Hipotetičko-deduktivno shvatanje

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Preferences-system.svg Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Wikitext.svg Ovom članku ili dijelu članka nedostaju interni linkovi.
Nakon dodavanja internih linkova uklonite ovaj šablon.

Hipotetičko-deduktivno shvatanje precjenjuje ulogu teorije u istraživanju, pa se uloga istraživanja svodi na provjeravanje teorijskih hipoteza, koje su na deduktivan način izvedene iz postojeće teorije.

Karakteristike hipotetičko-deduktivnog metoda su:

Hipotetičko-deduktivno istraživanje može dati velike rezultate ako su hipoteze koje će se provjeravati izvedene iz neke općije teorije i međusobno čvrsto povezane.
Dalja vrlo česta slabost ovih istraživanja jeste izrazita parcijalnost.
Uopće je za ovu metodološku struju dosta karakteristično da poistovjećuje naučno istraživanje s pojedinačnom akcijom prikupljanja podataka i da pokazuje naročitu sklonost prema antetnim i sličnim statističkim ispitivanjima.


Osnovno načelo povezivanja pojedinačnog istraživanja sa teorijom jeste da odnos prema teoriji bude što aktivniji u svim fazama istraživanja, a ne samo prilikom stvaranja njegovog plana i u završnoj obradi podataka.

Treba birati probleme koje istraživač osjeća životno važnim, o kojima ima dubljeg vlastitog iskustvam ili je vrlo zainteresiran za to da ga stekne. Istraživač treba što neposrednije i potpunije poznavati opće uslove u kojima se nalazi predmet istraživanja kao i njegove osobenosti.

Faze istraživanja[uredi | uredi izvor]

1) Polazna teorijsko-hipotetička skica istraživanja

2) Zaključci o idealnom istraživačkom pristupu i idealnim iskustvenim obavještenjima. Prilikom planiranja istraživanja treba dobro razmisliti o podesnim vremensko-prostornim okvirima ispitivanja, u kojima se neki problem može s manje objektivnih teškoća i bolje ispitivati.

3) Aktivan odnos u završnom dijelu istraživanja sastoji se u nastojanju da se iskustveni nalazi svestranije objasne i protumače

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

dr. Fuad Saltaga, Metodologija društvenih i pravnih nauka, Sarajevo 2005