John Dudley

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
John Dudley, 1. vojvoda od Northumberlanda

John Dudley (1501 - 22. august 1533) bio je engleski plemić, vojskovođa i političar, koji je upravljao Engleskom kao regent Edvardu VI.

Prije regentstva[uredi | uredi izvor]

Oženio je Jane Guildford, jedinu nasljednicu svoga oca. Nakon punčeve smrti Dudley je sa Janinim rođakom vodio spor oko nasljedstva koje je on tražio kao muž nasljednice. Sa Jane je imao četiri sina, od kojih su najznačajniji bili Guildford Dudley i Robert Dudley.

Pobuna iz 1549. godine uzrokovala je drastični pad popularnosti Edwarda Seymoura, brata Jane Seymour, koji je vršio dužnosti lorda protektora za vrijeme maloljetnosti sestrinog sina Edvarda VI. Ohrabren siromašenjem Engleske za vrijeme gušenja katoličkih pobuna, Henrik II Francuski je 8. augusta 1549. godine objavio rat Engleskoj. Našavši se u ovoj bezizlaznoj situaciji, Seymour se pokušao sakriti sa kraljem u Windsoru, ali je uhapšen i odveden u Tower of London, gdje je pogubljen 1551. godine. Nakon pada Edwarda Seymoura, na čelo regentskog vijeća došao je John Dudley, tada grof od Warwicka, a kasnije proglašen vojvodom od Northumberlanda.

Regent Edvardu VI[uredi | uredi izvor]

Dudleyevim imenovanjem za lorda predsjednika (a ne lorda protektora, kako je to bilo uobičajeno) došlo je do još striktnijeg i čvršćeg uvođenja protestantizma u Engleskoj. Dudley se uspješno suočio sa narednim katoličkim pobunama, te sklopio mir sa Francuskom i pri tome joj prepustio svu englesku osvojenu teritoriju u Škotskoj i Bolonji. Izdano je novo izdanje Biblije i uklanjani su svi katolički simboli iz crkava, a u bogoslužje je uvedena isključivo Knjiga molitvi. Također su sa svojih položaja uklonjeni i svi katolički usmjereni biskupi. Konfiscirani su svi crkveni zemljoposjedi i podijeljeni novoj protestantskoj aristokratskoj eliti, među kojom se naročito obogatio i sam vojvoda od Northumberlanda. Glavni predstavnici opozicije su i fizički likvidirani.

Mijenjanje nasljedne linije[uredi | uredi izvor]

Dudley je smislio plan prema kojem bi svog sina, lorda Guildforda Dudleya, vjenčao sa Jane Grey, unukom Marije Tudor, i putem koje bi vojvoda od Northumberlanda očuvao svoju moć nakon sve vjerovatnije smrti bolesnog kralja. Stoga je Dudley od Greyeva zatražio ruku njihove kćeri za svoga sina. Jane je u početku odbijala vojvodin prijedlog jer je smatrala da je Guildford "ružan i glup". Međutim, kao i sve žene toga vremena, nije imala izbora nego poslušati roditelje, te se 15. maja 1553. udala za Guildforda.

Tokom bolesti Edvarda VI postavljalo se pitanje nasljednika, budući da Edvard i silno ambiciozni Dudley, bojeći se restauracije katoličanstva, nisu željeli da krunu naslijedi Edvardova najstarija polusestra, katolkinja ledi Marija Tudor. Kako je zvanični razlog za izbacivanje Marije iz nasljedne linije bila njena proglašena nezakonitost, morala je biti izbačena i ledi Elizabeta Tudor, pošto je Henrik VIII i nju proglasio vanbračnom. Nakon Marije i Elizabete slijedeća u nasljednoj liniji po volji Henrika VIII bila je Frances Brandon, kćer Henrikove mlađe sestre Marije. Niti ona nije bila po Dudleyevoj volji, jer se bojao da bi njen suprug, Henry Grey, mogao tražiti krunu za sebe. Dudley je savjetovao Frances da se odrekne dinastičkih prava, što je ona i učinila. Sljedeća u nasljednom nizu je bila Jane Grey, koja je već bila udata za Dudleyevog sina i putem koje je Dudley želio očuvati svoju moć.

Kako je smatrao da je plan bio dovoljno pripremljen, John Dudley je izdao zapovijed sucima da prije Edvardove smrti sastave oporuku prema kojoj bi krunu naslijedila njegova snaha ili njeni nasljednici (to jest, njegovi unuci). Historičari i pravni stručnjaci osporavaju pravnu valjanost ove oporuke iz više razloga, među kojima su najjači argumenti to što je oporuku sastavio maloljetni i teško bolesni kralj. Protivila se i Zakonu o nasljeđivanju (Act of Succesion), donešenim u vrijeme Henrika VIII.

Postavljanje snahe na tron[uredi | uredi izvor]

Edvard VI umro je 6. jula 1553. godine, a 10. jula 1553. Suprotno tadašnjem običaju da se nasljednik sam proglasi monarhom, Dudley je sam svoju snahu proglasio kraljicom. Odmah nakon proglašenja, ona i Guildford su preseljeni u Tower of London, gdje su kraljevi prema običaju boravili prije svoje krunidbe. John je, želeći osigurati da njegova petnaestogodišnja snaha ostane na tronu kako bi on preko nje mogao ostvarivati svoje ciljeve, prvo je morao ukloniti Mariju, glavnu oponenticu Janinom pravu na tron. Marija je, međutim, na vrijeme bila obavještena o Dudleyevom planu i pobjegla u Suffolk.

Za samo devet dana Marija je skupila vojsku od 20,000 ljudi i do 19. jula umarširala u London, te svrgnula Jane sa trona. Parlament je Mariju istog trenutka proglasio zakonitom nasljednicom i kraljicom. John Dudley je odmah bio pogubljen, a Jane i Guilford zatvoreni pod optužbom za veleizdaju i pogubljeni 12. februara 1554. godine.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: