Masakr nad djecom u Srebrenici
| Masakr nad djecom u Srebrenici | |
|---|---|
 Spomen-ploča ubijenima | |
| Lokacija | Srebrenica |
| Datum | 12. april 1993. |
| Meta | Bošnjaci |
| Vrsta napada | granatiranje |
| Mrtvih | 15[1] do 36[2] |
| Ranjenih | 102 |
| Počinioci |  Vojska Republike Srpske |
| Motiv | Širenje Republike Srpske |
Masakr nad djecom u Srebrenici počinjen je 12. aprila 1993, kada su snage Vojske Republike Srpske granatirale osnovnu školu, ranivši 150 ljudi i ubivši najmanje 62 djeteta.
Tog dana predstavnici Vojske Republike Srpske izjavili su predstavnicima UNHCR-a da će napasti Srebrenicu u roku dva dana ako se Bošnjaci ne predaju[3] i to su i uradili. Istog dana Srbi su napali osnovnu školu uz već spomenuti broj žrtava.[4][5]
Sead Bekrić, jedan od preživjelih, dao je iskaz Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju opisavši kako su ga oslijepili u dobi od 12 godina:
"Bio je nogometni stadion u Srebrenici i 12. aprila 1993. na njemu je bilo mnogo ljudi i mi smo igrali utakmicu i zatim je sa Zvijezde počelo granatiranje, sa brda iznad Bratunca, i stadion je granatiran i ja sam oslijepljen, a ubijeno je 62-oje ljudi na stadionu. Ja sam razumio da je tog dana ubijeno 60, 62-oje ljudi i da je bilo preko 100 ranjenih."[5]
Preživjele je liječio dr. Nedret Mujkanović, koji je u intervjuu sa Chuckom Sudeticem opisao kako su ljudi sjedili ispred škole koja je bila puna izbjeglica, a djeca su igrala nogomet i druge igre.
Za manje od minute sedam raketa iz VBR-a palo je na površinu veličine otprilike kao polovina nogometnog terena.
Mujkanović je rekao Sudeticu da je 36 ljudi poginulo na mjestu, a 102-oje teško ranjeno. Rekao je da su Srbi znali da je u školi kamp za izbjeglice iz Cerske i Konjević-Polja.
"Usmjerili su vatru prema toj lokaciji. To je bilo potpuno iznenađenje. Okolo su bili razbacani dijelovi tijela žena i nije se mogao naći način da se oni sastave. Vidio sam jednu mrtvu majku na zemlji koja je držala ruke svoje mrtve djece. Niko od njih nije imao glavu."[2]
Mujkanović je naknadno dao iskaz Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju o granatiranju 12. aprila. Srebrenica je bila pod općim napadom. Nakon pada Cerske i Konjević-Polja, njihovi stanovnici (približno 15.000) pobjegli su u Srebrenicu i smješteni u osnovne i srednje škole, pa čak i po ulicama. Kad je škola granatirana, ubijeno je više od 100 ljudi, a teško ranjeno približno isto toliko, uključujući mnogo žena i djece te izvjestan broj muškaraca. Mujkanović je Tribunalu također rekao da je i evakuacija ranjenih bila pod udarom srpskog granatiranja.[6]
Postoje nedoumice u vezi s konačnim brojem ubijenih. Zvanična istraga nije provedena, kako ukazuje Bekrićevo svjedočenje na Tribunalu.
Ovaj masakr i sam Bekrić doživljeni su kao primjer za djecu žrtve rata i etničkog čišćenja provedenog u Bosni. Bekrićevo lice viđeno je širom svijeta posredstvom televizije CNN. Na naslovnici magazina Newsweek od 10. maja 1993. preko njegovih ranjenih prsa bila je odštampana jedna velika riječ koja objašnjava samu sebe: "Bosnia".[7]
U Američkom memorijalnom muzeju holokausta čuvaju se svjedočenje Christiane Amanpour o ovom masakru i izvještaj koji prikazuje dolazak preživjele i ranjene djece u Tuzlu, među kojom je bio i Bekrić.[8]
Masakr je počinjen tik prije nego što su Ujedinjene nacije proglasile Srebrenicu "zaštićenom zonom" i više od dvije godine prije genocida u Srebrenici. Taj zločin uključen je u optužnicu protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića koju je Tribunal podigao 24. jula 1995.[9]
Zločin je opisan u knjizi Emira Suljagića Razglednice iz groba, koja je autorovo lično prisjećanje na opsadu i pad Srebrenice.
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Tužilac protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića – optužnica" (PDF). Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju. 24. 7. 1995. str. 6.
- ^ a b Chuck Sudetic (24. 4. 1993). "Conflict in the Balkans; A View of the Bosnia War from the Srebrenica Hospital's O.R." The New York Times (jezik: engleski).
- ^ "suđenje R. Krstiću". Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju.
- ^ Mary Jane Park (29. 9. 2002). "Hope for change seen amid tale of tragedy". St. Petersburg Times. Arhivirano s originala, 26. 1. 2012.
- ^ a b "Suđenje Naseru Oriću (transkript od 13. 7. 2005)". MKSJ.
- ^ "Suđenje Naseru Oriću (transkript od 16. 2. 2005)". MKSJ.
- ^ Mike Downey (27. 2. 1994). "'94 Winter Olympics / Lillehammer: Few Know Troubles He's Seen". Los Angeles Times (jezik: engleski).
- ^ "Videosnimak C. Amanpour". Arhivirano s originala, 25. 3. 2012. Pristupljeno 24. 3. 2012.
- ^ "Optužnica protiv Karadžića i Mladića" (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 29. 11. 2010.
