Završje (oblast)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Završje (Tropolje, Zapadne strane) naziv je za srednjovjekovno bosansko područje koje obuhvata prostore Glamočkog, Livanjskog i Duvanjskog polja. Smješteno je između srednje Bosne na sjeveru, Hercegovine na istoku te Hrvatske (Dalmacije) na zapadu i jugu.[1]

Historija[uredi | uredi izvor]

To je jedna od 11 najstarijih srednjovjekovnih županija Hrvatske. Prvi je spominje bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet pod imenom Hlivno, u svome djelu De administrando imperio (O upravljanju carstvom), iz 10. stoljeća.

Godine 1249. kao vršitelj dužnosti kneza u Tropolju spominje se Stjepan Babonić. Nakon njega istu službu obavljao je Stjepan Kliški. Godine 1277. kao knez Tropolja spominje se Perčin. Godine 1298. Pavle Šubić zavladao je južnom Hrvatskom i u povelji od 07.04.1299. godine naziva se banom Hrvatske i Dalmacije i gospodarem Bosne. Svoju vlast nad Bosnom predao je svom bratu Mladenu I, a zatim sinu Mladen II. Mladen je upravu nad Bosnom 1319. godine povjerio Stjepanu II Kotromaniću. Već 1322. godine Mladen II je protjeran iz Hrvatske, nakon borbi u kojima je učestvovao i Stjepan II Kotromanić. Po padu bana Mladena II Šubića, gospodari Livna su sinovi vojvode Mihovilovića, koji su učestvovali u svrgavanju bana Mladena.

Naredne godine, novi titularni ban Hrvatske Mikac Mihaljević kreće na Nelipiće uz Stjepanovu podršku, ali i pored toga što je postigao izvjestan uspjeh, Mikac se 1326. godine povlači neobavljena posla. Za to vreme Stjepan preuzima kontrolu nad Donjim Krajima, Završjem, Imotskim i ušćem Cetine, dok je Robert preuzeo utvrđeni Omiš.

U borbama Stjepana II Kotromanića i knezova Nelipića 1325. godine, Završje pripalo je bosanskom banu.

U sporazumu od 15.08.1332. godine kao župan Završja spominje se Ivan Pribilović. Njegovo ime se navodi među svjedocima na ugovoru bosanskog bana Stjepana II Kotromanića i Dubrovčana. Kasnije će se župani birati iz porodica Galešića, ponekad iz porodica Semkovića. Mihovilovići i Galešići su iz poznatog velikaškog roda Hlivnjana Čubranovića. [2]

Mađarski kralj Ludovik I Anžuvinac (1342-1382) u nastojanju da povrati nekadašnje hrvatske župe i gradove, primorao je 1356. godine Grgura Galešića da mu ustupi grad Bistricu u Livanjskoj župi. Poslije smrti Ludovika I bosanski kralj Tvrtko I je, nešto prije 1387. godine, prisjedinio grad i livanjsku župu koja je ostala u vlasti bosanskih kraljeva do 1463.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jolić, Robert, Duvno kroz stoljeća, Tomislavgrad: Naša ognjišta, 2002, 123 – 138.
  • Sima Ćirković, Istorija srednjovekovne bosanske države, Beograd, 1964, 188.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Zapadne strane | Hrvatska enciklopedija". www.enciklopedija.hr. Pristupljeno 2022-01-08.
  2. ^ Livanjski grad