Koeficijent trenja

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Koeficijent trenja je bezdimenzionalna veličina koja se koristi za računanje sile trenja (statičkog ili kinetičkog).

Koeficijent statičkog trenja je definisan kao odnos maksimalne sile statičkog trenja (F)između površina u kontaktu naspram normalne (N) sile. Koeficijent kinetičkog trenja je definisan kao odnos sile kinetičkog trenja (F) između dvije površine u kontaktu naspram normalne sile: Ff/N.

Oba koeficijenta trenja zavise od para površina u kontaktu; njihove vrijednosti se obično određuju eksperimentalno. Za dati par površina, koeficijent statičkog trenja je obično veći od kinetičkog trenja; u nekim slučajevima koeficijenti su jednaki, kao što je slučaj klizanja teflon po teflonu.

Sila trenja je usmjerena u suprotnom smijeru od rezultatne sile svih sila koje djeluju na tijelo.

Dijagram slobodnog tijela koje miruje na hrapavoj kosoj ravni, sa prikazanom težinom tijela (W), normalnom silom (N) i silom trenja (F).

Normalna sila[uredi | uredi izvor]

Statičko i kinetičko trenje[uredi | uredi izvor]

Česte greške[uredi | uredi izvor]

Povremeno se spomene da je µ uvijek < 1 (tačnije 0 < µ < 1). Sa oblogom površine sa silikonskom gumom ili akriličnom gumom, koeficijent trenja može biti znatno veći od 1.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]