Hrvatsko revolucionarno bratstvo

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži

Hrvatsko revolucionarno bratstvo je bila teroristička i politička organizacija hrvatskih emigranata u Australiji. Osnovali su je 1961. godine Geza Pasty, J. Senić, J. Marić i drugi. Oni su prije toga bili HOP-a, ali su zbog nedjelovanja HOP-a osnovali svoju organizaciju. [1]. Osnovna načela, proklamirana 1961. godine u Švedskoj su bila:

HRB je borbena organizacija sa zadaćom oslobođenja hrvatskog naroda od tuđinskog nasilja i ponovno uskrisiti državu Hrvatsku, HRB "poslužit će se svim raspoloživim sredstvima, uključujući i upotrebu oružja da se konačni cilj ostvari" u novom hrvatskom narodu neće biti povlaštenih klasa...

Organizacija[uredi | uredi izvor]

Prema službenim jugoslavenskim podacima do 1965. godine osnovane su podržnice HRB u cijeloj Evropi i imale su oko 50 pripadnika. Prema istom izvoru HRB je u Sydneyu osnovao organizaciju "Hrvatska mladež" koja izdaje časopis "Uzdanica". HRB u svom vlasništvu ima brojne objekte čijim se prihodima financira uz skupljanje priloga i članarina. Svaki član polagao je zakletvu i imao konspirativno ime.[1] HRB je djelovala do službenog raspuštanja 1996. godine.

Akcije[uredi | uredi izvor]

  • Grupa Tolić-Oblak; Tri trojke diverzanata poslane u Jugoslaviju 1963. godine. Diverzije nisu uspjele, a diverzanti su pohvatani i osuđeni na dugotrajne vremenske kazne;
  • akcija Bugojno 1972.;
  • diverzija u Klubu Jugoslavena u Parizu 1966.;
  • pokušaj diverzije na dalekovodu i pruzi Zagreb-Rijeka 1967.;
  • priprema atentata na Tita 1967.;
  • diverzija na konzulat SFRJ u Melbourneu 1967.;
  • priprema bombaških napada na avione, autobuse i vlakove 1968. sa ciljem ometanje turističke sezone u Jugoslaviji;
  • diverzija na gostionicu u Schveningenu u kojoj generalni konzulat organizira konzularne dane;
  • bombaški napad na kino "22. oktobar" u Beogradu 1968. kada je jedna osoba poginula i 85 ranjeno;
  • pokušaj ubojstva jugoslavenskog konzula u Njemačkoj 1966.;
  • ubojstvo domara konzulata u Stuttgartu 1966.;
  • pokušaj ubojstva šefa Jugoslavenske vojne misije u Berlinu 1969.;
  • ranjavanje vicekonzula SFRJ u Lyonu;
  • pokušaj sabotaže turističke sezone 1975. (akcija "Kaktus"); .[1]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]