Gladiola

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Gladiola
Gladiolus hybridum
Gladiolus hybridum
Sistematika
Carstvo Plantae
Red Asparagales
Porodica Iridaceae
Rod Gladiolus

Gladiola (lat. Gladiolus hybridum) je biljka dobijena ukrštanjem četiri do pet vrsta. Ima stabljiku koja može narasti i do 1,5 metar, sa sabljastim listovima dugim 50 do 60 cm. Cvjetovi su krupni, raspoređeni u klasove, bez mirisa, u najrazličitijim bojama. Cvjeta od maja do septembra. Podzemno stablo je lukovica, odnosno lukokrtola.

Uzgoj[uredi | uredi izvor]

Razmnožava se lukovicama, koje se sade u proljeće ili početkom ljeta. Vrijeme cvjetanja gladiole zavisi od vremena sadnje. Ne smije se saditi prije nego što prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva. Ukoliko se želi da biljka cvjeta ranije, onda lukovice prije sađenja u bašti, treba zasaditi u saksije, već u februaru, i presaditi ih u baštu kad bude vrijeme za normalno sađenje.
Lukovice se sade u već dobro pripremljenu zemlju, koja je obrađena na dubini od 25 do 30 cm, i u koju je unijeto fosforno i kalijumovo đubrivo. To sve treba izvršiti u jesen. Gladiola voli rastresito, dobro drenirano i nađubreno zemljište. Dobro je dodati zemljištu po 1 m2 8 do 10 kg dobro zgorjelog stajskog đubriva. Prije sadnje lukovice je dobro posuti sumpornim prahom, radi zaštite od bolesti.
Na pripremljenom zemljištu, određuje se mjesto sadnje. Prave se jamice na razmaku od 15 do 20 cm, i duboke u zavisnosti od zemljišta. Na lakšem zemljištu 8 do 10 cm, a na teškom 5 do 6 cm. Na dno svake jamice treba staviti tanak sloj pijeska. U tako pripremljenu jamicu stavlja se lukovica, sipa se rastresita zemlja i izravna. Sa pojavom prvog lista dobro je izvršiti prvo prihranjivanje sa vodenim rastvorom osoke (10 litara vode na 1 litar osoke). Kasnije sa razvojem 3 do 4 lista, treba dodati ureje (200 kg/ha), a još kasnije nitromonkal (150 kg/ha).[1]
U toku vegetacije potrebno je redovito zalivanje, a svake 3 do 4 sedmice izvršiti okopavanje i plijevljenje.
Kada svi cvjetovi na stabljici precvjetaju, stablo treba isjeći na 2 do 3 cm iznad zemlje. Kasnije, u oktobru i po lijepom vremenu, lukovice izvaditi iz zemlje (jer u našim klimatskim uslovima ne mogu da prezime na otvorenom polju). Stara lukovica se tokom cvjetanja toliko iscrpi da ugine, a na njenoj osnovi nastaje jedna nova krupna lukovica ili se, pak, stvara dovoljan broj novih mladih sitnih lukovica, koje se sade na isti način kao i stara, i sa kojima se može izvršiti dalje razmnožavanje. Ali, one će cvjetati tek kroz jednu do dvije godine.
U jesen, prije vađenja lukovica rasturi se specijalno đubrivo "krtolin", koje sadrži mikroelemente neophodne za sazrijevanje biljaka. Novoformirane lukovice odmah po vađenju odvojiti i staviti na prohladno mjesto. Raspoređuju se u tankom sloju i ostave da se osuše. Prije konačnog smještaja na čuvanje umočiti ih u rastvor nekog zaštitnog sredstva (keltan, fenudin, aniliks), radi suzbijanja i uništavanja crvenog pauka. Potom se klasiraju, slažu u sandučiće i ostavljaju u prostorije sa temperaturom od 5 do 8 C°, gdje stoje do naredne sadnje.
Gladiole u bašti treba saditi na sunčanim mjestima, koja su zaštićena od vjetra. Vjetar ih lako lomi, pa nije loše da se uz biljku postavi oslonac, uz koji će biti vezana. Gladiole su pogodne za sadnju u cvijetnim lijehama, a isto tako i kao rezano cvijeće.
Cvjetovi se otvaraju od osnove ka vrhu cvijetne stabljike, a treba ih rezati u ranim jutarnjim časovima ili uveče, ako je vrijeme toplo i suho. Gladiola je dospjela za rezanje kada se otvore dva do tri cvijeta u cvasti. Pri rezanju na preostalom dijelu biljke ostaviti najmanje dva para listova, koji treba da omoguće novostvorenim lukovicama da u zemlji sazriju.
Uzgaja se veliki broj sorti, najrazličitijih boja cvjetova: od bijele, svijetloružičaste, crvene, žute do šarene.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Milošević, Dragana (2000), Omiljeno lukovičasto i gomoljasto cveće, Beograd, 28.
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: