Maleat izomeraza

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Maleat izomeraza
Identifikatori
EC broj5.2.1.1
CAS broj9023-74-9
Baze podataka
IntEnzIntEnz pregled
BRENDABRENDA unos
ExPASyNiceZyme pregled
KEGGKEGG unos
MetaCycmetabolički put
PRIAMprofil
PDB struktureRCSB PDB PDBj PDBe PDBsum
Ontologija genaAmiGO / QuickGO
Pretraga
PMCčlanci
PubMedčlanci
NCBIproteini

Maleat izomeraza – u enzimilogiji – (EC 5.2.1.1) je enzim koji katalizira hemijske reakcije:

Ovaj enzim pripada porodici izomeraza, posebno cis-trans izomeraza. Sistematsko ime ove klase enzima je maleat cis-trans-izomeraza. Ovaj enzim sudjeluje u metabolizmu butanoata, nikotinata i nikotinamida.[2][3][4][5][6]

Maleat cis-trans izomeraza, koji katalizira konverziju maleata na fumarate, je pročišćena i karakterizira iz Alcaligenes faecalis IFO13111. Molekulska težine maleata izomeraza je procijenjena na 60 kDa, koji se sastoji od 28 kDa dimera, što je dokazano gel-filtracijskom hromatografijom i SDS-PAGE analizom. Kinetička istraživanja su pokazala da Michaelisova konstanta za maleat iznosi 4,0 x 10−5M. Otkrivena je i obrnuta reakcija (fumarat do maleata) aktivnost enzima, iako je bila prilično slaba.

Maleat izomerazni gen (maiA) je kloniran hibridizacijom pomoću oligonukleotidne DNK sonde, osmišljene na temelju utvrđenih N-terminalnih sekvenci aminokiselina pročišćenog enzima. Utvrđene DNK sekvenca gena maiA sadrži otvoreno čitanjanje (open reading) okvir koji kodira 254-aminokiselinsku sekvencu. Aminokiselinska sekvenca proizvoda gena maiA ne pokazuje značajnu homologiju sa bilo kojom sekvencom aminokiselina u proteinskoj bazi podataka.[7]

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Behrman E. J., Stanier R. Y. (1957): The bacterial oxidation of nicotinic acid. J. Biol. Chem., 228: 923-945.
  2. ^ Voet D., Voet J. (1995): Biochemistry, 2nd Ed. Wiley, http://www.wiley.com/college/math/chem/cg/sales/voet.html.
  3. ^ Bugg T. (1997): An introduction to enzyme and coenzyme chemistry. Blackwell Science, Oxford, ISBN 0-86542-793-3.
  4. ^ Lindhorst T. (2007): Essentials of carbohydrate chemistry and biochemistry. Wiley-VCH, 3527315284}}
  5. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
  6. ^ Nelson D. L., Cox M. M. (2013): Lehninger principles of biochemistry. W. H. Freeman and Co., ISBN 978-1-4641-0962-1.
  7. ^ http://europepmc.org/abstract/MED/9345272.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]