Aja Sofija

Koordinate: 41°00′30″N 28°58′48″E / 41.00833°N 28.98000°E / 41.00833; 28.98000
S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Aja Sofija
Crkva Aja Sofija sagrađena je 537, munare dograđene u 15.–16. stoljeću kada je postala džamija.[1]
Aja Sofija nalazi se u Istanbul
Aja Sofija
Država/teritorija lokacije: Istanbul
Koordinate41°00′30″N 28°58′48″E / 41.00833°N 28.98000°E / 41.00833; 28.98000
LokacijaFatih, Istanbul, Turska
DizajnerIsidor Miletski, Artemije iz Trala
Dužina82 m
Širina73 m
Visina55 m
DioHistorijsko područje Istanbula
Kriterijkulturni: i, ii, iii, iv
Referenca356
Uvrštenje1985 (9. sjednica)

Aja Sofija (grč.: Ἁγία Σοφία, romanizirano: Hagía Sophía; lat.: Sancta Sophia, osmanski turski: آياصوفيۀ كبير جامع شريفى, tur.: Ayasofya-i Kebir Cami-i Şerifi, bos.: sveta mudrost) kasnoantička je bogomolja, koju su dizajnirali u to vrijeme poznati grčki matematičar Antemije iz Trala i arhitekta Izidor iz Mileta.[2] Bila je najveća crkva[3] u Bizantijskom Carstvu, prijašnjem Istočnom Rimskom Carstvu, te središte istočne pravoslavne crkve u kojoj su se krunisali bizantijski carevi. Sagrađena je za vrijeme vladavine cara Justinijana I u Carigradu i jedno je od najvećih graditeljskih dostignuća tog vremena. Prva crkva na tom mjestu, koju je započeo car Konstantin, bila je razrušena tokom Nika pobune 532. godine, kada je Justinijan zamalo izgubio prijestolje. Ali on nastavlja s gradnjom na istom mjestu. Posljednja od tri crkvene građevine koje je na tom mjestu uzastopno podiglo Istočno rimsko carstvo, završena je 537. godine nove ere, izgrađena za samo pet godina[4][5] i odmah je dostigla svjetsku slavu. Lokalitet je bio kalcedonska crkva od 360. do 1054, pravoslavna crkva nakon Crkvenog raskola 1054. i katolička crkva nakon Četvrtog krstaškog rata.[4] Obnovljena je 1261. i ostala je pravoslavna do pada Carigrada 1453. Nakon osmanlijske pobjede 1453. crkva je pretvorena u džamiju, a izvana su izgrađena četiri minareta. Mozaici koji su postojali u crkvi su prekrečeni. Služila je kao džamija do 1935, kada je postala muzej. Godine 2020. lokacija je ponovo postala džamija.[2] Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan je 10. jula 2020. reklasifikovao Aja Sofiju kao džamiju, a u petak 24. jula 2020. je zakazana prva molitva.

Sadašnju građevinu izgradio je bizantijski car Justinijan I kao kršćansku katedralu u Konstantinopolju za Bizantsko Carstvo između 532. i 537, a projektirali su je grčki geometri Isidor iz Mileta i Artemije iz Trala.[6] Formalno se naziva Crkva Božje Svete mudrosti[7][8] i po završetku postali najveći svjetski unutrašnji prostor i među prvim potpuno visećim kupolama. Smatra se oličenjem bizantijske arhitekture[9] i kaže se da je "promijenila historiju arhitekture".[10] Sadašnja Justinijanova zgrada bila je treća istoimena crkva koja je zauzela to mjesto, jer je prethodna bila uništena u nemirima u Niki. Kao episkopsko sjedište ekumenskog patrijarha Konstantinopolja, ostala je najveća svjetska katedrala skoro hiljadu godina, sve dok Katedrala u Sevilli nije završena 1520. Počevši s kasnijom bizantijskom arhitekturom, Aja Sofija je postala paradigmatski oblik pravoslavne crkve, a njen arhitektonski stil su oponašale osmanske džamije hiljadu godina kasnije.[11] Opisan je kao "jedinstven položaj u hrišćanskom svijetu"[11] i kao arhitektonska i kulturna ikona bizantijske i pravoslavne civilizacije.[11][12][13]

Vjerski i duhovni centar Pravoslavne crkve skoro hiljadu godina, crkva je bila posvećena Svetoj Premudrosti.[14][15][16] To je mjesto gdje je Humbert od Silve Candide, izaslanik pape Lava IX 1054, službeno izvršio ekskomunikaciju patrijarha Mihajla I Kerularija, što se smatra početkom raskola Istok-Zapad. Godine 1204. pretvorena je tokom Četvrtog krstaškog rata u katoličku katedralu pod Latinskim carstvom, prije nego što je vraćena istočnoj pravoslavnoj crkvi nakon obnove Bizantijskog carstva 1261. Enrico Dandolo, dužd Venecije koji je predvodio Četvrti krstaški rat i 1204. pljačku Carigrada, sahranjen je u crkvi.

Nakon pada Konstantinopolja pod Osmansko Carstvo 1453,[17] Mehmed Osvajač ju je preuredio u džamiju i postala je glavna džamija u Istanbulu sve do izgradnje Sultan Ahmedove džamije 1616.[18][19] Prilikom pretvorbe uklonjena su zvona, oltar, ikonostas, ambon i krstionica, a ikonografija, poput mozaičkih prikaza Isusa, Marije, kršćanskih svetaca i anđela, uklonjena je ili prelijepljena.[20] Islamski arhitektonski dodaci uključivali su četiri minareta, minber i mihrab. Bizantijska arhitektura Aja Sofije poslužila je kao inspiracija za mnoge druge vjerske objekte uključujući Aja Sofiju u Solunu, Panagiju Ekatontapiliani, Šehzade džamiju, Sulejmanija džamiju, Rustem-pašinu džamiju i Kılıç Ali-pašini kompleks. Patrijaršija se preselila u crkvu Svetih apostola, koja je postala gradska katedrala.

Kompleks je ostao džamija do 1931, kada je četiri godine zatvorena za javnost. Ponovo je otvorena 1935. kao muzej pod sekularnom Republikom Turskom, a zgrada je bila najposjećenija turistička atrakcija Turske od 2019.[21]

U julu 2020. Državno vijeće je poništilo odluku iz 1934. o osnivanju muzeja, a Aja Sofija je reklasificirana u džamiju. Dekret iz 1934. proglašen je nezakonitim i po osmanskom i po turskom zakonu jer je vakuf Aja Sofije, koji je uvakufio sultan Mehmed, odredio to mjesto kao džamiju; Zagovornici odluke su tvrdili da je Aja Sofija bila lično vlasništvo sultana. Odluka da se Aja Sofija proglasi džamijom bila je vrlo kontroverzna. To je rezultiralo podijeljenim mišljenjima i naišlo na osudu turske opozicije, UNESCO-a, Svjetskog vijeća crkava i Međunarodnog udruženja vizantijskih studija, kao i brojnih međunarodnih lidera, dok je nekoliko muslimanskih lidera u Turskoj i drugim zemljama pozdravilo njeno pretvaranje u džamiju. .

Presjek originalne arhitekture Aja Sofije

Aja Sofija u brojkama[uredi | uredi izvor]

Na njenoj izgradnji radilo je preko 10.000 radnika pet godina (532-537). Njena unjutrašnjost je 70 x 75 metara. Četiri ogromna stuba nose kupolu prečnika 32 metra na visini od 65 metara.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Emerson, William; van Nice, Robert L. (1950). "Hagia Sophia and the First Minaret Erected after the Conquest of Constantinople". American Journal of Archaeology. 54 (1): 28–40. doi:10.2307/500639. ISSN 0002-9114. JSTOR 500639. S2CID 193099976.
  2. ^ a b "History of Hagia Sophia". hagiasophiaturkey.com. Pristupljeno 22. 4. 2021.
  3. ^ "Aja Sofija - muzej ili džamija". Al Jazeera Balkans. 21. 12. 2013. Pristupljeno 5. 7. 2018.
  4. ^ "Arheološki portal - Arheologija i legende: Aja Sofija". arheon.org (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 15. 12. 2015. Pristupljeno 5. 7. 2018.
  5. ^ "Hagia Sophia | History, Facts, & Significance". Encyclopedia Britannica (jezik: engleski). Pristupljeno 5. 7. 2018.
  6. ^ Kleiner, Fred S.; Christin J. Mamiya (2008). Gardner's Art Through the Ages: Volume I, Chapters 1–18 (12th izd.). Mason, OH: Wadsworth. str. 329. ISBN 978-0-495-46740-3.
  7. ^ Downey, Glanville (January 1959). "The Name of the Church of St. Sophia in Constantinople". Harvard Theological Review. 52 (1): 37–41. doi:10.1017/s001781600002664x. ISSN 0017-8160. S2CID 163442071.
  8. ^ Hamm, Jean S. (2010). Term Paper Resource Guide to Medieval History (jezik: engleski). ABC-CLIO. str. 39. ISBN 978-0-313-35967-5. Hagia Sophia, or the Church of Holy Wisdom, is one of the world's most spectacular churches, representing not only great beauty, but also masterful engineering.
  9. ^ Fazio, Michael; Moffett, Marian; Wodehouse, Lawrence (2009). Buildings Across Time (3rd izd.). McGraw-Hill Higher Education. ISBN 978-0-07-305304-2.
  10. ^ Simons, Marlise (22 August 1993). "Center of Ottoman Power". The New York Times. Pristupljeno 4 June 2009.
  11. ^ a b c Heinle i Schlaich 1996
  12. ^ Cameron 2009.
  13. ^ Meyendorff 1982.
  14. ^ Janin (1953), p. 471.
  15. ^ Binns, John (2002). An Introduction to the Christian Orthodox Churches. Cambridge University Press. str. 57. ISBN 978-0-521-66738-8.
  16. ^ McKenzie, Steven L.; Graham, Matt Patrick (1998). The Hebrew Bible Today: An Introduction to Critical Issues. Westminster John Knox Press. str. 149. ISBN 978-0-664-25652-4.
  17. ^ Müller-Wiener (1977), str. 112.
  18. ^ Jarus, Owen (1 March 2013). "Hagia Sophia: Facts, History & Architecture". livescience.com. Pristupljeno 15 July 2020.
  19. ^ "Hagia Sophia". ArchNet. Arhivirano s originala, 5 January 2009.
  20. ^ Müller-Wiener (1977), str. 91.
  21. ^ "Hagia Sophia still Istanbul's top tourist attraction". hurriyet.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Cameron, Averil (2009). Οι Βυζαντινοί (jezik: grčki). Athens: Psychogios. ISBN 978-960-453-529-3.
  • Meyendorff, John (1982). The Byzantine Legacy in the Orthodox Church. Yonkers: St Vladimir's Seminary Press. ISBN 978-0-913836-90-3.
  • Janin, Raymond (1953). La Géographie Ecclésiastique de l'Empire Byzantin. 1. Part: Le Siège de Constantinople et le Patriarcat Oecuménique. 3rd Vol. : Les Églises et les Monastères. Paris: Institut Français d'Études Byzantines.
  • Müller-Wiener, Wolfgang (1977). Bildlexikon zur Topographie Istanbuls: Byzantion, Konstantinupolis, Istanbul bis zum Beginn d. 17 Jh (jezik: njemački). Tübingen: Wasmuth. ISBN 978-3-8030-1022-3.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Aja_Sofija&oldid=3620068"