Flamanska nacionalna unija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Zastava VNV-a

Flamanska nacionalna unija (holandski.: Vlaamsch Nationaal Verbond, VNV) bila je flamanska nacionalistička stranka, aktivna u belgijskoj politici od 1933. do kraja Drugog svjetskog rata. Osnivač joj je bio fašistički političar Staf de Clercq koji je u stranci imao status vođe (den Leider).

Nastanak[uredi | uredi izvor]

Glavna ideja VNV-a bilo je ujedinjenje flamanskih stranaka u jedinstveni pokret, nakon čega se zalagala za ujedinjenje svih govornika holandskog jezika u jedinstvenu državu, zvanu Dietsland. Stranka je s vremenom prihvaćala autoritarne ideje i prerasla u fašistički pokret, unatoč tom što je obuhvaćala i demokratske elemente.

Kolaboracija[uredi | uredi izvor]

Nakon njemačke invazije 1940., de Clerq je prekršio svoja prijašnja obećanja da neće kolaborirati te se priklonio okupatorskoj strani. Adolf Hitler je, međutim, već odlučio da neće postaviti civilnu vladu u Belgiji (kao što je učinio u Holandiji) nego je umjesto toga postavio vojnu vladu na čelu s Alexanderom von Falkhausenom, generalom Wehrmachta. U takvoj situaciji su se članovi VNV-a morali dodatno truditi u saradnji s Nijemcima da postignu uticaj u političkom životu. Nijemcima je takva situacija odgovarala, a čak su poduprli i osnivanje drugih kolaboracionističkih grupa koje bi konkurirale VNV-u; među njima su bili radničko udruženje DeVlag i 6. SS-Freiwilligen-Sturmbrigade Langemarck.

De Clercq je umro u oktobru 1942., a naslijedio ga je Hendrik Elias, član umjerenije frakcije. Elias je nastavio kolaboraciju i pokušao pregovarati s vojnim vlastima kako bi spriječio formiranje civilne vlade sastavljene od nacista. Nije uspio, a Hitler je postavio novu vladu koja je proglasila pripajanje Flandrije Trećem Reichu 1944.; već sedam sedmica nakon toga Belgija je oslobođena od strane Saveznika. Stranka je zabranjena nakon rata, a Elias je osuđen na zatvorsku kaznu.