Japanski pas borac Tosa

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Tosa
Izgled glave rase Tosa

Japanski pas borac Tosa, poznatiji kao Tosa-Inu (土佐闘犬) predstavlja japansku rasu pasa. Prema FCI klasifikaciji svrstan je u drugu FCI grupu među molose.[1]

Izgled[uredi | uredi izvor]

Ovaj japanski pas-borac spada u velike i snažne pasmine pasa. On mora da i izgledom zadrži veliku okretnost i pored svoje težine. Ima veliku glavu koja je djelimično klinastog oblika. Također karakteristični su i nabori na čelu, opuštene uši koje vise pored obraza. Tijelo mu je dugačko i veoma mišićavo. Krzno je masivno i teško. Rep mu je dugačak, a dlaka je kratka.[2] Težina mužjaka se kreće od minimum 38 kg, pa do 90 kg. Ženke su osjetno lakše i rijetko dostižu težinu iznad 80 kg. Gornja granica visine za mužjake i ženke nije utvrđena. Kosa i težina, tako i visina ovih pasa u praksi veoma varira. Boja: žuta, žuto-crvena, boja kajsije, nijanse bordo - braon, a dopuštena je i tigrasta, pa čak i crna.

Priroda[uredi | uredi izvor]

Japanski borac spada među staložene i veoma hrabre pse. Posjeduje izuzetnu izdržljivost na bol i fizički napor. On razvija i posjeduje samostalnu autonomnu ličnost. Vlasnik mora biti nepopustljiv, a osobama koje su plašljive se ova pasmina ne preporučuje. Dobar je za dresuru, ali samo ako je vlasnik odlučan, a ukoliko je socijaliziran može biti u društvu i sa drugim psima. Iako je krupan može da živi u kući ili stanu ali mu je neophodna svakodnevna aktivna vježba. I pored težine, može pravilnim treningom postići veliku okretnost. Izuzetna izdržljivost kod ove rase, kada je kombinovana dobrom dresurom, može od njega stvoriti službenog psa upotrebljivog za poslove zaštite lica i objekata. [3]

Zdravlje[uredi | uredi izvor]

Japanski pas borac živi u prosjeku od deset do dvanaest godina. Ovo je po pravilu vitalan i zdrav pas. Kod njega se, međutim, povremeno javljaju problemi sa očima, nadimanjem i zglobovima.

Njega[uredi | uredi izvor]

S obzirom da ima kratku dlaku nije mu potrebna veća njega dlake. Dovoljno ga je povremeno očešljati. Nekoliko puta godišnje se malo linja. Krzno mu je snažno i skoro neosjetljivo na spoljne povrede. Kada je moguće treba mu pružati porodičnu ljubav, mada je prilagodljiv i na uvjete bez ljudskog prisustva.

Historija[uredi | uredi izvor]

Ova rasa je nastala u devetnaestom vijeku ukrštanjem japanske pasmine Šikoku sa psima iz Evrope. Između ostalog korišteni su buldozi, engleski mastifi, njemački poenteri, njemačke doge i bulterijeri. Prema nekim izvorima za stvaranje ove pasmine korišteni su i bernardinci kao i drugi evropski psi pogodni za borbu pasa. Japanski pas borac je, kao što mu i ime govori, stvoren isključivo za borbe pasa. Zbog svoje neustrašivosti, to je i do danas ostala u nekim zemljama njegova osnovna namjena. Tamo gdje su borbe pasa legalne ova rasa je veoma popularna. I pored svoje hrabrosti i potencijala da postane agresivan prema drugim životinjama, ova rasa je sa plemenitim karakterom i razvija poseban dobroćudan odnos prema svom vlasniku i ukućanima.[citat potreban]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Druga FCI grupa.
  2. ^ Podaci o japanskom borcu na stranici Gretabreeds.com.
  3. ^ U pojedinim zemljama su vršena ozbiljna istraživanja upotrebe ove rase u vojne i službene svrhe.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: