Zlatno pravilo

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Preferences-system.svg Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
Vincent van Gogh, prikaz priče o dobrom Samarićaninu, koja naglašava zlatno pravilo.

Zlatno pravilo morala je temeljno etičko načelo koje propisuje sljedeće:

  • Čini drugima što želiš sebi (pozitivna forma)[1]
  • Ne čini drugima što ne želiš sebi (negativna forma, poznata kao srebrno pravilo)

Univerzalnost zlatnog pravila se ogleda u tome što propisuje jednako odnošenje prema svim ljudima, a ne samo prema pripadnicima svoje grupe. Tokom istorije, mnogi filozofi i vjerske vođe su isticali razne vidove ovog univerzalnog moralnog načela kao poželjan odnos u ljudskoj zajednici. Zlatno pravilo se nalazi u temeljima raznih etičkih sistema kao i u temelju modernog koncepta ljudskih prava.[2][3] Zlatno pravilo se nalazi u korenu različitih kultura i predstavlja moralni standard za rješavanje njihovih sukoba.[1][4]

Skupština svjetskih religija je 1993. godine usvojila „Deklaraciju prema globalnoj etici“ koja proklamuje zlatno pravilo kao zajedničko načelo za mnoge religije.[5] Inicijalnu deklaraciju je potpisalo 143 predstavnika svih najvećih svetskih religija, uključujući bahai veru, brahmanizam, budizam, hrišćanstvo, hinduizam, starosjedilačku vjeru, islam, đainizam, judaizam, neo-paganizam, sikizam, taoizam i zoroastrejstvo.[5][6]

Zlatno pravilo ne treba miješati sa etikom reciprociteta, u smislu retributivne pravde, čija je poznata maksima „oko za oko, zub za zub“. Nasuprot tome, zlatno pravilo propisuje da ljudima činimo ono što bismo željeli da oni nama čine, bez obzira šta nam oni zaista čine.

Pojam[uredi | uredi izvor]

Pojam Zlatno pravilo ili zlatni zakon je na zapadu započeo da se koristi 1670-ih.[1][7] Neki pripisuju imenovanje ovog pravila „zlatnim“ Konfučiju (vidi niže u tekstu).

Historija[uredi | uredi izvor]

Buda[uredi | uredi izvor]

Indijski filozof i duhovni učitelj Sidarta Gotama je na više mesta afirmisao zlatno načelo:

Ko stavlja sebe na mesto drugoga, taj ne bi ubio niti izazvao drugog da ubije.[8]
Onaj ko, tražeći sreću, tlači i povređuje druga bića koja također žele sreću, neće dostići srećno odredište.[9]

Konfučije[uredi | uredi izvor]

Neki pripisuju imenovanje ovog pravila „zlatnim“ Konfučiju:

Izvesno da postoji zlatno načelo: Ne činite drugima ono što ne želimo da oni čine nama.“[10]
Nikada ne nameći drugom ono što ne bi izabrao za sebe.[11]

Stari Grci[uredi | uredi izvor]

Zlatno pravilo je bilo često načelo u starogrčkoj filozofiji, obično u negativnoj formi:

  • „Izbjegavaj činiti ono za šta bi korio druge“. - Tales[12]
  • „Ono što ne želiš da te zadesi, nemoj ni ti činiti.“ – Sekstus pitagorejac[13]
  • „Ne čini drugim ono što bi te ljutilo da drugi čine.“ – Isokrat[14]
  • „Ne treba nikad činiti krivdu zauzvrat, niti se odnositi loše prema bilo kome, bez obzira koliko se prema nama loše ponijeli.“ – Sokrat

Isus[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Besjeda na gori

Isus iz Nazareta je u svojim besjedama često afirmisao zlatno pravilo morala. Jevanđelje po Luki bilježi sljedeće Isusove reči:

Kako želite da vam ljudi čine činite i vi njima tako.[15]

U čuvenoj Besjedi na gori, Isus daje konkretne primjere sprovođenja zlatnog pravila, stavljajući ga nasuprot starozavjetnom načelu retributivne pravde:

Čuli ste da je rečeno: »Oko za oko i zub za zub«. A ja vam kažem da se ne protivite zlu; nego ako te ko udari po tvom desnom obrazu, okreni mu i drugi; i onome koji hoće da se parniči s tobom i da ti uzme haljinu, podaj mu i ogrtač; i ko te potjera jednu milju, idi sa njim dvije.[16]
Čuli ste da je kazano: Ljubi bližnjeg svog, i mrzi na neprijatelja svog. A ja vam kažem: ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji na vas mrze i molite se Bogu za one koji vas gone; Da budete sinovi Oca svog koji je na nebesima; jer On zapovijeda suncu te obasjava i zle i dobre i daje dažd pravednima i nepravednima.[17]

Nakon niza primjera, Isus pod ovo pravilo podvodi čitavu hebrejsku Toru i proročke knjige:

Sve dakle što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima: jer je to Zakon i proroci. [18]

Muhammed[uredi | uredi izvor]

Islamski Poslanik Muhammed na više mjesta jasno afirmiše zlatno moralno pravilo:

Želi ljudima ono što želiš sebi.[19]

On dalje pojašnjava ovo temeljno načelo konkretnim primjerima:

Budite dobri i poslušni prema roditeljima, pa će i vaša djeca biti dobra i poslušna. Suzdržite se od tuđih žena, pa će i drugi biti suzdržani od vaših.[20]
Budi blag prema onome ko je prema tebi bezobziran, praštaj onome ko ti čini nepravdu, daj onome ko tebe lišava i pomaži onoga ko tebe napušta.[20]
Oprosti, i ne otežavaj, da ne bi otežali i tebi.[21]

Pojašnjavajući svojih učenicima zlatno pravilo, Muhamed ga stavlja nasuprot etici reciprociteta:

Nemojte govoriti: »Ako nam ljudi budu činili dobro i mi ćemo njima činiti dobro, a ako nam budu činili zlo i nepravdu i mi ćemo njima uzvratiti zlo i nepravdu«. Budite pri sebi. Ako vam ljudi učine neko dobro, učinite i vi njima dobro, a ako vam učine neko zlo, nemojte im uzvraćati zlim niti im zbog toga činiti neku nepravdu.[20]

Kant[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Kategorički imperativ

Nemački filozof Imanuel Kant formuliše kategorički imperativ koji uzima kao temeljno načelo univerzalnog morala.

Djeluj samo po onoj maksimi, za koju možeš u isto vrijeme htjeti da postane opšti zakon. [22]

Primjer njegove upotrebe bio bi: "ako ne želim da krađa postane opći zakon, onda ne smijem ni ja krasti". Ovaj apriorični princip važi uvijek i svuda, jer je osnova praktičnog uma. Za Kanta ne postoji situacija u kojoj kategorički imperativ može biti zanemaren.

Kriticizam[uredi | uredi izvor]

Neki filozofi su kritikovali zlatno pravilo kao neodrživo. Džordž Bernard Šo je govorio:

Nemoj činiti drugima kao što bi želio da oni čine tebi. Možda vam se ukusi razlikuju. [23]

Šo ukazuje da ako ne delimo vrednosti sa drugima, način na koji želimo da nas tretiraju nije način na koji oni žele da budu tretirani. Na primer, kaže se da je sadista samo mazohista koji sledi zlatno pravilo. Još jedan primer neodrživosti je čovek koji ulazi u bar tražeći tuču.[24]

Walter Terence Stace u odgovor na Šoove kritike piše da je njegova zamerka o različitim ukusima na mestu ali da je prevideo da načelo „čini kao što bi želio da ti se čini“ podrazumeva uzimanje u obzir nečijeg ukusa, kao što bismo želeli da neko uzme naš u obzir. Stoga, zlatno pravilo i dalje može izražavati suštinu univerzalne moralnosti „čak iako nema dva čoveka na svetu koji dele zajednički ukus.“[25]

Karl Poper je pisao: „Zlatno pravilo je dobar standard koji dalje unapređujemo čineći drugima, bilo šta razumno, što bi oni želeli da im bude učinjeno.“[26] Ovaj koncept je kasnije nazvan „platinijumsko pravilo“.[27]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c Antony Flew, ed. (1979). "golden rule", A Dictionary of Philosophy. London: Pan Books in association with The MacMillan Press. p. 134. ISBN 0 330 28359 X. "The maxim 'Do unto others as you would have them do unto you'. Various expressions of this fundamental moral rule are to be found in tenets of most religions and creeds through the ages, testifying to its universal applicability" 
  2. ^ A Dictionary of Philosophy (entry for "golden rule", p. 134), London: Pan Books in association with The MacMillan Press. 1979. ISBN 0-330-28359-X
  3. ^ Defined another way, it "refers to the balance in an interactive system such that each party has both rights and duties, and the subordinate norm of complementarity states that one's rights are the other's obligation."Bornstein, Marc H. (2002). Handbook of Parenting, Lawrence Erlbaum Associates ISBN 978-0-8058-3782-7. See also: Paden, William E. (2003). Interpreting the Sacred: Ways of Viewing Religion, 131–132, Beacon Press ISBN 978-0-8070-7705-4.
  4. ^ Stace, Walter T. (1937, Reprinted 1975 by permission of MacMillan Publishing Co. Inc.). The Concept of Morals, chapters on Ethical Relativity (pp 1–68), and Unity of Morals (pp 92–107, specifically p 93, 98, 102), New York: The MacMillan Company ISBN 0-8446-2990-1.
  5. ^ a b Towards a Global Ethic (An Initial Declaration) ReligiousTolerance.org. - Under the subtitle, "We Declare," see third paragraph. The first line reads, "We must treat others as we wish others to treat us."
  6. ^ Parliament of the World's Religions - Towards a Global Ethic
  7. ^ Entry for "golden".
  8. ^ Detachment and Compassion in Early Buddhism by Elizabeth J. Harris (enabling.org)
  9. ^ Dhammapada 10. Nasilje
  10. ^ W.A. Spooner, "The Golden Rule," in James Hastings, ed. Encyclopedia of Religion and Ethics, Vol. 6 (New York: Charles Scribner's Sons, 1914) pp. 310–12, quoted in Rushworth M. Kidder, How Good People Make Tough Choices: Resolving the Dilemmas of Ethical Living, Harper, New York, 2003. ISBN 0-688-17590-2. p. 159.
  11. ^ Konfučije, Analects XV.24
  12. ^ Diogenes Laërtius, "The Lives and Opinions of Eminent Philosophers", I,36
  13. ^ The Sentences of Sextus.
  14. ^ Isocrates, "Nicocles",6
  15. ^ Jevanđelje po Luki, 6:31
  16. ^ Evanđelje po Mateju, glava 5:38-41 (prijevod Emilijana Čarnića)
  17. ^ Evanđelje po Mateju, glava 5:43-45 (prijevod Vuka Karadžića - adaptirano)
  18. ^ Jevanđelje po Mateju, glava 7:12
  19. ^ Hadisi - Muhammedove izreke
  20. ^ a b c Ahmed Mehmedović: Tako je govorio Muhamed
  21. ^ Hadisi od ehlul bejta
  22. ^ Imanuel Kant, Kritika praktičnog uma
  23. ^ Maxims for Revolutionists; 1903.
  24. ^ How would you feel, if a million Soviet troops stormed your Reich Capital?
  25. ^ Stace, Walter T. (1937, Reprinted 1975 by permission of MacMillan Publishing Co. Inc., Also reprinted January 1990 by Peter Smith Publisher Inc). The Concept of Morals, New York: The MacMillan Company; and also reprinted by Peter Smith Publisher Inc, January 1990 ISBN 0-8446-2990-1.
  26. ^ The Open Society and Its Enemies, Vol. 2
  27. ^ The Platinum Rule

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: