Na Drini ćuprija

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Na Drini Ćuprija
Autor Ivo Andrić
Originalni naziv Na Drini ćuprija
Jezik srpsko-hrvatski
Žanr historijski roman
Vrsta djela roman
Vrijeme i mjesto nastanka 1945.
Gledište treće lice
Vrijeme radnje srednji vijek, austro-ugarsko doba, savremeno doba
Mjesto radnje Višegrad, Bosna i Hercegovina
Glavni lik više njih
Teme prolaznost ljudskog života, vječnost mosta i dr.

Na Drini ćuprija je jedan od najpoznatijih romana bosanskohercegovačkog književnika Ive Andrića, a nakon Proklete avlije i jedan od književno dorađenijih, hronoloski prati četiri vijeka zbivanja oko velikog mosta preko rijeke Drine u Višegradu, koji je izgradio veliki vezir Mehmed paša Sokolović, porijeklom iz tih krajeva.

O autoru[uredi | uredi izvor]

Glavna stranica: Ivo Andrić

Radnja[uredi | uredi izvor]

Godine 1516. Mehmed paša je, prema vladajućem običaju devširme (tur. prikupljanje), kao dječak pravoslavnih roditelja odveden u osmansku vojsku (tadašnje janjičare), prilikom čega je prešao na islam, da bi se kasnije uzdigao ljestvicama vlasti i postao prvi do sultana. Kao moćnik, odlučio je da u rodnom kraju podigne zadužbinu, veliki kameni most na jedanaest lukova. Roman počinje dugim geografskim opisom višegradskog kraja i navođenjem više legendi o nastanku mosta. Porijeklo legende je u nacionalnom mitu i epskoj viziji svijeta koja je književni ekvivalent toga mita. Legende su po pravilu paralelne, imaju krišćansku i muslimansku verziju. Kraj romana pada u 1914. godinu kada su trupe austrougarske monarhije, u povlačenju, ozbiljno oštetile most. Sa rušenjem mosta izdiše i Alihodža, jedan od najčešće pominjanih likova, koji simbolizuje kraj starih vremena.

Između početka i kraja romana, izmedju građenja i rušenja mosta, širi se pripovjedački luk dug četiri stotine godina u kojem, u formi vrlo razvijenih epizoda, zapravo, cijelih priča, Andrić niže sudbine višegradskih ljudi, svih vjera.

Most, kao nijemi svjedok, pamti ukrštaj i prividno trpeljivo prožimanje, a u stvari antagonizam različitih kultura, vjera i tradicija i dvije civilizacije, istočne i zapadne. Most je, zapravo, postojana, jedina nepromijenljiva, vječita tačka na kojoj se trenje i komešanje što neminovno porađaju sukobe (na nivou likova i na nivou država) osjeća i vidi jasnije nego drugde, u gotovo kristalno čistom, opredmećenom obliku.

Roman o mostu se, kao i većina drugih Andrićevih romana i pripovijedaka hrani historijom Bosne, zemlje razmeđa na kojoj se susreću i mješaju religije i načini života, vode ratovi i međukonfesionalne i političke borbe, i sklapaju kratka i varljiva primirja. Kao zemlja protivriječnosti Bosna i ma osobenu kulturu življenja, punu vitalizma ali i atavizma.

Ljudi koji se, igrom sudbine, zatiču na takvoj pozornici, igraju samo kratkotrajne dramske epizode u velikom pozorištu historije.

Jezik i stil[uredi | uredi izvor]

Most je integrativna tačka romaneskne naracije i njen glavni simbol. Sve prolazi, samo on ostaje da ukaze na trošnost ljudske sudbine. Most je mjesto dodira historijski verifikovanih ličnosti i bezimenih likova koji su plod pišćeve imaginacije.

Roman "Na Drini ćuprija" u kojem se uglavnom dosljedno hronološki opisuje svakodnevni život višegradske kasabe je, zapravo, "višegradska hronika", pandan "Travničkoj hronici" i "Omer-paši Latasu" koji je "sarajevska hronika": u sklopu toga hronikalnog troknjižja Ivo Andrić pripoveda o "turskim vremenima" u Bosni.

Likovi[uredi | uredi izvor]

Abidaga, Karamanlija, Tosun-efendija, Arifbeg (Misirbaba), majstor Antonije, Husein-efendija, Šemsibeg Branković, Radislav, Jelisje, Mile, Milan Glasničan, Fedun, Stevan, Jelenka i Jakov, Lotika, Ćorkan, Paša, Hadži-Omer, Alihodža, Stiković, Zorka i Zagorka, Nikola Glasničan.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Wikicitat
Wikicitat: Na Drini ćuprija


Books-aj.svg aj ashton 01.svg Nedovršeni članak Na Drini ćuprija koji govori o književnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: