Dijalektika

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Dijalektika[1] (starogrčki: διαλεκτική τέχνη – dialektike tehne, umijeće razgovaranja i raspravljanja) jest metoda korištenja argumenta u rješavanju neslaganja koji je bio u središtu evropskoj i indijskoj filozofiji još od antike. Riječ dijalektika nastala je u antičkoj Grčkoj, koju je popularizirao Platon u Sokratskim dijalozima. Dijalektički metod je diskurs između dvoje ili više ljudi različitih mišljenja o predmetu, za koji žele da se utvrdi istina korištenjem racionalnih argumenata.[2] Kao nauka o općim zakonima kretanja vanjskog svijeta i ljudskog mišljenja upućuje da se "spoznaja mora temeljiti na životnoj praksi kao materijalnoj činjenici". Prema dijalektici taj materijalni svijet, a onda i svijest o njemu, nalaze se u "stalnom kretanju".

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Dialectic | Hegelian, Synthesis & Antithesis | Britannica". www.britannica.com (jezik: engleski). 8. 9. 2023. Pristupljeno 21. 9. 2023.
  2. ^ The Republic (Plato), 348b

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • McKeon, Richard (oktobar 1954). "Dialectic and Political Thought and Action". Ethics. 65 (1): 1–33. doi:10.1086/290973. JSTOR 2378780. S2CID 144465113. Esej sadrži tri dijela: (1) kratku historiju dijalektike, osmišljenu da se fokusira na ova pitanja praćenjem evolucije različitih trendova dijalektičke metode u svjetlu razvoja alternativnih metoda; (2) izjava o prirodi i varijetetima dijalektike, osmišljena da ukaže na razlike u metodama i da ukaže na mogućnost zajedničkih koncepcija i zajedničkih ciljeva; i (3) ispitivanje problema zajedničkog razumijevanja i zajedničkog djelovanja koje postavlja razlika dijalektičkih i nedijalektičkih metoda mišljenja danas.
  • Postan, Michael M. (april 1962). "Function and Dialectic in Economic History". The Economic History Review. 14 (3): 397–407. doi:10.1111/j.1468-0289.1962.tb00058.x. JSTOR 2591884. Nevolja oko dijalektike nije u tome što je potpuno neprimjenjiva na historiju, već što se toliko često primjenjuje na polja u kojima je najmanje korisna. Ako se funkcija i dijalektika žele pomiriti i dozvoliti njihovo pravo mjesto u historijskom radu, možda će biti potrebno pomaknuti fazu dalje od filozofske pozicije koju je Marx zauzeo 1840-ih. Postavivši dijalektiku na glavu i načinivši je materijalističkom, Marx ju je usmjerio u područja kojima ovo držanje nije prikladno. Ako završimo salto i ponovo postavimo dijalektiku na noge, mogli bismo je tako vratiti tamo gdje joj je mjesto.
  • Rescher, Nicholas (2007). Dialectics: A Classical Approach to Inquiry. Frankfurt; New Brunswick: Ontos Verlag. ISBN 9783938793763. OCLC 185032382.Široki pregled različitih koncepcija "dijalektike", uključujući sporne, kognitivne, metodološke, ontološke i filozofske.
  • Spranzi, Marta (2011). The Art of Dialectic between Dialogue and Rhetoric: The Aristotelian Tradition. Controversies. 9. Amsterdam; Philadelphia: John Benjamins Publishing Company. doi:10.1075/cvs.9. ISBN 9789027218896. OCLC 704557514. Ova knjiga rekonstruiše tradiciju dijalektike od Aristotelovih „Tema“, njenog temeljnog teksta, do njene „renesanse“ u Italiji u 16. vijeku, i fokusira se na ulogu dijalektike u proizvodnji znanja.


Nedovršeni članak Dijalektika koji govori o filozofiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.