Zlata Filipović

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Zlata Filipović
Rođenje (1980-12-03) 3. decembar 1980 (40 godina)
PrebivališteDublin, Irska
Državljanstvo
ObrazovanjeBačelor humanističkih nauka (Oxford)
ZanimanjeKnjiževnica, producentica
Godine aktivnosti1991–
Poznat(a) poZlatin dnevnik
Značajna djela
  • Zlata's Diary
  • The Freedom Writers Diary
  • Milošević: The People's Tyrant
  • Stolen Voices: Young People's War Diaries
  • From the Republic of Conscience
  • Even in Chaos: Education in Times of Emergency
NagradeSpecijalna nagrada "Dijete hrabrosti"

Zlata Filipović (rođena 3. decembra 1980) jest bosanskohercegovačka književnica poznata po Zlatinom dnevniku, autobiografskoj knjizi koju je napisala.[1][2][3] Dnevnik, kome se obraćala sa Mimi, pisala je od septembra 1991. do oktobra 1993, tokom rata u Bosni i Hercegovini. Knjiga nije zvanično izdata na južnoslavenskim jezicima, a prevedena je na preko 20 jezika i adaptirana je u horsko djelo Anthonyja Powersa.[4]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Zlata je rođena 3. decembra 1980. u Sarajevu, tada SR Bosna i Hercegovina, unutar SFR Jugoslavije.[2] Njen otac je bio advokat, kako ona ističe, iz porodice advokata prisutne u Sarajevu generacijama,[5] a majka hemičarka. Pisala je i prije opsade Sarajeva, koja je počela 5. aprila 1992.[1] Ona se prisjeća kako sarajevske škole, pogođene ratom, nisu radile, a njeni roditelji nisu išli na posao redovno. Iz Sarajeva nisu mogli da odu, jer muškarcima napuštanje grada nije bilo dozvoljeno, a razdvajanje nije bilo mogućnost. Također, situaciju Filipovići nisu smatrali suviše ozbiljnom, a kada su njenu ozbiljnost shvatili, bilo je kasno, jer je grad bio potpuno zatvoren. Pola godine poslije početka rata, Zlata je dobila svesku koja joj se veoma svidjela. Inspirisana Dnevnicima Anne Frank i Adrijana Mola, kao i time što su njene prijateljice također pisale, ona započinje svoj dnevnik.[5]

Oduvijek zainteresovana za pisanje i čitanje, u ljeto 1992. pridružila se književnoj sekciji ljetne škole u koju je išla, a kojih je nekoliko bilo u Sarajevu. Učiteljica je učenike pitala da li neko piše dnevnik, jer je UNICEF zainteresovan za izdavanje dnevnika mlade osobe. Ona je učiteljici dala dijelove njenih zapisa, a učiteljica ih je poslala i novinama. Zlatin dnevnik je izabran i ljeta sljedeće godine nezvanično izdat, sadržeći samo prva tri mjeseca (jesen i zima 1991) i to djelimično.[5]

Dnevnik[uredi | uredi izvor]

Reporterka Janine di Giovani, koja je Zlatu srela 1993. i napisala predgovor za knjigu, opisala je Zlatu kao Anu Frank Sarajeva, jer Zlatin dnevnik, kao i Dnevnik Anne Frank, opisuje doživljaje strahota rata prožete dječijom čednošću. Također je dodala da je dodatna sličnost i to što su oba sukoba djelimično motivisana rasizmom i etničkim razlikama.[6]

Male sarajevske novine su knjigu 1993. nezvanično izdale pod nazivom Zlatin dnevnik kao poklon čitaocima. Zlata je tako postala poznata u Sarajevu, pa su je i novinari stranih novinskih agencija intervjuirali. Decembra 1993, Zlatina porodica od Ujedinjenih nacija dobija ponudu da napusti Sarajevo i ode u Pariz. Tu ponudu su i prihvatili, a dnevnik je 1994. zvanično izdat na engleskom pod nazivom Zlatin dnevnik: Život djeteta u Sarajevu (engleski: Zlata's Diary: A Child's Life in Sarajevo). Knjigu je prevela Kristina Pribićević-Zorić, a izdala britanska izdavačka kuća Pengvin buks (engl. Penguin Books).[7]

Nakon selidbe[uredi | uredi izvor]

Zlata se sjeća kako je iz Sarajeva njena porodica izvedena u kombiju Ujedinjenih nacija, i kako je kroz mali prozor kombija vidjela poštu, školu, cijeli grad. Sjeća se i kako su je novinari pratili po Londonu, kada ga je prvi put sa 13 godina posjetila u cilju da se ugovori izdavanje knjige, iako je prvi zainteresovani bio francuski izdavač. Pitali su je razna pitanja u vezi sa ratom, a sjeća se kako je pila čaj sa britanskim premijerom Johnom Majorom i francuskim ministrom odbrane. Ubrzo je prodato 80.000 kopija dnevnika.[8] Za to vrijeme, učila je u Međunarodnoj školi u Francuskoj.[1]

Nakon tri godine u Parizu, oktobra 1995,[5] Filipovići su se preselili u Dublin, gdje je Zlata studirala na Triniti koledžu, a kasnije i na Oxfordu, gdje je 2001. postala bachelor humanističkih nauka.[2] I dalje živi u Dublinu, gdje radi kao filmski producent i osmišlja dokumentarce. Sa roditeljima je putovala širom svijeta, a intervjuisale su je novinske agencije iz Evrope, Ujedinjenog Kraljevstva, Kanade, SAD i Australije. Učestvovala je u izradi drugih knjiga u vezi sa ratom u Bosni i Hercegovini, a dobila je i Specijalnu nagradu „Dijete hrabrosti“ od }Centra Simon Wiesenthal.[1] Nastavila je da piše, pa je napisala predgovor knjige The Freedom Writers Diary i učestvovala u obradi knjige Stolen Hearts: Young People's War Diaries. Pojavila se 19. novembra 2006. u talk-šou Tout le monde en parle.

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Godina Naziv Napomena
1994. Zlata's Diary (kao Zlatin dnevnik 1993.) Zlatino djelo pisano od 1991. do 1993.
1999. The Freedom Writers Diary Predgovor od Zlate Filipović
2004. Milošević: The People's Tyrant Predgovor i prevod od Zlate Filipović
2006. Stolen Voices: Young People's War Diaries Zlata Filipović, pomoćni urednik
2009. From the Republic of Conscience Član 4: Lost in Arizona od Zlate Filipović
2010. Even in Chaos: Education in Times of Emergency Poglavlje 6: Hear Our Voices od Zlate Filipović

Aktivizam[uredi | uredi izvor]

Godine 2011. Filipović je producirao kratki film Stand Up! za kampanju koju je kreirala BeLonG To, LGBTQ organizacija za omladinu u Irskoj, protiv homofobnog nasilja u školama.[2] Na YouTubeu je pregledan preko 1,9 miliona puta.[9]

Zlata Filipović je bio član Izvršnog komiteta Amnesty International Ireland (2007–2013) i član je osnivač NYPAW (Mreže mladih pogođenih ratom). Mnogo je govorila u školama i univerzitetima širom svijeta o pitanjima djece u sukobu. Bila je član UNESCO-vog žirija koji su dodjeljivali Nagradu za dječju i omladinsku literaturu za toleranciju.

Produkcija[uredi | uredi izvor]

Kratkotrajni videozapisi[uredi | uredi izvor]

  • 2011: Stand up
  • 2012: Motion Sickness
  • 2013: Abacus
  • 2014: Stand up for your friends
  • 2016: OCD and Me
  • 2016: The Wake
  • 2017: James Vincent McMorrow: One Thousand Times
  • 2017: Bittersweet (documentary)
  • 2018: Johnny (documentary)
  • 2018: Villagers - Fool
  • 2019: Strong at the Broken Places

Dokumentarci[uredi | uredi izvor]

  • 2010: Blood of the Irish
  • 2011: Hold on Tight
  • 2012: Three Men Go to War
  • 2013: Here Was Cuba
  • 2014: Somebody to love
  • 2016: The Farthest
  • 2016: The Story of Yes

Televizija[uredi | uredi izvor]

  • 2017: The Babymakers (dokumentarni serijal )
  • 2018: The Game: The Story of Hurling (dokumentarni serijal)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c d "Zlata Filipovic - Penguin Books Authors - Penguin Books". web.archive.org. 28. 8. 2009. Pristupljeno 13. 6. 2021.
  2. ^ a b c d "Zlata Filipović". www.goodreads.com. Pristupljeno 13. 6. 2021.
  3. ^ "Zlata's Diary, Zlata Filipovic, Book - Barnes & Noble". web.archive.org. 15. 6. 2009. Pristupljeno 13. 6. 2021.
  4. ^ "Home Page". OUP Academic (jezik: engleski). Pristupljeno 13. 6. 2021.
  5. ^ a b c d "Interview with Author Zlata Filipovic |" (jezik: engleski). Pristupljeno 13. 6. 2021.
  6. ^ Zlata Filipović (1995). Zlata's diary. Internet Archive. Penguin Books. ISBN 978-0-14-024205-8.
  7. ^ "Zlata's Diary - Fun Facts, Questions, Answers, Information". web.archive.org. 12. 1. 2013. Pristupljeno 13. 6. 2021.
  8. ^ "Zlata Filipovic, whose journal was Sarajevo's answer to Anne Frank's diary, tells of her fears for Bosnia today". www.telegraph.co.uk. Pristupljeno 13. 6. 2021.
  9. ^ Stand Up! - Don't Stand for Homophobic Bullying, pristupljeno 13. 6. 2021