Zdenko Runjić

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigaciju, pretragu
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Zdenko Runjić (Slavonski Brod 26. oktobar 1942. - Krapinske Toplice, 27. oktobar 2004.), bio je hrvatski kompozitor zabavne muzike 20 stoljeća.

Njegova porodica je porijeklom iz Dalmacije, ali su zbog ratnih okolnosti i opće gladi, njegova majka odselila u Slavoniju, gdje je Zdenko i rođen. Po oslobođenju 1945. porodica se vraća u Split, gdje Runjić završava osnovnu i srednju tehničku školu. Na Elektrotehničkom fakultetu u Splitu 1967. godine diplomirao je elektroniku. Službeno nije posjedovao muzičko obrazovanje. Od 1960. do 1976. godine, te od 1979. do 1992. godine bio je muzički urednik Radio Splita, od 1970. do 1974. godine bio je direktor izdavačke kuće MEI-INTERFEST (koja je izdavala ploče Splitskog festivala), a od 1988. do 1992. bio je umjetnički direktor Festivala zabavne muzike u Splitu. Od 1993. osniva i vlastiti festival "Melodije hrvatskog Jadrana", smotru najvećih hitova, koja se 2003. ponovo vraća na matičnu splitsko-festivalsku pozornicu na Prokurativi, pod okrilje Splitskog festivala, čiji je Runjić direktor naredne dvije godine. Najznačajniji izvođači njegovih pjesama su: Oliver Dragojević, Tereza Kesovija, Mišo Kovač, Josipa Lisac, Ibrica Jusić, Goran Karan, Meri Cetinić, "Novi fosili", "Magazin", Doris Dragović, Jasna Zlokić i drugi. Najveću suradnju ostvario je s Oliverom Dragojevićem za koga je napisao nešto manje od 200 pjesama, dok ih je ukupno napisao oko 700.

Njegove najpoznatije pjesme su: "Galeb i ja", "Skalinada", "Sunčane fontane", "Rusticana", "Dalmatinko", "Oprosti mi, pape", "Vjeruj u ljubav", "Poeta", "Malinkonija", "Četiri stađuna", "Lastavica", "Jubin te, jubin", "Potraži me u predgrađu", "Kapetane moj", "Oluja", "Diridonda", "Nadalina", "Piva klapa ispo´ volta", "Prozor kraj đardina", "Vagabundo" i druge. Runjićeva pjesma "Galeb i ja" smatra se najljepšom[potreban citat] pjesmom Splitskog festivala, a njegova "Skalinada" postala je neslužbena himna cijele Dalmacije.[potreban citat]

Dobitnik je mnogobrojnih priznanja. Samo tokom saradnje s Oliverom Dragojevićem na festivalu Split osvojio je 23 prve nagrade, od kojih 12 nagrada publike, te 11 nagrada stručnog ocjenjivačkog suda. Godine 1998. nagrađen je Porinom za životno djelo.

Zdenko Runjić je bio i uspješan poduzetnik, a njegova izdavačka kuća "Skalinada" vrlo brzo postala je zapažena izdavačka kuća u Hrvatskoj, koja je osim festivalskih nosača zvuka "Melodija Jadrana" publicirala i "Tonikine" izvođače Tončija Huljića.

Dana 27. oktobra 2004. Runjić je umro od moždanog udara dok se oporavljao od posljedica srčanog udara u Krapinskim Toplicama. Iza njega je ostao veliki opus pjesama, koje njegova kćerka Ivana Runjić redovno prezentira publici u sklopu "Runjićevih večeri" u Splitu, često u novim i zanimljivim izvedbama i aranžmanima.