Japanski svemirski program
Japanski svemirski program (japanski: 日本の宇宙開発) nastao je sredinom 1950-ih kao istraživačka grupa koju je vodio Hideo Itokawa na Univerzitetu u Tokiju. Veličina proizvedenih raketa postepeno se povećavala sa ispod 30 centimetara na početku projekta, na preko 15 metara do sredine 1960-ih. Cilj prvobitnog istraživačkog projekta bio je lansiranje satelita kojeg je napravio čovjek.
Do 1960-ih, dvije organizacije, Institut za svemir i astronautiku (ISAS) i Nacionalna agencija za svemirski razvoj Japana (NASDA), razvijale su vlastite rakete. Nakon što su doživjeli brojne neuspjehe u 1990-im i 2000-im, ISAS i NASDA su se spojili - zajedno sa Nacionalnom aerokosmičkom laboratorijom Japana (NAL) - kako bi formirali ujedinjenu Japansku agenciju za istraživanje svemira (JAXA) 2003. godine.
Historija[uredi | uredi izvor]
Nakon Drugog svjetskog rata, mnogi aeronautički inženjeri ostali su bez posla jer je razvoj aviona bio zabranjen pod američkom okupacijom Japana. Ovo se promijenilo nakon Mirovnog sporazuma u San Franciscu 1951. godine, koji je još jednom omogućio razvoj avio tehnologije.[1][2] Nakon toga, profesor Hideo Itokawa sa Univerziteta u Tokiju osnovao je istraživačku grupu za avijaciju na Institutu za industrijske nauke na Univerzitetu. Ta grupa je uspjela horizontalno lansirati Pencil Rocket 12. aprila 1955. u Kokubunji, Tokio . Raketa je imala 23 centimetra dužine i imala je prečnik od 1,8 centimetara.[3]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Tomifumi Godai (30. 4. 1994). 国産ロケット「H-II」宇宙への挑戦 [Domestic rocket H-II space challenge] (jezik: japanski). Tokuma Shoten. ISBN 4-19-860100-3.
- ^ Mercado, Stephen C (septembar 1995). "The YS-11 Project and Japan's Aerospace Potential". JPRI. Arhivirano s originala, 28. 10. 2019. Pristupljeno 2. 7. 2015.
- ^ 国分寺市からロケット発射 [Shooting a rocket from Kokubunji] (jezik: japanski). Kokubunji, Tokyo. Arhivirano s originala, 20. 1. 2011. Pristupljeno 17. 1. 2011.