Američki nogomet

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Lopta u američkom fudbalu

Američki fudbal ili Američki nogomet je takmičarski timski sport izrazito popularan u SAD-u. Cilj igre je prenijeti loptu (football) prema završnoj zoni protivničkog tima (endzone) i tako osvojiti bodove. Lopta se prenosi tako što se nosi uza sebe (rushing), ili bacanjem i dodavanjem od jednog do drugog člana vlastitog tima (passing). Bodovi se mogu osvojiti na više različitih načina, uključujući prenošenje lopte preko gol-linije, bacanjem lopte igraču koji je prešao gol-liniju (što je u jednom i drugom slučaju polaganje/touchdown) ili šutiranjem kroz stative gola (field goal). Pobjednik je tim koji ima najviše bodova nakon isteka vremena.

Američki fudbal se razvio od ragbija u SAD krajem 19. vijeka. U susjednoj Kanadi se u isto vrijeme razvio i kanadski fudbal koji se u nekim pravilima razlikuje od američkog.

Iako je prva profesionalna utakmica američkog fudbala odigrana još 1895. godine, taj je sport tek sredinom 20. vijeka počeo sticati svoju današnju popularnost. 1960-ih je po broju gledalaca uspio premašiti dotada najpopularniji sport, bejzbol.

Američki fudbal je prilično zahtjevan sport, koji pred igrače stavlja velike fizičke napore. Također je poznat kao prilično nasilan sport, iako su desetljećima uvođena pravila s ciljem da se ograniči mogućnost ozljeda. Zbog toga su igrači opremljeni i sa zaštitnom opremom koja ih štiti od ozbiljnijih povreda

Uz američku profesionalnu ligu NFL, američki fudbal je tradicionalno prisutan na koledžima i univerzitetima, ali i u srednjim školama. Srednjoškolski timovi često predstavljaju ponos malih provincijskih gradova te se život u njima često vrti oko lokalnih utakmica.

Američki fudbal je s vremenom počeo širiti svoju popularnost van američkih granica, pa je tako 1990-ih NFL osnovao posebnu evropsku ligu NFL Europe.

Pravila[uredi | uredi izvor]

Opća pravila[uredi | uredi izvor]

Teren u američkom fudbalu, brojevi jarda služe da bi se lakše utvrdilo na kojoj poziciji na terenu se nalazi lopta, tj. napad i kolko jardi im treba do sljedećeg prvog pokušaja. Tamnozelenim su obilježeni jedan i drugi endzone

Svaki tim ima na raspolaganju 53 igrača od kojih za jednu utakmicu može prijaviti 45, a na samom terenu svaka ekipa broji po 11 igrača. Tim koji ima loptu u posjedu predstavlja napad (offense) i njihov je cilj da trčanjem (rushing) ili dodavanjem (passing) unesu loptu u protivničku završnu zonu ili da šutiraju loptu između dviju stative, tj. da daju gol. Ukoliko iz četiri pokušaja napad ne uspije preči 10 jardi on gubi posjed lopte. Drugi tim, odnosno odbrana nastoji zaustaviti napadački tim i natjerati ga da im prepusti posjed lopte. Kada napadački tim postigne pogodak ili izgubi loptu, uloge se mjenjaju.

Utakmica počinje izvođenjem početnog udarca. Lopta se postavlja na specijalno postolje (kicking tee) na liniju koja označava 30 jardi polovine terena odbrambene ekipe, a određeni igrač iz odbrambene ekipe (kicker) je šutira što dublje u polovinu protivnika. Određeni igrač iz specijalnog tima napadačke ekipe (kick return man) pokušava uhvatiti loptu i trčanjem osvojiti čim više jardi. Mjesto na kome je ovaj igrač zaustavljen je mjesto sa koga napadačka ekipa započinje svoj napad (drive).

Napredak u američkom fudbalu se mjeri u jardima (1 yard = 91.44cm). Cilj napadačke ekipe je da osvoji što više jardi i tako se što više približi protivničkoj završnoj zoni. Na početku napada napadačka ekipa ima četiri pokušaja da osvoji 10 jardi i time osvoji novi prvi pokušaj, odnosno novu seriju od četiri pokušaja za osvajanje novih 10 jardi. Ukoliko napadačka ekipa ne uspije iz četiri pokušaja osvojiti 10 jardi, gubi posjed lopte. U najvećem broju slučajeva napadačka ekipa samo prva tri pokušaja koristi za osvajanje novih 10 jardi, dok se četvrti pokušaj koristi za ispucavanje lopte nogom (punt), kako bi se početak napada protivničke ekipe što više udaljio od vlastite end zone. A ako je ekipa dovoljno blizu protivničkog gola, u većini slučajeva iskorištava zadnji, četvrti, pokušaj za pucanje na gol.

Svaka akcija počinje izvođenjem takozvanog snapa. Na početnoj liniji napada, koja predstavlja mjesto na terenu na kome je završena prethodna akcija i počinje naredna, vođa navale, quarterback, glasno šifrirano najavljuje varijantu sljedeće akcije i igrač ispred njega, centar, dodaje mu loptu kroz noge, a onda ju vođa navale može baciti, uručiti ili sam trčati sa njom.

Osvajanje prostora[uredi | uredi izvor]

Shaun Alexander, probijač Seattle Seahawksa, prikazan kako osvaja prostor na naslovnoj stranici Sports Illustrateda.

Postoje dva načina za osvajanje prostora. Prvi način je probijanje (run). Vođa navale (quarterback) uručuje loptu probijaču (running back, half back, full back) koji pokušava trčanjem sa loptom u rukama osvojiti što više jardi. Važno je napomenuti da i vođa navale također može osvajati prostor trčanjem ako za to ima prilike. Drugi, a ujedno i najčešći način za osvajanje prostora je dodavanje (pass). U najvećem broju slučajeva dodavanje izvodi vođa navale, mada dodavanje može izvesti i bilo koji drugi ofanzivni igrač, obično u cilju zbunjivanja protivničke odbrane. Tako da dodavanje može izvršiti bilo koji igrač napadačke ekipe sve dok se mjesto sa koga se izvodi dodavanje nalazi iza linije sa koje je počeo napad. Dodavanje je kompletno kada jedan od igrača napadačke ekipe, najčešće hvatač (wide receiver ili tight end) uhvati loptu prije nego što ona dodirne zemlju. Ukoliko lopta dodirne zemlju prije nego što je bilo ko uhvati, to se naziva nekompletan pas (incomplete pass). Igrač koji uhvati dodavanje ima pravo da dalje osvaja prostor trčanjem dok ga ne zaustavi protivnička odbrana. Dodavanje je dosta rizičnije od probijanja jer lahko može doći do presjecanja (interception), ali se uspješnim dodavanjem lakše osvaja veći broj jardi nego probijanjem.

Također treba napomenuti da napad po jednom pokušaju ima pravo na samo jedno dodavanje prema naprijed i to dodavanje mogu izvršiti samo iza linije s koje je napad počeo, dok se dodavati unatrag ili u stranu (takozvani lateral pass) mogu koliko god žele i to na bilo kojoj poziciji na terenu i bilo kada dok akcija traje. Dodavanje nazad ili na stranu se ne koristi često zbog prevelikog rizika da se izgubi lopta, jer kod dodavanja nazad ili na stranu ne vrijedi pravilo nekompletnog dodavanja, tj. ako kojim slučajem lopta padne na tlo ona postaje živa lopta i ko ju prvi uhvati njegova je (fumble).

U odbrani s druge strane je obaranje (tackle) način zaustavljanja protivničkog napada i on predstavlja hvatanje i obaranje protivničkog igrača koji nosi loptu. Igrač je oboren kada barem jednim koljenom dodirne tlo i akcija se tada prekida. Akcija se prekida i u slučaju kada igrač koji nosi loptu izađe van terena.

Napad loptu može izgubiti na tri načina, a to su:

  • ako u 4 pokušaja (downa) ne prođu 10 ili više jardi (turnover on downs).
  • živa lopta (fumble) - Ukoliko igrač napadačke ekipe ispusti loptu ili mu ona bude izbijena iz ruku prije nego što barem jednim koljenom dotakne tlo, vrijedi pravilo žive lopte (fumble) i tada posjed lopte dobija ona ekipa koja prva dođe do nje. Bilo koji igrač na terenu iz obje ekipe može uhvatiti živu loptu i nastaviti trčati s njom dok ga neko ne zaustavi. Fumble također vrijedi i kod nekompletnog lateral passa, tj. neuspjelog dodavanja unazad ili u stranu.
  • presječena lopta (interception) - Dobrom igrom odbrana može doći do lopte presjecanjem protivničkog dodavanja. Tj. hvatanjem lopte koju je protivnički vođa navale uputio svojih hvatačima. U tom slučaju odbrambeni igrač koji je presjekao loptu može njome trčati i osvajati prostor dok ga neko iz protivničke ekipe ne obori na tlo.

Vrijeme utakmica[uredi | uredi izvor]

Utakmica je podjeljena na četiri perioda u trajanju od po 15 minuta (quarters). Pauza između prve i druge kao i između treće i četvrte četvrtine je 2 minuta, dok je pauza između druge i treće četvrtine (half-time) 12 minuta. Akcije između prve i druge kao i između treće i četvrte četvrtine se ne prekidaju, tj. timovi nastavljaju tamo gde su stali prije pauze. To nije slučaj kada je u pitanju poluvrijeme odnosno prekid između druge i treće četvrtine. Treća četvrtina počinje izvođenjem početnog udarca (kick-off) kao i na početku utakmice. Napadački tim ima na raspolaganju 40 sekundi za pripremu svake akcije (period od trenutka kada im je napad dodjeljen do trenutka početka izvođenja nove akcije). Vrijeme se zaustavlja kada igrač izađe izvan terena, u slučaju nekompletnog dodavanja i kada sudac dosudi prekršaj.

Ako se utakmica završi nerješenim rezultatom u regularnom vremenu, igra se produžetak od 15 minuta (overtime). U profesionalnoj NFL ligi važi pravilo zlatnog gola (sudden death), tj. utakmica se završava u trenutku kada jedan tim postigne poen i taj tim se proglašava pobjednikom. U amaterskim ligama (NCAA i srednjim školama), u produžetku svaka ekipa mora po jednom biti u napadu. Posjed lopte se na početku produžetka određuje bacanjem novčića kao i na početku utakmice.

Postave[uredi | uredi izvor]

Svaki tim ima tri međusobno nezavisne postave: napad, odbranu i specijalan tim (special team). Napad je u igri kada je tim u posjedu lopte, a odbrana kada je protivnik u posjedu lopte, dok specijalni tim ulazi u igru u situacijama kada se izvode udarci nogom, kao što su ispucavanje (punt), šut za jedan ili tri poena (field goal) i početni udarac (kickoff).

Napad[uredi | uredi izvor]

Kada je ekipa u posjedu lopte na terenu se nalazi njena napadačka postava (offense). Od jedanaest igrača na terenu samo njih petorica imaju pravo da budu u kontaktu sa loptom, a to su: vođa navale (quarterback), krilni hvatači (wide receivers), linijski hvatači (tight ends) i trkači (running backs). Vođa navale (quarterback) je mozak ekipe i od njega potiču sve akcije. Ostali igrači sačinjavaju takozvanu ofenzivnu liniju (offensive line) čiji je zadatak blokirati odbrambene igrače protivničke ekipe i tako zaštite svoje napadače, a prije svega vođu navale. Znači, jednu napadačku postavu sačinjavaju sljedeći igrači:

  • centar (center) - dodaje loptu vođi navale (snap) i poslije toga ga štiti od protivničke odbrane;
  • vođa navale (quarterback) - organizira napad, dodaje loptu hvatačima (wide receivers, tight ends) ili je uručuje trkačima (running backs), a može i sam trčati sa njom;
  • dva obarača (tackles) i 2 beka (guards) - uz centra čine takozvanu ofanzivnu liniju, blokiraju odbranu i tako štite svoje napadače, a prije svega vođu navale;
  • 2 do 5 krilnih hvatača (wide receivers) - hvataju dodavanja i dalje osvajaju prostor trčanjem;
  • 1 ili 2 probijača/trkača (running backs) - preuzimaju loptu od vođe navale i osvajaju prostor trčanjem;
  • 1 ili 2 linijska hvatači (tight ends) - blokiraju odbrambene igrače, a mogu i hvatati dodavanja, ovisi o odabranoj akciji.

Odbrana[uredi | uredi izvor]

Zadatak odbrambene postave je jasan. Zaustaviti osvajanje prostora napadačke ekipe i što prije preuzeti posjed lopte. Odbrambenu postavu sačinjavaju sljedeći igrači:

  • defanzivna linija (defensive line) - pokušavaju probiti ofanzivnu liniju protivničke ekipe koja štiti vođu navale, čine je nose tackle (1) defensive tackle (1 ili 2) i defensive end (1 ili 2);
  • linebackers - nalaze se odmah ili do defanzivne linije, zaustavljaju trkače ili vođu navale u osvajanju prostora sa loptom, srednji linebacker (middle linebacker/MLB) je najvažniji igrač u odbrani;
  • cornerbacks (braniči) - brane dodavanja vođe navale ka krilnim hvatačima, a također i pomažu u zaustavljanju trčanja;
  • safety - brani dodavanja vođe navale ka krilnim hvatačima, a također i pomaže u zaustavljanju trčanja.

Specijalni tim[uredi | uredi izvor]

Ulazi u igru u situacijama kada se izvode udarci nogom, kao što su ispucavanje (punt), šut na gol (field goal) i početni udarac (kickoff). Specijalni tim se sastoji od šutera (puca na gol i ispucava početni udarac) i puntera (ulazi u igru kad treba ispucati loptu čim dalje od svog end zonea).

Bodovanja[uredi | uredi izvor]

U američkom fudbalu se može poentirati na četiri različita načina, pri čemu svaki način donosi različit broj poena.

Polaganje (touchdown):[uredi | uredi izvor]

Polaganje je glavni način poentiranja koji donosi najveći broj poena. Njegova vrijednost je 6 poena. Polaganje se može postići na više načina i to: unošenjem lopte u protivničku end zonu, hvatanjem dodavanja u protivničkoj end zoni ili hvatanjem ničije lopte (fumble) u protivničkoj end zoni. Postignuto polaganje omogućava napadačkoj ekipi i dodatni pokušaj za osvajanje ekstra poena (extra point) čija je vrijednost 1 poen ili ako im treba ekipa se može odlučiti da pokuša osvojiti dodatnih 2 poena (two point conversion).

Extra Poen (Extra Point) i Pretvaranje u dva poena (Two Point Conversion)[uredi | uredi izvor]

Neposredno poslije postignutog polaganja, lopta se postavlja na liniju koja označava 2 jarda od protivničke end zone. Napadačka ekipa u tom slučaju ima dvije opcije. U najvećem broju slučajeva izvodi se ekstra poen (extra point), pri čemu šuter napadačke ekipe treba šutnuti loptu kroz gol i tada napadačka ekipa dobija 1 poen. Ovaj udarac se još naziva i PAT, što je skraćenica od Point After Touchdown (Poen poslije polaganja). Druga varijanta koju napad može birati je pretvaranje za dva poena (two-point conversion), pri čemu napadačka ekipa treba unijeti loptu u end zonu protivničke ekipe na isti način kao kada se postiže polaganje, a ukoliko uspije u tome dobija 2 poena.

Gol (Field Gol)[uredi | uredi izvor]

Ukoliko napad ne može postignuti polaganje, mogu u bilo kojem trenutku u igri pokušati pucati na gol, ako uspiju pogoditi gol on im donosi 3 poena. Na gol se šutira ako je ekipa u povoljnoj poziciji za šut (dovoljno blizu gola), a već su potrošili tri pokušaja ili ako gube za tri ili manje poena, a na satu je preostalo premalo vremena za išta drugo. Isto tako i ako su u povoljnoj poziciji a preostalo je premalo vremena na poluvremenu.

Safety[uredi | uredi izvor]

Još jedan način poentiranja, iako rijedak, je takozvani safety. Ukoliko igrač napadačke ekipe bude oboren sa loptom u svojoj end zoni protivnička ekipa osvaja 2 poena i loptu.

Osnovna strategija[uredi | uredi izvor]

Američki fudbal kao jedan od najdinamičnijih sportova se može opisati kao partija šaha između dvije ekipe. Svaki tim u playbooku ima na desetine pa i na stotine akcija koje su im na raspolaganju i koje su marljivo uvježbavali. Neke akcije su jako sigurne i pomoću njih je vrlo vjerovatno da će ekipa osvojiti nekoliko jardi, ali ništa više od toga. Druge akcije su rizične ali ako se dobro izvedu mogu osvojiti puno prostora.

Generalno govoreći, probijanje je puno manje riskantno od dodavanja, iako postoje relativno sigurne akcije dodavanja i nešto riskantnije akcije probijanja. Kako bi se zavaralo odbranu postoje akcije dodavanja koje na prvi pogled izgledaju kao akcije probijanja i obratno. Isto tako postoji mnogo trik akcija gdje se napad posloži kao da će pucati na gol ili ispucavati loptu, ali onda dodaje loptu, sve da bi se zbunilo odbranu. Takve trik akcije su najrjeđe i predstavljaju najveći rizik za napad i ako se ne izvedu dobro mogu značiti katastrofu za napad.

Još davno je neko rekao kako je američki fudbal sport koji najviše podsječa na pravi rat, svaka akcija donosi nove napetosti i trener ima veću ulogu u time nego li u bilo kojem drugom sportu.

Američki fudbal kao sport[uredi | uredi izvor]

Scena sa utakmice između Collorade State University i Air Force Academy

Američki fudbal je jedan od najnasilnijih sportova, kako bi odbrana zaustavila napad da osvoji čim više jardi (prostora), odbrana mora oboriti igrača s loptom čim prije i treba ga udariti jako. Iako je američki fudbal kao sport dosta nasilan postoje mnoge restrikcije. Odbrambeni igrači nesmiju rukom ili nogom nikada udarati protivničkog igrača koji nosi loptu, isto tako nesmiju ga potčkaljiti. Protivničkog igrača nesmiju nikada dirati ili vuči za kacigu, oboriti ga s vlastitom kacigom ili podići i oboriti ga na tlo. Naravno svako nepotrebno nasilje se jako kažnjava, recimo ako igrač napravi bilo kakav nasilan kontakt sa protivničkim igračem nakon što je akcije već završila.

Kako bi se igrači zaštitili od preozbiljnih ozljeda oni moraju nositi zaštitnu opremu kao što je kaciga na glavi, zaštita za ramena, prsa, koljena i druge dijelove tijela. Zaštitna oprema je uvedena davno i s vremenom usavršavana.

Iako su se kroz historiju adaptirala pravila koja su uspjela smanjiti ozljede do neke granice i uvedena je znatno bolja oprema, ozljede su i dalje česte. Isto tako profesionalne lige imaju velikih problema s upotrebom dopinga i steroida što znatno šteti reputaciji samog sporta.

Mnogi su dosad kritizirali sport zbog njegove nasilnosti. U nekim američkim školama je zabranjeno igrati full contact football pa je izmišljen takozvani touch football gdje igrača treba dotaknuti s obadvije ruke umjesto da ga se obara, i flag football, gdje igrači oko svojega struka imaju svezanu jednu ili više marama, pa se igraču koji nosi loptu,umjesto da ga se obara, samo treba potegnuti maramu/zastavicu s tijela i ne postoji nikakav rizik za ozljede. Zbog toga je Flag Football postao popularan rekreacijski sport u posljedje vrijeme.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: