Zdenka Sertić

Zdenka Sretić (rođena 16. januara 1899. u Svetom Ivanu Zelini, a umrla 19. decembra 1986. u Zagrebu, Hrvatska) bila je hrvatska slikarica, ilustratorica, dokumentaristica i etnografkinja. Radila je u Etnografskom muzeju Zagreb od 1927–59. U dekorativnim kompozicijama, plakatima i ilustracijama zadržala autentičnost narodnog izraza. Zajedno sa Ankom Krizmanić najpoznatija je likovna umjetnica rodom iz hrvatskog Prigorja.

Život i djelo

Biografija

Zdenka Sertić je rođena u gradu Sveti Ivan Zelina na jugoistočnim padinama Medvednice, 37 kilometara sjeveroistočno od Zagreba. U rodnom mjestu je pohađala osnovnu školu. Nakon premještaja oca, državnog činovnika, pohađala je Višu djevojačku školu u Karlovcu, pa Ženski licej – latinski odsjek u Zagrebu. Maturirala je 1917., a iste godine upisala je Višu školu za umjetnost i zanat. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu – slikarski odsjek, završila je u klasi prof. Ljube Babića. Nastavila je studije u Njemačkoj (1922), a završila u Parizu (1925). Od 1927. radila je kao kustos i slikarica u Etnografskom muzeju u Zagrebu, gdje je od 1939. do 1941. vršila dužnost drektora. Penzionisana je 1959. godine, nakon čega do kraja života djeluje kao slobodna umjetnica.

Umjetničko stvaralaštvo

Zdenka Sertić je bila plodne slikarica, a njeno stvaralaštvo odlikuje naučni pristup prilikom likovne obrade bogate baštine hrvatskog i južnoslavenskog narodnog umjeća i kulture. Slikarstvo je za nju bilo sredstvo bilježenja etnografske baštine sa kojom je tokom svojih stručnih putovanja dolazila u dodir, ili za vrijeme obilazaka fundusa Etnografskog muzeja, u kojem je provela najveći dio svog radnog vijeka. Zbog prirode svog poziva slikarstvo doživljavala kao prvenstveno dokumentarističku, a tek onda i kao kreativnu likovnu disciplinu.

Radeći u zagrebačkom Etnografskom muzeju kao crtačica gotovo puna 3 desetljeća (1921 – 31. i 1941 – 59), Sertićeva je učestvovala u ilustriranju mnogih stručnih i popularnih izdanja Muzeja, jer je u to doba crtež još uvijek bio kvalitetniji prenosilac informacija od crno bijele fotografije. Na osnovu sačuvane građe doznaje se da je u Muzeju i na terenu radila na prikupljanju i bilježenju etnografskih podataka, naročito na crtanju i slikanju narodnih nošnji, narodnog graditeljstva i zanatstva, te momenata pojedinih narodnih običaja. Ipak, izdvojeni iz svog ilustrativnog konteksta, mnogi crteži Zdenke Sertić poprimaju odlike posve zaokruženih, samostalnih likovnih djela.

Vremenom je njen dokumentaristički i ilustratorski opus toliko narastao, da je danas teško nabrojati sve naslovnice knjiga koje je ona ilustrirala. Krajem 1930-ih Sertićeva je načinila i niz ilustracije za razglednice u korist zanatskog i trgovačkog udruženja Hrvatski radiša. Ove ilustracije su među kolekcionarima i danas naročito cijenjene, i dostižu bitno više cijene nego ostale razglednice iz tog doba. Neke od razglednica iz tog ciklusa tematski su posvećene tradicionalnoj nošnji bosanskih muslimana, i katolika.

Tokom svog radnog vijeka je učestvovala na izložbama u: Zagrebu, Parizu, Barceloni, Berlinu, Rotterdamu, New Yorku itd. Na svim ovim izložbama predstavljala je ne samo svoje veliko slikarsko umijeće, nego i svo bogatstvo i ljepotu hrvatske etnografske baštine. Isto joj je pošlo za rukom kada su njeni crteži stavljeni na marke tadašnjeg PTT-a, dolazeći tako pred oči najširih krugova domaćeg i inostranog stanovništva. Također, sarađivala je u Jugoslavenskoj i Općoj enciklopediji.

Međutim, usprkos tome, danas je tek mali dio ostavštine Zdenke Sertić dostupan javnosti. Razlog tome je njen iznenadan, prisilan odlazak u penziju, zbog čega je većina radova ostala u njenom posjedu, a kasnije u posjedu njenih nasljednika.

Literatura

• Ivanka Ivkanec: Zdenka Sertić i Etnografski muzej u Zagrebu, Zagreb, 1997., ISBN 953-6273-07-1