Englesko pravo

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Sistem Engleskog prava sastoji se od tri podsistema:

  • Common law - opće pravo
  • Equity law - pravo pravičnosti
  • Statute law – zakonodavstvo


Common law[uredi | uredi izvor]

Common lawEngleska je jedina zemlja u Evropi u kojoj nije došlo do recepcije Rimskog prava. Engleska je zadržala svoj poseban pravni sistem čiju okosnicu čini common law. Normani koji su 1066. godine osvojili Englesku zatekli su lokalno običajno pravo domaćeg anglosaksonskog stanovništva. Oni su svoje pravo izjednačili sa ovim lokalnim običajima u sistemu prava zajedničkog svim ljudima i otuda se ono naziva common law. Ono pripada porodici zapadnih pravnih sistema.

Temelji ovog prava udareni su još u 11. i 12. vijeku kada su pravnici počeli sa transformacijom primitivnog germanskog i franačkog prava. Moglo bi se reći da je engleski pravni sistem osnovao kralj Henrik II, koji je vladao Engleskom i Normandijom u 12. vijeku. On je pored postojećeg crkvenog pravnog sistema, prvi u Engleskoj uspostavio centralni sud sa profesionalnim sudijama i racionalnim sistemom procedure. Važna grana Engleskog prava je The law of torts. Ova grana prava govori o pravnim lijekovima koji se daju određenom licu protiv lica koje je nanijelo nepravdu njegovoj ličnosti.

Equity law[uredi | uredi izvor]

Equity law – u 14. i 15. vijeku javio se skup materijalnim i procesualnin pravila poznat kao equity ili pravo pravičnosti. Tada su kraljevski opći sudovi postali suviše strogi i formalistični. Zato je kancelar uz kraljevsku dozvolu uspostavio Kancelarov sud koji je primjenjivao pravila i postupke prava pravičnosti,s obzirom da je procedura prava pravičnosti bila mnogo elastičnija u odnosu na proceduru općeg prava. Slučajevi rješavani pred equty sudom nisu iznošeni pred porotom.

Kancelarov sud je mogao narediti stranakama da učine ili ne učine neki akt dok su opći sudovi uglavnom izricali imovinske kazne (naknada štete novcem). Pravo pravičnosti je osnažilo neke sporazume koje opće pravo nije priznavalo. Najvažniji takav slučaj je trust, tj. kada neko drugome prenosi svoju imovinu na povjerenje u korist trećeg lica, ali je equty djelovao samo u onim slučajevima gdje se pravni lijekovi općeg prava neadekvatni.

Statute law[uredi | uredi izvor]

Statute law – treći glavni historijski, a od 15. vijeka i glavni literalni izvor Engleskog prava je zakonodavstvo, tj. statute law. U srednjem vijeku nije postojao nikakav koncept zakonodavstva. Vladari su izdavali razne akte, ali nisu uživali autoritet općepriznatih zakona.