Zgrada Jozefa Zadika Danona

Zgrada Jozefa Zadika Danona u Sarajevu nalazi se na uglu ulica Mula Mustafe Bašeskije i Kaptol^[1] u općini Centar u Sarajevu, Bosna i Hercegovina. Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, na sjednici održanoj 26. oktobra 2010, donijela je odluku da se zgrada proglasi za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.^[2] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo.

Historija[uredi | uredi izvor]

U vrijeme građenja ove zgrade, po projektu Josipa Vancaša, na snazi je je novi Građevinski red za "Zemaljski glavni grad Sarajevo", objavljen 5. augusta 1893. Ovim građevinskim redom vodi se računa o budućem izgledu grada, pa su u pogledu građenja i primjene građevinskog materijala postavljeni novi standardi.^[3]. Prve Vancaševe realizacije u Sarajevu za period do početka XX vijeka, vezane su za historicizam, a tek kasnije Vancaš ulazi u doticaj sa drugim umjetničkim pravcima.^[4].

Od izgradnje i useljenja objekta 1897. pa do kraja austrougarskog perioda (1918), kao i tokom čitavog perioda između dva svjetska rata (1918–1941) na objektu nisu vršene dogradnje ili druge vrste prepravki.

Tokom Drugog svjetskog rata, zgrada nije oštećena. Nacionalizirana je 1961, ali ne mijenja poslovno – stambenu namjenu. Tokom druge polovine XX vijeka, u poslovni prostor smješten je gradski restoran. Tokom zadnjeg rata u BiH (1992–1995) oštećen je krov, koji je nakon 1995. popravljen. U poslovnom prostoru je prodavnica modne konfekcije.

Opis[uredi | uredi izvor]

Zgrada predstavlja izduženu uglovnicu dimenzija 9,00 m x 32,00 m. i spratnosti S+P+2+Potkrovlje. Visina do sljemena krova iznosi 17,20 m. U pogledu oblikovanja fasada, rađena je u duhu neorenesanse, što se posebno očituje na zapadnoj, približno simetričnoj fasadi. Južna i zapadna fasada predstavljaju ulične fasade izvedene tako da oponašaju slog kamenog zida. Na njima su naglašeni horizontalni vijenci i tercijarna plastika. Fasadni otvori su izvedeni kao pravougaoni dvokrilni prozori sa nadsvjetlima, ukupnih dimenzija 115 cm x 220 cm.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Ibrahim Krzović – Arhitektura secesije u Bosni i Hercegovini, Kulturno naslijeđe, Sarajevo
Nedžad Kurto – Sarajevo 1492–1992, Oko, Sarajevo.
B. Zlatar, M. Ganibegović, Š. Gavraović, V. Žujo. Sarajevo, ulice, trgovi, mostovi, parkovi i spomenici – općina Centar. Sarajevo: "Mediapress", 2007.
Jela Božić, – Arhitekt Josip pl. Vancaš, Značaj i doprinos arhitekturi Sarajeva u periodu austrougarske uprave, doktorska disertacija, Sarajevo, 1989.