immanuel Kant: Perpetual Peace: Appendix I" (jezik: engleski). Constitution.org. Pristupljeno 16. 5. 2012. 
  7. ^ "Unit Two: Studying Africa through the Social Studies" (jezik: engleski). African Studies Center. Arhivirano s originala, 7. 1. 2012. Pristupljeno 15. 5. 2012.  Nepoznat parametar |url-status= ignorisan (pomoć)
  8. ^ "The Partition of India" (jezik: engleski). African Studies Center. Pristupljeno 15. 5. 2012.  Tekst "author: Shirin Keen " ignoriran (pomoć)
  9. ^ Pernin, Christopher G. (2008). "Unfolding the Future of the Long War". US Army Training and Doctrine Command’s Army Capability Integration Center – preko RAND Arroyo. 
  10. ^ Pernin, Christopher G. (2008). "Unfolding the Future of the Long War". US Army Training and Doctrine Command’s Army Capability Integration Center – preko RAND Arroyo. 
  11. ^ "US favors divide between nation, government in Venezuela: Analyst". presstv.com. Pristupljeno 14.2.2019.. 
  12. ^ IZVEŠTAJ KOMANDE 6. ARMIJSKOG KORPUSA OD 17. JANUARA 1942. KOMANDI 2. ARMIJE O KONTAKTIMA S RUKOVODIOCIMA ČETNIČKIH FORMACIJA [1]
  13. ^ a b Jovo Popović, Marko Lolić, Branko Latas: Pop izdaje, Stvarnost, Zagreb, 1988.
  14. ^ Michel Chossudovsky. "DISMANTLING FORMER YUGOSLAVIA, RECOLONISING BOSNIA" (jezik: engleski). Department of Economics, University of Ottawa. Pristupljeno 16. 5. 2012. 
  15. ^ Sara Flounders. "Washington gets a new colony in the Balkans" (jezik: engleski). Workers World. Pristupljeno 16. 5. 2012. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]