Austrijski građanski zakonik

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Wiki letter w.svg Ovaj članak je siroče zato što nema ili vrlo malo ima drugih članaka koji linkuju ovamo.
Molimo Vas da postavite linkove prema ovoj stranici sa srodnih članaka(23-02-2012)
Preferences-system.svg Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Crystal Clear action spellcheck.png Moguće je da ovaj članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku
kao što su upotreba afrikata, pravopis, pisanje riječi u skladu sa standardima, te način pisanja članaka.

NASTANAK[uredi | uredi izvor]

Proces nastanka kodifikacije građanskog zakonika započeo u Austriji u vrijeme Marije Tereze, a u vrijeme vladavine Franza II formirana komisija za izradu zakonika 1753. god.

Bilo je planirano da se novi zakonik temelji na panedektnom pravu, a kao dopunski izvor koristi prirodno pravo te je tako nastao nacrt poznat kao codex theresianus, poznat kao zapis općeg prava.

1722. je formirana komisija za izradu nacrta zakonika, koja je izdala tekst koji je kraći i jasniji od prethodnog.

Ovaj je proglašen 1786 god od imperatora Jozefa II.

Najzaslužniji je bio Franz von Zeiller, sudija i profesor prirodnog prava na Univerzitetu u Beču, koji je izdao nacrt zakonika gdje se oslanjao najviše na učenje prirodnog prava i ideje prosvjetiteljstva

Zakonik je proglašen 1. juna 1811 u Beču pod naslovom Allgemeines Burgerliches Gesetzbuch für die deutschen Erbländer (Opći građanski zakonik za njemačke nasljednje teritorije), poznat po skraćenici ABGB.[1]

SISTEM[uredi | uredi izvor]

AGZ predstavlja kodifikaciju privatnog prava koja slijedi sistem Institucija. Brojao je 1502 člana.

  • prvi dio zakonika govori o licima; o pravnoj sposobnosti, ženidbenog prava, odnosa među roditeljima i djecom i tutorstvom
  • drugi dio govori o stvarima; vrste stvari, realna i personalna prava na stvari
  • u realna spadaju: posjed, vlasništvo, zalog, služnost
  • u personalna prava spadaju ugovori i pravno naknade štete

Reference[uredi | uredi izvor]

Dva su izvora AGZ-a; to su rimsko i prirodno pravo. Zakonik sadržajno predstavlja njihovu kombinaciju. Rimsko pravo je bilo historijsko naslijeđe njemačkih zemalja dok je učenje prirodnog prava bilo rezultat intelektualnog razvoja Еvrope iz doba prosvjetiteljstva. Zakonik ne slijedi učenje prirodnog prava po kome je saglasnost volja dovoljna da prenese vlasništvo, nego zahtijeva neke vanjske forme prenosa.

KARAKTER[uredi | uredi izvor]

Veliki broj Аustrijanaca bili su protiv francuske revolucije i njenih rezultata. AGZ nije bio pod uticajem ideja političke demokratije i narodnog suverniteta. Agz prihvata učenje o jednakosti ljudi, ali je shvaća kao pravnu jednakost. Među principima privatnog prava koje uspostavlja ovaj zakonik, bitno je spomenuti: princip individualne slobode i princip konsenzusa.

Ovaj zakonik je dozvoljavao pravnicima da popunjavaju praznine, bio jasan, razumljiv i mogao je biti predmet pravnog tumačenja. Govoto pola stoljeća od donošenja zakonik je efikasno regulisao odnose kvazifeudalnog društva. Glavne izmjene zakonika donijete su u periodu 1914-1916 u obliku tri novele.

RECEPCIJA[uredi | uredi izvor]

Ovaj zakonik je bio primjenjivan u zemljama Austro-Ugarske monarhije; odnosila se na Lihtenštajn, Mađarsku, Hrvatsku, Slavoniju, Vojvodinu i Banat te na današnje dijelove Rumunije. U BiH je zakonik u vrijeme austro-ugarske uprave imao značaj pomoćnog pravnog izvora.

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dr. Fikret Karčić, Moderne pravne kodifikacije, Pravni fakultet Sarajevo 2006