Romanovska ovca

Romanovska ovca

Romanovska ovca je nastala u Rusiji sredinom 19. vijeka u dolini Volge u Jaroslavskoj oblasti. Ime je dobila po okrugu Romanovo-Borisoglebsk, okolina današnjeg grada Tutaev. Od samog starta je vršen odabir romanovskih ovaca prema plodnosti, pa je posljedica toga odabira do danas u svijetu da je romanovska ovca ubjedljivo najplodnija rasa ovaca.

Plodnost

Prosječna plodnost romanovskih ovaca iznosi oko 260% po jagnjenju (dok uz odličnu ishranu iznosi i preko 400% ) što bi značilo da se od 100 ovaca dobija 260 do 400 jaganjaca u jednom jagnjenju. Ove ovce također imaju i izraženu policikličnost, što znači da se uz odgovarajuću ishranu mogu postići jagnjenja prirodnim putem na svega šest mjeseci. U jednoj godini se od jedne ovce kada se jagnje svakih 6 meseci dobija u prosjeku od četiri do šest jagnjadi, što je broj koji nijedna druga rasa ne može dati. Na taj način od jednog stada dobijemo od 120 do 180 kg jagnjadi žive mjere ako uzmemo da je prosječna težina jagnjadi oko 30 kg. Tu količinu jagnjećeg mesa po ovci prirodnim putem ne može dati nijedna druga rasa za isti period odgoja jagnjadi.

Dimenzije

Ova ovca je skromnijih dimenzija (50 do 60 kg) i samim tim troši manje hrane od ovaca koje teže od 70 do 100 kg. Grla ove rase su jako otporna, bez ikakvih posebnih zahtjeva prema ishrani i smještaju. Ova ovca je sitnije građe. Ovce dostižu kilažu od 50 do 60 kg, dok ovnovi dostižu od 70 do 90 kg. Imaju malu uglastu glavu sa zaobljenom lobanjom i kratkim ustima kao i repom koji iznosi od 10 do 15 cm. Visina grebena ovaca je od 60 do 62, a ovnova oko 64 ili 65 cm. Veoma su stabilne konstitucije, imaju kratke noge i veoma sitne kosti zbog kojih se lahko jagnje. Također, odmah po jagnjenju, novorođena jagnjad su veoma vitalna i počinju jesti već sa 5 do 7 dana, što je dosta ranije od jagnjadi drugih rasa. Jagnjad su na rođenju potpuno crne vune sa dozvoljenim bjelinama na glavi, nogama i vrhu repa. Bjeline po tijelu osim na navedenim dijelovima tijela nisu dozvoljene. Prosječna težina jaganjaca sa 90 dana iznosi 22-25 kg uz adekvatnu ishranu. Najbolji primjeri dostižu težinu od preko 30 kg za 90 dana. Vuna je gruba, ima sivu boju, zbog mješavine finih, bijelih vlakana. Također je puna i crnih osijastih vlakana. Ovnovi imaju grivu od dugih crnih osijastih vlakana oko vrata i na prednjem dijelu grudi. Prinos vune po ovci iznosi 1,4 - 1,6 kg, a kod ovnova 2 – 3 kg. Noge, lice i uši kod životinja ove rase su obrasli kratkom crnom dlakom, a djelomično i bijelom zbog šara koje se javljaju. Kod ovaca ove rase dosta dobro je izražena sposobnost za proizvodnju mlijeka.

Parenje i spolno sazrijevanje

Ovce se pare već poslije 30 dana po jagnjenju i po tome su jedinstvene u svijetu, dok npr. drugim rasama treba najmanje 42. dana. Romanovske ovce imaju nesto kraći period trudnoće od 138. do 143. dana, sve ovo utječe da se dobija jagnjenje svakih 6 mjeseci kod ovaca ove rase i njihovih potomaka. Ovce ove rase veoma rano spolno sazrijevaju. Mlada grla su spolno zrela za jedno 4-5. mjeseci. U priplod ženska grla se uglavnom puštaju sa sedam ili osam mjeseci, tako da se prvi put jagnje sa godinu dana i već u prvom jagnjenju prosječna plodnost je oko dva jagnjeta po ovci, jedinčad su rijetka a dešavaju se i trojke i četvorke kod elitnih grla koja su odlično hranjena.

Mlijeko

Kod ovaca ove rase dosta dobro je izražena sposobnost za proizvodnju mlijeka odličnog kvaliteta. Sa prosječnom proizvodnjom mlijeka od 150 do 200 litara u laktaciji, ova ovca bez problema othrani svoje leglo koje nekad broji i od 5 do 6 jagnjadi. U laktacionom periodu od 100 dana, ovce u prosjeku proizvedu od 100 do 150 litara mlijeka, a rekorderke proizvedu i po 200 litara mlijeka, pa i više. Zbog visoke plodnosti, relativno dobre proizvodnje mlijeka i velike vitalnosti, ovce ove rase su uvožene u različite krajeve balkanskih država, radi ukrštanja sa domaćim rasama ovaca, gdje su ostvareni različiti rezultati.