Ahmed Sudi Bosnevi

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Preferences-system.svg Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Ahmed Sudi Bosnevi ili Ahmed (Muhamed) Sudi-efendija (Foča, Otomansko carstvo, sada Bosna i Hercegovina, 1592-3/8 Maj 1598)[1] je najznačajniji iranolog-lingvista kojeg je dalo balkansko područje i unutar višestoljetnog postojanja Osmanskog carstva zauzima istaknuto mjesto među onima koji su, kao podanici, bilo Turci ili pripadnici drugih naroda, Osmanske carevine dali značajan doprinos proučavanju perzijske književnosti, osobito njenom prevođenju i komentiranju.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Vrlo je malo pouzdanih biografskih podataka koji bi nam mogli baciti više svijetla na Sudijev život. Rođen je u selu Sudici, blizu Čajniča.[citat potreban] Oko imena postoji dvojba, spominje se „najčešće Ahmed efendija, a nekad Muhamed“. Interesantno je da se u svim radovima na perzijskom jeziku isključivo navodi ime Muhamed Sudi Bosnavi, ime Ahmed se uopće ne spominje. Šaćir Sikirić u vezi Sudija ističe kako mu „ne znamo ni pravog imena“.[citat potreban]

Školovao se najprije u domovini, po svoj prilici u Sarajevu, nakon toga svoj školovanje je nastavio u Istanbulu, a perzijski jezik je naučio tokom školovanja kod Muslihuddina Larija, inače Iranca, muftije grada Dijarbekira. Njegovi biografi navode da je Sudi potom bio učitelj djece dvorske administracije i uglednika na Osmanskom dvoru, da bi potom bio smijenjen i u toj svojevrsnoj izolaciji Sudi prevodi i piše komentare o djelima perzijske književne klasike. Sudi je umro 1592. god.,premda o godini Sudijeve smrti različiti izvori spominju i različite datume. Međutim on je komentar Sadijevog „Bustana“ napisao 1006. god.po hidžri, dakle 1598. god.; prema tome, godina smrti mogla bi biti te ili u godinama nakon toga.

Djela[uredi | uredi izvor]

Sudi Bosnavi je prevođenjem s perzijskog na turski jezik, uz veoma opširne komentare, četiri temeljna djela klasične perzijske kniževnosti: „Divan“ Hafiza Širazija, „Bustan“ i „Gulistan“ šejha Sadija Širazija i „Mesnevija“ Dželaluddina Rumija ostavio sebi trajan spomen kako kod turskih tako i perzijskih književnih krugova i kritike.

Šezdesetih i početkom sedamdesetih godina vijeka kojeg smo tek ispratili, Sudijevi komentari Hafizovog „Divana“ te Sadijevog „Bustana“ i „Gulistana“ prevedeni su sa turskog na perzijski jezik i tom prilikom dati su kraći osvrti na Sudijeva djela i njegovu obradu iranskih književnika.

Od tri navedena komentara Sudijev komentar Hafizovog „Divana“ kod iranskih književnih krugova pobudio je najveću pažnju i, dakako, najpoznatiji je.

Kritike[uredi | uredi izvor]

Općenito, Sudi, kao dobar poznavalac perzijskig jezika i književnosti, uvažavajući činjenicu da ne potječe iz perzijskog govornog područja, veoma je poznat i citiran, osobito među prosječnom iranskom književnom publikom. Elitistički i visokoobrazovani iranski književni krugovi, također, uvažavajući Sudijevo djelo i Sudija, prije svega, vide ga osobom koja je doprinijela promoviranju perzijske književnosti i nastojala je približiti čitaocima koji je nisu mogli razumijevati na jeziku kojim je pisana. Smatraju da su njegova djela prevashodno pisana čitaocima koji ne poznaju perzijski jezik. Ovu činjenicu naglašavaju svi iranski autori. Stoga oni u njegovim komentarima Hafizove poezije, u biti najtežeg i umjetnički najprestižnijeg ostvarenja cjelokupne perzijske književnosti, i dvaju Sadijevih djela, ne vide posebno značajan naučni doprinos rasvjetljavanju njihovih književnih i semantičkih teškoća. Prema uvjerenju ovih krugova, mnoge riječi i sintagme, gramatičke karakteristike i pravila na koja je Sudi uložio mnogo truda da ih objasni turskim čitateljima za Irance, obzirom da im je to maternji jezik, su razumljivi sami po sebi i njihovo objašnjavanje čini se suvišnim. Ipak, i naučni književni krugovi Sudiju priznaju izvanredno poznavanje perzijskog jezika i književnosti, veliki književni i prevodilački dar, dobro prevođenje i komentiranje nekih stihova i konstrukcija, zavidan nivo gramatičkih i jezičkih objašnjenja, ali istodobno, na brojnim mjestima njegova objašnjenja podvrgavaju kritici i drže da nije dokučio smisao pojedinih stihova, da se ograničio samo na formalno i jezičko značenje, da nije obratio pažnju na metaforičku upotrebu pojedinih riječi i književnu tradiciju njihove primjene i, u tom kontekstu, njihovih specifičnih značenja u književnoj upotrebi.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

  • Derviš-paša Bajezidagić (1552-1603) - mostarski pjesnik, učenjak, sufija i vojskovođa, koji insistira na njegovanju tradicije mesnevihanstva u Mostaru, učenik je Ahmeda Sudija.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ BURRILL, KATHLEEN. "SUDI, AHMED". U Encyclopaedia of Islam. izdanje 9, San-Sze. druga edicija, Leiden: E. J. Brill, 1997. 762. ISBN 90-04-10422-4.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]