Idi na sadržaj

Tribologija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Tribologija (grč - tribo- "ja trljam") jeste nauka o trenju, podmazivanju i trošenju materijala. Formalno definisano, to je nauka i tehnologija međudjelovanja površina u relativnom kretanju, kao i o ostaloj praksi u vezi s tim.[1]

Primjena[uredi | uredi izvor]

Proučavanje tribologije najčešće ima primjenu u mašinskim konstrukcijama sa ležajevima (klizna ili kotrljajna), ali doseže i u skoro svaki aspekt moderne tehnologije, čak i u područije kozmetike (karmin, puder i sjaj za usne).[2]

Svaki proizvod kod kojeg jedan materijal klizi ili se trlja o drugi, je obuhvaćen složenim tribologijskim međudjelovanjima, bilo da je povšina podmazana (npr. implanti kuka i druge vještačke proteze) ili nepodmazana.[3]

Ljudski zglob podložan je tribologiji. Pokret zgloba sa izmjenom pritiska i relaksacije omogućuje ishranu hrskavice površinski kao i sa kapilarnom cirkulacijom subhondralno. Trenje koje nastaje (tribologija) zahvaljujući sastavu zglobne tekučine koja je pod pritiskom omogućuje daleko bolji raspored opterećenja pri pokretu.

Historija[uredi | uredi izvor]

Tribologijski eksperimenti koje je predložio Leonardo da Vinci

Pioniri tribologije[uredi | uredi izvor]

Leonardo da Vinci je bio prvi koji je otkrio dva zakona trenja. Prema da Vinciju, otpor trenja je isti za dva različita objekta iste težine, ali koji su u kontatku po različitim širinama i dužinama. Također je uočio da je potrebna sila da se savlada trenje dvostruko veća, kada se težina udvostruči. Slična opažanja obavio je i Charles-Augustin de Coulomb. Prvi pouzdan test trenja izveo je Charles Hatchett koristeći jednostavnu mašinu kako bi izračunao trošenje na zlatnim novčićima.[4]

Moderno doba[uredi | uredi izvor]

Termin tribologija se počeo masovno koristiti nakon "The Jost Report-a" od 1966. godine, u kojem je napisano da se godišnje u Ujedinjenom Kraljevstvu gube velike količine novca zbog posljedica trenja, trošenja i hrđanja. Kao razultat, nekoliko centara za tribologiju osnovano je u Ujedinjenom Kraljevstvu. Od tada, ovaj naziv je ušao u inženjerski rječnik, a ljudi koji se bave tribologijom dobili su naziv tribolozi.

U proteklim godinama, mikro i nanotribologija sve više napreduje. Trenje na mikroskopski malim komponentama postaje sve više važno za razvoj novih proizvoda u elektronici, hemiji, kao i u drugim granama tehnologije.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

  • Surface Wear – Analysis, Treatment, and Prevention: R. Chattopadhyay, published by ASM-International, Materials Park, OH, 2001, ISBN 0-87170-702-0.
  • Advanced Thermally Assisted Surface Engineering Processes: Ramnarayan Chattopadhyay, Kluwer Academic Publishers, MA (now Springer, NY), 2004.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jost, Peter (1966). "Podmazivanje (tribologija) - Izvještaj o sadašnjem položaju i potrebama industrije“. Odjel za obrazovanje i nauku. London, UK: H. M. Stationery Office.
  2. ^ Stachowiak, Gwidon W. (1 September 2017). "Kako nam tribologija pomaže da napredujemo i preživimo". Trenje 5 (3): str. 233–247. doi:10.1007/s40544-017-0173-7. ISSN 2223-7690
  3. ^ J. Paulo, Davim (2013). Tribology in Manufacturing Technology. Springer. ISBN 978-3-642-31683-8.
  4. ^ Hutchings, Ian M. (15. 8. 2016). "Leonardo da Vinci's studies of friction" (PDF). Wear. 360 (Supplement C): 51–66. doi:10.1016/j.wear.2016.04.019.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

  • What is Tribology? Introduction, Tribology Research Group at Sheffield University (UK)
  • Tribology NL a comprehensive overview of tribology from a mechanical engineers point of view