Idi na sadržaj

Legenda o Ali-paši

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
LEGENDA O ALI-PAŠI
AutorEnver Čolaković
Originalni nazivLegenda o Ali-paši
Jezikbosanski
Vrsta djelaroman
Vrijeme radnjeOsmanska vladavina u BiH
Mjesto radnjeSarajevo, BiH
Glavni likAlija Lepir (Ali-paša)
Vrhunac2 dio knjige
TemeTadašnji život hamala, paša i begova

Legenda o Ali-paši je djelo bosanskohercegovačkog književnika Envera Čolakovića.

O autoru

Enver Čolaković (1913. Budimpešta - 1976. Zagreb) studirao je matematiku i fiziku u Beogradu i Budimpešti, a historiju u Zagrebu. Pisati je počeo kao dječak, i to na dva jezika: hrvatskom i mađarskom. U periodu do 1945. objavio je više pripovijedaka i eseja te roman Legenda o Ali-paši (1944).

Radnja

U ovoj knjizi se radi o hamalu Aliji, njegovom putu do bogatstva i ujedno o njegovoj velikoj ljubavi. Alija je mladi hamal dobrog srca koji svima pomaže, dobio je nadimak Alija Lepir zbog njegovog dobrog karaktera i ljubavi prema Suncu. Uvijek je veseo i radostan i osoba koja je uvijek rado viđena i veoma znana. Alija je zaljubljen u Almasu, kćer Mehage bakala, ali se nikada nije usudio pokazati joj svoju ljubav, te se ona udaje za drugog, Ismet-efendiju. Međutim, Almasa nije bila sretna u tom braku prvenstveno zbog Ismetove teške bolesti, za koju joj on nije rekao prije braka. U tom periodu Aliji se za pomoć obratio mrzovoljni i škrti Mula-Hasan dedo koji mu je jednom prilikom pokazao svoje skriveno blago. Jedno vrijeme Alija je bio u Travniku, gdje ga je poslao Ali-hodža, čovjek koji ga je volio kao vlastitog sina. Tamo je patio za svojom Almasom, ali se brzo vratio kući i našao dugo traženu sreću. Nakon smrti dede, Alija kupuje dedinu kuću u kojoj pronalazi bogatstvo. Vjenčava se sa Almasom, koja se nešto prije razvela od Ismet-efendije, koji je otišao iz Sarajeva i postaje Ali-paša. Osvojio je svoju voljenu i postao bogat, ali je njegova duša ostala ista. Volio je pomagati drugima, pogotovo nakon što je stekao puno novca. Ovo je topla ljudska priča o čovjeku koji je našao dugo traženu sreću, i dobio sve što je želio, zahvaljujući svojoj dobroti.

Jezik i stil

- Epiteti:Crna noć, hladni dan, sretna majka, nov rad, stari čovjek, lijep grad,umorni pas, crne brčine, bolji svijet
- Personifikacije: čaršija je, dakle, živjela tiho; brige su bile svedene na prepričavanja; crkve su pozivale na jutarnju molitvu; gradske kapije se otvaraju.
- Metafore: blage i glupe oči; manjih prodaja; mirnim Sarajevom; čudni vilajet; krupni glas.
- Onomatopeje: zvonjivom dozivale; melodiozno pjevali; pozdravljaju se tihim glasom; glas mu se zaori.
- Komparacije (Usporedbe): našao je na cepenku kao i uvijek hamala Aliju; kapi padaju brzo kao da se nadmeću; noge dršću kao lišće žalosne vrbe.

Likovi

Alija Lepir,
Almasa,
Mula-Hasan dedo,
Ismet efendija,
Ali-hodža Misirlija,
Arifaga telal,
Mehaga bakal,
Omeraga kazandžija,
Rifat,
Fra Ante i Fra Petar,
Zehra-hanuma,
Safija,
Ahmo,
gazda Ješua,
Hilmi efendija

Također pogledajte

Vanjski linkovi



Nedovršeni članak Legenda o Ali-paši koji govori o književnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.