Mohamed al-Fayed

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Mohamed Al-Fayed)
Muhamed Al Fayed
Rođenje (1929-01-27) 27. januar 1929.
Smrt30. august 2023(2023-08-30) (94 godine)

Muhamed Al-Fayed (1929-2023) bio je egipatski biznismen čije su boravište i glavni poslovni interesi, od sredine 1960-ih godina bili locirani u Velikoj Britaniji.

Njegovi poslovni interesi uključivali su vlasništvo nad hotelom Ritz Paris, robnom kućom Harrods i Fulham Football Clubom (Fulham FC) u Londonu. U vrijeme smrti 2023. godine, Fayedovo bogatstvo procijenjeno je na 2 milijarde dolara, što ga je činilo 1.493-om, najbogatijom osobom na svijetu.

Fayed je iz braka sa Samirom Khashoggi, sa kojom je bio oženjen od 1953. do 1956. godine, imao sina Dodija. Dodi je bio u vezi sa Dijanom, princezom od Velsa, u vrijeme kada su oboje poginuli u saobraćajnoj nesreći u Parizu 1997. godine.

Rani život i porodica[uredi | uredi izvor]

Mohamed Al-Fayed,[1] je rođen u kvartu Roshdy u Aleksandriji, u Kraljevini Egipat kao najstariji sin Egipćanina iz Asyuta, po zanimanju učitelja u osnovnoj školi. Al-Fayedova godina rođenja je sporna.[2] Na njegovoj web-stranici, alfayed.com je pisalo da je rođen 1933,[3] ali je Ministarstvo trgovine otkrilo da je njegov datum rođenja 27. januar 1929. Web stranica je 2011, promijenila godinu njegovog rođenja iz 1933. u 1929.[3] Njegova braća Ali i Salah bili su mu poslovni saradnici.[4]

Fayed je od 1954. do 1956. bio oženjen Samirom Khashoggi. Radio je sa bratom svoje supruge, trgovcem oružjem iz Saudijske Arabije i biznismenom Adnanom Khashoggijem.[5] Godine 1985. Fayed se oženio finskom socijalistkinjom i bivšom manekenkom Heini Wathén, sa kojom je dobio četvero djece: kćeri Jasmine,[6] rođenu 1980. i Camillu,[7] rođenu 1985. i sinove Karima,[8] rođenog 1983. i Omara,[9] rođenog 1987. godine.

Početkom 1970-ih počeo je koristiti "Al-Fayed" umjesto "Fayed". Njegova braća Ali i Salah slijedili su taj primjer u vrijeme akvizicije kuće Fraser 1980-ih, iako su kasnih 1980-ih obojica sebe jednostavno nazivala "Fayed". Pretpostavljalo se da je Fayedov dodatak "Al" trebao implicirati aristokratsko porijeklo, poput "de" na francuskom ili "von" na njemačkom, iako Al nema iste društvene konotacije u arapskom jeziku.[5] Ova pretpostavka je dovela do toga da mu je časopis Private Eye dao nadimak "Lažni faraon".[10]

Velika Britanija[uredi | uredi izvor]

Rano poslovanje[uredi | uredi izvor]

Voštana skulptura Al-Fayeda, Madame Tussauds, London, juli 2009.

Fayed i njegova braća su osnovali brodsku kompaniju u Egiptu prije nego što su njeno sjedište premjestili u Genovu, u Italiji, sa kancelarijama u Londonu.[11]

Oko 1964. godine Fayed je uspostavio bliske odnose sa haićanskim liderom Françoisom Duvalierom, poznatim kao "Papa Doc" i zainteresirao se za izgradnju Rafinerije nafte Fayed-Duvalier na Haitiju. Takođe se družio sa geologom Georgeom de Mohrenschildtom. Fayed je prekinuo boravak na Haitiju šest mjeseci kasnije kada se uzorak "sirove nafte" koji su dali haićanski saradnici pokazao kao melasa niskog kvaliteta.[12]

Fayed se potom preselio u Englesku, gdje je živio u centru Londona.[11] Sredinom 1960-ih godina je upoznao vladara Dubaija, šeika Rashida Bin Saeeda Al Maktouma, koji mu je povjerio da pomogne u poslu transformacije Dubaija, gdje je on uspostavio IMS (International Marine Services) 1968. godine.[13] Fayed je omogućio da britanske kompanije poput Costain Group, čiji je postao direktor,[5] Bernard Sunley & Sons i Taylor Woodrow izvode potrebne građevinske radove.[11] Takođe je 1966. godine postao finansijski savjetnik tadašnjeg sultana Bruneja, Omara Ali Saifuddiena III.[5]

Fayed se tokom 1975, nakratko nalazio i u odboru rudarskog konglomerata Lonrho, ali ga je napustio.

Hotel The Ritz u Parizu je 1979. godine kupio za 30 miliona dolara.[14]

Fayed i njegova braća su od Rolanda 'Tiny' Rowlanda, šefa Lonrhoa, 1984. kupili 30% udjela u House of Fraser, grupi koja je uključivala londonsku trgovinu Harrods. On i njegova braća su 1985. kupili preostalih 70% House of Fraser za 615 miliona funti. Rowland je tvrdio da su braća Fayed lagala o svom porijeklu i bogatstvu, te je izvršio pritisak na vladu da se otvori istraga o njima. Pokrenuta je istraga Odjela za trgovinu i industriju (DTI). Iako je kasniji izvještaj DTI-a bio kritički intoniran, protiv Fayeda nije ništa poduzeto. Dok su mnogi vjerovali sadržaju izvještaja, drugi su smatrali da je politički motivisan.[15] Rowland je opisao svoj odnos sa porodicom Fayed u knjizi Heroj od nule.[16]

Rowland je 1998. optužio Fayeda za krađu papira i dragulja iz sefa u Harrodsu. Iako je Fayed uhapšen, optužbe protiv njega su odbačene.[17] Rowland je umro 1998. Fayed je tužio Metropolitansku policiju zbog hapšenje 2002, ali je izgubio spor.[18]

Iako je Al-Fayed ponovo pokrenuo humoristički časopis Punch 1996, časopsi je ugašen 2002. godine.[19]

Al-Fayed je dva puta bezuspješno podnio zahtjev za britansko državljanstvo, 1994. i 1999. godine.[20][21] Pretpostavljalo se da je njegova svađa sa Rowlandom doprinijela što je ptvi put odbijen.

Poslovni interesi[uredi | uredi izvor]

75 Rockefeller Plaza, New York

Al-Fayedovi poslovni interesi su uključivali:

  • Hôtel Ritz Paris
  • Dvorac i imanja Balnagowan, Škotsko gorje
  • 75 Rockefeller Plaza, New York City – izgrađenu 1947. godine [22] kojom upravlja i iznajmljuje je RXR Realty.[23]

Smrt Dodija Fayeda[uredi | uredi izvor]

Pozadina i odnos sa princezom Dijanom[uredi | uredi izvor]

Lejdi Dijana Spencer udala se 1981. za britanskog prestolonasljednika Čarlsa, princa od Velsa (sada kralj Čarls III), postavši princeza od Velsa. Dijana je bila međunarodna slavna ličnost i često je posjećivala Harrods. Al-Fayed i Dodi su prvi put upoznali Dijanu i Čarlsa u julu 1986, na polo turniru koji je sponzorirao Harrods.[24]

Dijana i Čarls su se razveli 1996, nakon uglavnom burnog braka. Dijanu je sa njenim sinovima Vilijamom i Harijem, polovinom 1997, Al-Fayed ugostio na jugu Francuske. Fayed je kupio jahtu Jonikal koja je kasnije preimenovana u Sokar.[25] Dodi i Dijana su kasnije krenuli na privatno krstarenje Jonikalom, a paparci su objavili fotografije para u zagrljaju. Dijanin prijatelj, novinar Richard Kay, potvrdio je da se Dijana nalazi u "prvoj ozbiljnoj romansi" nakon razvoda.[26]

Dodi i Dijana su otišli na drugo privatno krstarenje Jonikalom u trećoj sedmici avgusta, a vratili su se sa Sardinije u Pariz 30. avgusta. Kasnije tog dana, par je večerao u Ritzu, nakon što su zbog ponašanja novinara otkazali rezervaciju u restoranu. Planirali su da prenoće u Dodijevom stanu u blizini Trijumfalne kapije.[27] U pokušaju da prevare paparace, auto mamac je napustio prednji dio hotela, dok su Dijana i Dodi krenuli iz zadnjeg dijela hotela Mercedes-Benzom kojim je upravljao Henri Pol.[27] Pet minuta kasnije ndoživjeli su sudar u tunelu Pont de l'Alma. Dodi i Paul pronađeni su mrtvi. Dijana je umrla u bolnici. Britanski tjelohranitelj Trevor Rees-Jones, koji je zadobio tešku povredu glave, jedini je preživio nesreću. Fayed je stigao u Pariz dan kasnije i pogledao Dodijevo tijelo, koje je potom vraćeno u Ujedinjeno Kraljevstvo i sahranjeno po islamskim propisima.[27][28]

Teorije zavjere[uredi | uredi izvor]

Od februara 1998. Al-Fayed je tvrdio da je nesreća rezultat zavjere,[29] a kasnije da je nesreću inscenirao MI6 po uputama princa Filipa, vojvode od Edinburga.[30] Njegove tvrdnje je sud odbacio, ali je Fayed uložio žalbu na presudu.[31][32]

Operacija Paget, odnosno istraga policije Metropolitana, završena 2006, također nije pronašla dokaze o zavjeri.[33] Za operaciju Paget, Al-Fayed je predočio 175 "tvrdnji o zavjeri".[34]

Novinar Dominic Lawson je napisao u Independentu 2008. da je Al-Fayed pokušao osmisliti "zavjeru kako bi prikrio prave okolnosti" smrtnih slučajeva uzrokovanih nesrećom "u kojoj je učestvovao pijani vozač (zaposlenik Paris Ritza Muhameda Fayeda)." Imao je "izuzetan uspjeh u uvjeravanju tabloida, posebno Daily Expressa, da zavjeri daju dodatni zamah."[35]

Al-Fayed je finansijski podržao Unlawful Killing (2011), dokumentarni film koji pokazuje njegovu verziju događaja.[36] Film nije zvanično prikazan zbog mogućnosti tužbi za klevetu.[37]

Smrt[uredi | uredi izvor]

Al-Fayed je umro u Londonu 30. avgusta 2023. u 94. godini.[38][39][40] Navedeno je da je uzrok smrti starost. Sahranjen je u Barrow Green Courtu, gdje i njegov sin Dodi,[41] nakon džume u londonskoj centralnoj džamiji.[42]

U popularnoj kulturi[uredi | uredi izvor]

Al-Fayeda je u 5. sezoni serije The Crown glumio Salim Daw.[43]

  1. ^ Who's Who. London: A & C Black. 2008. ISBN 978-0-7136-8555-8.
  2. ^ "Profile of Mohamed Al Fayed". BBC News (jezik: engleski). 7. 4. 2008. Arhivirano s originala, 28. 4. 2021. Pristupljeno 3. 11. 2021.
  3. ^ a b Revision history of Biography in www.alfayed.com
  4. ^ Wild, Abigail (10. 1. 2004). "Beset by secrets and lies Profile: Mohamed al Fayed". Sunday Herald. Glasgow. Pristupljeno 22. 4. 2018.
  5. ^ a b c d Vallely, Paul (6. 10. 2007). "Mohamed al-Fayed: The outsider". The Independent. Arhivirano s originala, 15. 5. 2022. Pristupljeno 26. 2. 2013.
  6. ^ Harries, Rhiannon (21. 9. 2008). "Daddy's girl: Mohamed al-Fayed's daughter Jasmine is gaining a reputation as a hot young designer". The Independent. Arhivirano s originala, 12. 4. 2010. Pristupljeno 5. 9. 2023.
  7. ^ Curtis, Nick. "Camilla Fayed: My upbringing? Let's say my normal is not your normal". The Times (jezik: engleski). ISSN 0140-0460. Pristupljeno 5. 9. 2023.
  8. ^ "Karim Fayed: The sound engineer" (jezik: engleski). 10. 4. 2012. Pristupljeno 5. 9. 2023.
  9. ^ Isaac, Anna (3. 4. 2017). "Omar Fayed: 'I didn't want to become Mr Harrods'". The Daily Telegraph (jezik: engleski). ISSN 0307-1235. Pristupljeno 5. 9. 2023.
  10. ^ Tyler, Richard; Mendick, Robert (8. 5. 2010). "£1.5bn change in store at Harrods". The Daily Telegraph. Arhivirano s originala, 12. 1. 2022. Pristupljeno 19. 6. 2013.
  11. ^ a b c Lindsay, Robert (10. 5. 2010). "Mohamed Al Fayed — the outsider with a taste for confrontation". The Times (jezik: engleski). ISSN 0140-0460. Pristupljeno 25. 1. 2018.
  12. ^ Tunzelmann, Alex (29. 3. 2011). Red Heat: Conspiracy, Murder and the Cold War in the Caribbean. Henry Holt and Co., 2011. str. 330f. ISBN 978-0-8050-9067-3.
  13. ^ Salihovic, Elnur (5. 10. 2015). Major Players in the Muslim Business World. Universal Publishers. str. 117–118. ISBN 9781627340526.
  14. ^ Boxer, Mark (1991). The Paris Ritz. New York: Thames and Hudson. ISBN 978-0-500-01427-1.
  15. ^ Buckingham, Lisa (5. 6. 1997). "Finance: DTI inquiries under attack". The Guardian.
  16. ^ R. W. Rowland (1998). A Hero from Zero. Greenaway Harrison, London.
  17. ^ "Harrods Box Charges Dropped". BBC News. 20. 7. 1998.
  18. ^ Wilson, Jamie (13. 8. 2002). "Fayed loses High Court Action Against Met". The Guardian.
  19. ^ John Morrish, Paul Bradshaw, Magazine Editing: In Print and Online. Routledge, 2012. ISBN 1136642072 (p. ƒƒ32).
  20. ^ "Al Fayed: A Unique Story of Rags to Riches". BBC News. 12. 2. 1998.
  21. ^ "Law Report: Minister acted unfairly towards the Fayeds". The Independent. 19. 11. 1996. Arhivirano s originala, 15. 5. 2022.
  22. ^ "75 Rockefeller Plaza – Time Warner Lease – Mohamed Al-Fayed". The Real Deal New York. 25. 1. 2012.
  23. ^ Levitt, David M. (15. 1. 2013). "RXR Said to Buy 99-Year Leasehold at 75 Rockefeller Plaza". Bloomberg.com.
  24. ^ van Drehle, David (31. 8. 1997). "Diana's Life on Display: Sometimes Storybook, Sometimes Soap Opera". The Washington Post. Pristupljeno 11. 10. 2013.
  25. ^ . New York. magazine zahtijeva |magazine= (pomoć); Parametar |title= nedostaje ili je prazan (pomoć)
  26. ^ "Di and Dodi's short summer". Chicago Sun-Times. 7. 9. 1997. Arhivirano s originala, 24. 9. 2015. Pristupljeno 11. 10. 2013. (HighBeam Research subscription required)
  27. ^ a b c "Diana and Dodi: Their final hours". BBC News. 14. 12. 2006.
  28. ^ "Fayed Is Buried After Quiet Islamic Tribute". Seattle Post-Intelligencer. 1. 9. 1997. Arhivirano s originala, 13. 10. 2013. Pristupljeno 11. 10. 2013. (HighBeam Research subscription required)
  29. ^ "Diana crash was a conspiracy – Al Fayed". BBC News. 12. 2. 1998.
  30. ^ "Point-by-point: Al Fayed's claims". BBC News. 19. 2. 1998.
  31. ^ "France closes Diana investigation". CNN World. 4. 4. 2002. Pristupljeno 3. 9. 2023.
  32. ^ "Fayed risks huge lawsuit with appeal against Diana verdict". The Observer. 5. 9. 1999. Pristupljeno 3. 9. 2023.
  33. ^ "Diana death a 'tragic accident'". BBC News. 14. 12. 2006.
  34. ^ Gregory, Martyn (7. 10. 2007). "Al-Fayed can't rewrite the death of Diana". The Independent.
  35. ^ Lawson, Dominic (4. 4. 2008). "The only conspiracy over Diana's death was Fayed's bid to manipulate the British public". The Independent. Arhivirano s originala, 15. 5. 2022. Pristupljeno 19. 12. 2021.
  36. ^ Singh, Anita (13. 5. 2011). "Unlawful Killing: film about the death of Diana likens Prince Philip to Fred West". The Daily Telegraph. London. Arhivirano s originala, 12. 1. 2022. Pristupljeno 11. 5. 2011.
  37. ^ Child, Ben (5. 7. 2012). "Princess Diana documentary Unlawful Killing is shelved". The Guardian. London.
  38. ^ Weston, Katie; Merrifield, Ryan; Forsey, Zoe (1. 9. 2023). "Mohamed al Fayed dies as tributes paid to former owner of Harrods and Fulham FC". Daily Mirror. Pristupljeno 2. 9. 2023.
  39. ^ "Mohamed Al Fayed: Former Harrods owner dies at 94". BBC News. 1. 9. 2023. Pristupljeno 1. 9. 2023.
  40. ^ Atef, Rana (1. 9. 2023). "Veteran Businessman Mohamed Al Fayed Passes away Aged 94". Sada El-Balad. Pristupljeno 1. 9. 2023.
  41. ^ Kelly, Kieran (2. 9. 2023). "Mohamed Al-Fayed buried next to son on family estate almost 26 years after Dodi died in car crash with Princess Diana". LBC News. Arhivirano s originala, 2. 9. 2023.
  42. ^ Lynch, Niamh (1. 9. 2023). "Mohamed Al Fayed: Former Harrods and Fulham FC owner has died at the age of 94". Sky News. Pristupljeno 1. 9. 2023.
  43. ^ Allfree, Claire (14. 11. 2022). "The Crown star Salim Daw on finding Mohamed Al-Fayed's humanity: 'I love him with all my heart'". The Telegraph. Pristupljeno 6. 9. 2023.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Mohamed_al-Fayed&oldid=3557167"