Orijent
Orijent je termin koji opisuje vezanost za bliskoistočne, srednjoistočne i dalekoistočne države. "Orijentalan" se na zapadu koristi kao termin za opisivanje ljudi,[1] kultura i dobara orijentalnog svijeta. Naprimjer, ako grad u Bosni i Hercegovini sadrži neke ustanove, objekte ili običaje neke kulture s Bliskog istoka, taj grad može se nazvati orijentalnim.
Termin potječe od latinske riječi oriens, što znači Sunce izlazi na istoku. Suprotan termin je okcident, što opisuje zapadni svijet.
Historija pojma[uredi | uredi izvor]
Teritorijalizacija rimskog pojma Orijent dogodila se za vrijeme vladavine cara Dioklecijana (284–305), kada je formirana Orijentalna biskupija (latinski: Dioecesis Orientis). Kasnije u 4. vijeku, formirana je i pretorijanska prefektura Orijenta (latinski: Praefectura Praetorio Orientis), uključujući veći dio Istočnog Rimskog Carstva, od Trakije prema istoku; njen najistočniji dio bila je prvobitna Orijentalna biskupija, koja je otprilike odgovarala regiji Sirije.
Vremenom se uobičajeno shvatanje "Orijenta" stalno pomjeralo na istok, kako su evropski ljudi putovali dalje u Aziju. Konačno je stigao do Tihog okeana, na ono što su zapadnjaci zvali "Daleki istok". Ovi pomaci u vremenu i identifikaciji ponekad zbunjuju opseg (historijski i geografski) orijentalističkih studija. Ipak, ostaju konteksti u kojima su "Orijent" i "Orijentalno" zadržali svoja starija značenja (npr. "orijentalni začini" obično potiču iz regija koje se protežu od Bliskog istoka preko subkontinentalne Indije do Indokine).
U evropskoj historiografiji značenje "Orijenta" se nekoliko puta promijenilo u obimu. Izvorno, termin se odnosio na Egipat, Levant i susjedna područja[2] sve do Maroka. Tokom 1800-ih, Indija, i u manjoj mjeri Kina, počele su istiskivati Levant kao primarni predmet orijentalističkog istraživanja, dok se termin pojavljuje i u radovima sredinom stoljeća da opiše izgled ili percipiranu sličnost s "orijentalnom" vladom ili kulturom, kao u Tolstojevom romanu Rat i mir iz 1869, u kojem Napoleon, nakon što je ugledao "orijentalnu ljepotu" Moskve, naziva je "Taj azijski grad bezbrojnih crkava, sveta Moskva!",[3] dok američki historičar William Prescott 1843. koristi izraz "barbarska pompa, istinski orijentalni" da opiše dvorski život astečkog plemstva u svojoj historiji osvajanja Astečkog carstva.[4] Karl Wittfogel je još 1957. uključio Rim i Carstvo Inka u svoju studiju o onome što je nazvao orijentalnim despotizmom, pokazujući da taj izraz još uvijek ima značenje u zapadnoj misli koje nadilazi geografiju. Do sredine 20. vijeka, zapadni naučnici su općenito smatrali "Orijent" samo kao istočnu Aziju, jugoistočnu Aziju i istočnu centralnu Aziju.[2] Još početkom 20. stoljeća, izraz "Orijent" se često i dalje koristio na načine koji su uključivali i Sjevernu Afriku. Danas ovaj termin prvenstveno evocira slike Kine, Koreje, Japana, Vijetnama, Mongolije i poluostrva jugoistočne Azije.[2] Budući da je "Orijent" uglavnom kulturni pojam, veliki dijelovi Azije - posebno Sibir - bili su isključeni iz naučnog pojma "Orijenta".[2]
Jednako važeći termini za Orijent i dalje postoje u engleskom jeziku u kolokacijama kao što su orijentalne studije (sada azijske studije u nekim zemljama).
Pridjevski izraz orijentalni, Zapad je koristio za označavanje kultura, naroda, zemalja, azijskih tepiha i roba sa Orijenta. "Orijentalni" znači općenito "istočni". To je tradicionalna oznaka (posebno kada se piše velikim slovima) za sve što pripada Orijentu ili "Istoku" (za Aziju), a posebno njegovoj istočnoj kulturi označavao je istočni pravac u historijskoj astronomiji, često skraćeno "Ori".[5] U savremenom američkom engleskom, orijentalni se obično odnosi na stvari iz dijelova istočne Azije koje tradicionalno zauzimaju istočni Azijati i većina Centralnih i jugoistočnih Azijaca rasno kategoriziranih kao "mongoloid". Ovo isključuje Jevreje, Indijce, Arape i većinu drugih naroda Južne ili Zapadne Azije. Zbog historijske diskriminacije Kineza, Korejanaca i Japanaca, u nekim dijelovima Sjedinjenih Država, neki ljudi taj izraz smatraju pogrdnim. Na primjer, država Washington zabranjuje riječ "orijentalni" u zakonodavstvu i vladinim dokumentima i preferira riječ "azijski" umjesto toga.[6]
U više lokalnih upotreba, "orijentalno" se također koristi za istočne dijelove zemalja kao što je orijentalni region Maroka. "Orijentalni" se također može koristiti kao sinonim za "istočni", posebno u romanskim jezicima. Primjeri uključuju "orijentalne" i "zapadne" provincije Mindoro i Negros na Filipinima, te francuski departement Pyrénées-Orientales.
Od 19. vijeka, "orijentalist" je tradicionalni izraz za naučnika orijentalistike.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Definition of ORIENTAL". www.merriam-webster.com (jezik: engleski). Pristupljeno 2022-12-27.
- ^ a b c d Lewis, Martin W.; Wigen, Kären (1997). The myth of continents: a critique of metageography. University ù Africa. ISBN 9780520207431. Pristupljeno 8 November 2011.
- ^ Tolstoy, Leo (1957). War and Peace. Harmondsworth: Penguin. str. 1034.
- ^ Prescott, William. History of the Conquest of Mexico. New York: Random House Modern Library. str. 21.
- ^ Hooke, Robert. 1666. Drawing of Saturn in Philosophical Transactions (Royal Society publication) Volume 1
- ^ "Senate bill (pdf file)" (PDF). Arhivirano s originala (PDF), 5 March 2009. CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)
