Audioknjiga

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Unutrašnjost "mediateke" Jean-Jacques Rousseau u Chambéry (Francuska)

Audioknjiga je snimak čitanja sadržaja neke knjige naglas.

Godine 1933, antropolog J.P. Harrington prošao je kroz Sjevernu Ameriku i snimao usmenu predaju prošlosti Indijanskih plemena koristeći gramofon koji se pokretao strujom iz akumulatora. Audioknjige danas nastavljaju tu tradiciju koju je on započeo prije mnogo godina.[1]

Formati[uredi | uredi izvor]

Audioknjige se obično distribuiraju na CD-ovima, kasetama ili u digitalnom formatu (MP3, WMA)

Kasete sve više nestaju sa tržišta. Prema nekim istraživanjima[2], 2005 su kasete činile samo 16% prodaje audioknjiga, CD-ovi 74%, a digitalni zapisi koji su se mogli kupiti preko interneta 9%. Novija istraživanja tržišta u SAD, koja je provela asocijacija audio izdavača (Audio Pubilisher's Associaton) na ljeto 2006. za godinu 2005, procjenjuju vrijednost tržišta na 871 milion američkih dolara. Trenutna procjena je bliža iznosu od 2 milijarde američkih dolara godišnje.

Većina popularnih novozdanih knjiga je istovremeno dostupna i kao audio zapis. Trenutno (2007. godine) je oko 25.000 naslova moguće dobiti i kao CD, kasetu ili digitalni zapis.

Audioknjige mogu biti potpuna ili skraćna verzija knjige na osnovu koje su nastale. Nekada je čitanje upriličena na dramski način, sa kompletnom postavom dramskih čitača, muzičkom podlogom i zvučnim efektima, a za najbolje dramsko čitanje na engleskom govornom prodručju postoje čak i nagrade (Audie Awards).

Upotreba, distribucija i popularnost[uredi | uredi izvor]

Porast popularnosti prenosivih muzičkih uređaja kao što je iPod učinio je audio knjige praktičnim i zanimljivijim širem krugu ljudi. Ovaj trend je uzrokovao nastanak mnogobrojnih besplatnih primjeraka audio knjiga baziranih na klasičnim knjigama u javnom vlasništvu i koje pritom čitaju volonteri. U međuvremenu čak postoje programi koji mogu automatski pretvarati tekst u govor, no oni su još uvijek u fazi razvoja i po kvaliteti su neuporedivo lošiji od ljudskog glasa. Knjige koje ne spadaju u domenu javnog vlasništva se također distribuiraju putem interneta, preko raznih firmi koje rade za profit. Samo kao primjer navešćemo da je Audible.com 2006-e ostvario zaradu od 82.2 milona američkih dolara samo od prodaje audio knjiga i sličnih digitalnih zapisa govora.[3] U SAD i Velikoj Britaniji je sad već moguće čak kupiti posebne uređaje, također poznate kao audioknjige, koji rade na baterije i imaju slušalice, a audio zapisi su zaštićeni autorskim pravima.

Audioknjige na CD-u ili kasetama su u pravilu skuplje nego štampani primjerci istih naslova. Digitalni zapisi obično koštaju manje nego knjige tvrdih korica, ali više nego izdanja mekih korica. Iz ovog razloga je porast tržišnog udjela audioknjiga mnogo manji od porasta udjela prenosivih muzičkih uređaja (MP3 ili WMA player-a) i udjela internetom distribuirane muzike. Ako se uzme u obzir elasticitet potražnje audio knjiga, kao i dostupnost jeftinijih varijanti, veća je vjerovatnost da ce porast udjela biti spor ali konstantan, nego da ce doći do iznenadnog naglog porasta. Ekonomski pokazatelji su dugoročno gledajući na strani audioknjiga. Kod njih nema troškova masovne proizvodnje, nema potrebe za skladištenjem inventara, pakovanjem niti troškova transporta. Eventualno sniženje cijena u korist kupaca bi, istina, smanjilo maržu, ali bi, kao rezultat, vjerovatno na kraju dobit bila veća, zbog porasta prodanih primjeraka.

Jedan od razloga zašto se distributeri nećkaju oko snižavanja cijena audioknjiga je to što postoji strah da bi one dovele do potpune propasti klasičnih knjiga. Ovo je posebno važno izdavačima koji se istovremeno bave izdavanjem i jednih i drugih. Preprodavači audioknjiga, koji većinu materijala dobijaju od nekolicine velikih izdavača, moraju u prodajnu cijenu uračunati cijenu po kojoj je roba kupljena kao i operativne troškove. S druge strane, izdavači koji izdaju svoje knjige (kao BBC), oni koji izdaju samo audio format knjiga, te oni koji izdaju djela manje poznatih autora, mogu si priuštiti poslovni model sa nižim cjenama u korist većeg tiraža. Cinjenica da do sada postoje samo blijede naznake početaka ovakvih poslovanja samo pokazuje koliko je tržište audioknjiga nezrelo i neiskusno u poređenju sa štamparskim izdavaštvom.

Audioknjige koriste se za podučavanje djece da čitaju i shvate pročitano. Također su veoma korisne slijepcima. Neke svjetske biblioteke (Nationl Library of Congress u SAD i CNIB Library u Kanadi) pružaju besplatne bibliotekarske usuge ljudima sa oštećenim vidom, kao što je besplatna dostava audio zapisa klijentima elektronskom poštom.

Do upotrebe audioknjiga dolazi u 40% slučajeva preko javnih biblioteka, a ostatak putem prodaje. Veliki broj biblioteka nudi mogućnost online pristupa naslovima, a taj broj je i u konstantnom porastu. Psihotrileri i naučna fantastika, te (pretežno od strane muške populacije) stručna literatura, su traženiji nego u štampanim izdanjima.

Biblioteke audio izdanja[uredi | uredi izvor]

Posebnu grupu korisnika audioknjiga predstavljaju slijepci i ljudi oštećenog vida. Od sredine 50-ih godina postoje u svijetu biblioteke audio izdanja, koje imaju zatvoren krug korisnika. Izdanja za ove biblioteke moraju biti urađene umjetnički kvalitetno i stručno, uz pomoć kvalificiranih čitača i tonskih tehničara, tako da su prilagođene potrebama slijepaca. Korisnici ovih biblioteka su i ljudi čiji je vid oslabio zbog starosti, te više ne mogu da si bez napora priušte zadovoljstvo čitanja.

Audioknjige za samopomoć[uredi | uredi izvor]

Audioknjige se koriste i za obrazovanje. Teme audioknjiga za samopomoć variraju od govorništva do meditacije. Zajednička svrha im je da razviju sposobnost osobe da bude sretna i uspješna u životu. Dok su neke zamišljene da poboljšaju samo određene vještine, druge su tu da promjenu život osobe u potpunosti. Mnoge knjige ovoga žanra mogu se naručiti preko interneta.

Načini slušanja[uredi | uredi izvor]

Prednost audioknjiga je njihov format. Njih se može slušati i dok radimo neku drugu radnju, iako se mora naglasiti da slušanje može odvratiti našu pažnju od drugog zadatka. Raditi više stvari istovremeno na ovaj način moguće je ako je u pitanju neka mehanička radnja, kao sto je pranje veša ili vježbanje u kući. Popularne su i za vrijeme vožnje, kao alternativa muzici, a mnogi ljudi ih slušaju samo da bi se opustili ili zaspali. Zavisno od koncentracije, često je potrebno ponoviti određene djelove. Neki ljudi slušaju audioknjige na stranom jeziku i upredo prate štampani tekst da bi naučili pravilno izgovarati strane riječi.

Reference[uredi | uredi izvor]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: