Zgrada Krajinaputeva u Bihaću

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Zgrada Krajinaputeva u Bihaću, izgrađena je u austro-ugarskom periodu. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[1]. Zgrada nalazi se između kanala (rukavca Une) i ulice Bedem, u užem centru Bihaća

Historija[uredi | uredi izvor]

Zgrada Građevinskog ureda, izgrađena je 1916. godine po nacrtima Ludwiga Hubera, a nakon 1962. godine koristi se kao upravna zgrada Krajinaputeva. Od 2017. je u vlasništvu kompanije Čavkunović.

Opis[uredi | uredi izvor]

Zgrada ima podrumskosuterensku, prizemnu i spratnu etažu, te vanjsku uređenu terasu uz zapadnu fasadu objekta, površine cca 42 m2. U tlocrtno-dispozicionom smislu je projektirana simetrično, sa pravougaonom osnovom 7,37 x 22,74 m i naglašenim rizalitnim istakom istočne fasade dimenzija 1,15 x 14,75 m. U vertikalnom odnosu masa nije projektirana simetrično. Na jugoistočnom uglu istaknut je toranj pokriven neobaroknom lukovičastom kupolom, dok je na sjeveroistočnom uglu u nivou spratne etaže, izveden balkon.

Fasada nosi odlike neobaroknog i neoklasicističkog izraza.[2] Sokl je obložen kamenom oblogom zidanom u ciklopskom vezu i ima rustikalan izgled sa 6 prozorskih otvora za osvjetljavanje podrumske etaže. Fasada je raščlanjena po horizontali jednostavnim tekućim vijencima koji su pozicionirani u nivou međuspratnih tavanica i završnim krovnim vijencem objekta. Uglovi su naglašeni plastikom plitkoreljefnim vertikalnim bosažnim trakama širine oko 70–75 cm, kao i prostori između prozora. Iznad ulaznih vrata, na jugoistočnom uglu objekta, (dimenzija 110 x 210 cm) postavljen je dvovodni krović. Svi prozori na glavnoj fasadi su izvedeni sa nadsvjetlima.

U vrhu tornja, u nivou iznad krovnog vijenca, u „poluetaži“ (visine cca 200 cm), postavljena su na istočnoj i južnoj strani po 3 okulusa (dijametra cca 60 cm), na međurazmacima od cca 25 cm, koji služe za osvjetljenje zadnjeg stepenišnog kraka koji vodi ka tavanskoj etaži. Iznad okulusa su postavljeni arkadni frizovi profilisanih arhivolti u čijim tjemenima su izvedeni zaglavni kamenovi.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Radoslav Lopašić - Zagreb: Tisak “Tipografija“ d. d., 1943. -Bihać i Bihaćka Krajina, mjestopisne i poviestne crtice,

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Zgrada Krajinaputeva" (PDF). kons.gov.ba. Pristupljeno 9. 2. 2016.[mrtav link]
  2. ^ "Nedžad Kurto: ARHITEKTURA BIH- Razvoj bosanskog stila". Kulturno naslijeđe, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2017.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]