Idi na sadržaj

Zemaljski savjet

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Zemaljski savjet je bila jedna od tri nove institucije, uvedene u Bosni i Hercegovini stupanjem na snagu Ustava iz 1910. godine. Ostale dvije su bila Bosanski sabor i Kotarsko vijeće. Tako je po Ustavu BiH ostala jednistveno područje i predstavljala je posebnu upravnu jedinicu (lat. territorium/corpus separatum), područje zajedničke uprave dviju država Monarhije. Ovaj posebni pravni subjektivitet BiH izražavao se djelimično kroz sabor, a potpuno kroz vlastiti pravni poredak.[1] To je bio prvi ustavnopravni akt Bosne i Hercegovine usvojen prije više od sto godina pod Austro-ugarskom upravom. [2]

Historija[uredi | uredi izvor]

Nakon diplomatskog i unutrašnjo-političkog sređivanja aneksione krize ostalo je i dalje otvoreno pitanje državno-pravnog uključivanja Bosne i Hercegovine u postojeću ustavnu strukturu Dvojne Monarhije. U proglasu aneksije car je obećao narodu BiH ustav. Kako je aneksija prošla uglavnom bez težih političkih posljedica u zemlji, a diplomatska kriza se smirivala, vlada je početkom 1909. godine započela pripreme za donošenje ustava.

Nakon dugih i spornih priprema te jedne ustavne ankete car Franjo Josip je konačno 17.februara 1910. godine ukinuo Zakone o ustavnim uredbama za BiH. Zemaljski ustav (statut) za BiH svečano je proglašen u velikoj dvorani Zemaljske vlade u Sarajevu 20.februara 1910. godine. Svečano proglašenje Ustava izvršio je zemaljski poglavar Marjan Varešanin pred svim članovima vlade, višim činovnicima i predstavnicima građanskih i vojnih vlasti, poglavarima svih vjerskih zajednica, predstavnicima gradske opštine, autonomnih oblasti i korporacija kao i drugim uglednim građanima. Ustavni poredak u BiH je bio uređen 1910. godine sa šest zakona koji predstavljaju cjelinu:

  • Zemaljski ustav (statut)
  • Izborni red
  • Saborski poslovni red
  • Zakon o društvima za BiH
  • Zakon o skupljanju za BiH
  • Zakon o kotarskim vijećima

Bosanski ustavni poredak se zasnivao na ideji tkz. "piramidalne ustavnosti", prema kojoj se prvobitna minimalna ustavna prava, zajamčena ovim zakonom, imaju postepeno proširivati i u vidu poklona povremeno davati narodu. Mada je u Ustavu BiH-a određena kao "jedno jedinstveno zasebno upravno područje", vrhovna upravna vlast ostala je u nadležnosti zajedničkog ministarstva finansija u Beču i činovničke Zemaljske vlade u Sarajevu kao njegove agencije. Ustav i njegovi prateći zakoni uveli su u politički život zemlje tri nove institucije: Sabor, Zemaljski savjet i kotarsko vijeće. Ovaj BiH ustav je obuhvatao četiri pitanja: sabor sa njegovim izbornim redom, zemaljski savjet, kotarsko vijeće i opšta građanska prava.[1]

Nadležnosti[uredi | uredi izvor]

Zemaljski savjet je kao poseban organ preuzeo u takvim uslovima sve poslove komuniciranja sabora sa ostalim organima vlasti. Ovaj savjet od devet članova (četiri pravoslavca, tri muslimana i dva katolika) birali su saborski zastupnici "iz svoje sredine za sav saborski red." Zemaljski savjet je imao pravo na zahtjev Zemaljske vlade dati izjave ili mišljenja o takvim javnim poslovima u kojima Bosna i Hercegovina ima svog udjela. Vlada obje države Monarhije mogu sporazumno preko zajedničkog ministarstva finansija "pitati Zemaljski savjet ili se on može istim putem obraćati na njih istim predstavkama." Predsjednik Sabora je istovremeno bio i predsjednik Zemaljskog savjeta. Osnivanjem i radom Zemaljskog savjeta posredno je ukazano na potrebu da se postepeno u budućnosti osigura određeno mjesto Bosni i Hercegovini u okviru Austro-Ugarske. [1]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c http://bs.scribd.com/doc/117650201/Zemaljski-Ustav
  2. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 5. 3. 2016. Pristupljeno 11. 6. 2015.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)