Nabucco

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Prizor iz opere Nabucco

Nabucco (skraćenica od Nabukodonosor) jest opera iz četiri čina, djelo italijanskog kompozitora Giuseppea Verdija. Libreto za ovu operu je napisao italijanski kompozitor i libretista Temistocle Solera, baziranu na biblijskoj priči i pozorišnoj igri iz 1836. godine Anicet-Bourgeoisa i Francis Cornua.

Prvo izvođenje opere održano je 9. marta 1842. u milanskoj Scali pod orginalnim nazivom Nabucodonosor. Uspjeh ove opere cementirao je dugorični muzički uspjeh Giuseppea Verdija i nagovijetio svijetlu muzičku budućnost.

Fabula slijedi sudbinu odlaska Jevreja iz Babilona, kojim je vladao kralj Nabukodonosor. Posebno upečatljiv trag iz ove opere dao je melidiozan hor porobljenog naroda (Hor Jevreja iz opere Nabucco), koji je postao pjesmom italijanskih revolucionara tokom Risorgimenta.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Uloga Glas
Nabucco babilonski kralj bariton
Abigaille kćer Nabucca i robinje sopran
Fenena kći mezzo-soprano
Ismaele rođak jeruzalemskog kralja Sedekije tenor
Zaccaria židovski visoki svećenik bass
Anna Zaccarieva sestra sopran
Abdallo vojskovođa tenor
Vrhovni svećenik boga Baala bas
narod, svećenici, vojska

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

Vrijeme: 587. p. n. e.
Mjesto: Jerusalem i Babilon

1. Čin - Jerusalem[uredi | uredi izvor]

U Jeruzalemu se jevrejski narod boji rata s Babilonom. Knez Zaharias nastoji smanjiti tenzije tako što smiruje narod činjenicom kako je kćerka babilonskog kralja Nabukodonosora Fenena u njihovim rukama. I pored ovog, balilonska vojska napada Jeruzalem i Fenena biva oslobođena izraelskim vojskovođom Ismaelem, koji je od naroda označen kao izdajica. Babilonska vojska uništava Solomonov hram i odvlači izraelski narod do Babilona.

2. Čin - Nevjernik[uredi | uredi izvor]

Abigal nastoji ubijediti oca da joj povjeri nasljedvtvo nad babilonskim tronom. Na kraju se ispostavlja da ona nije Nabukodnosorova kćerka već robinja. Kralj za svoju nasljednicu određuje oslobođenu kćerku Fenenu, što izaziva revolt u Abigail koja iz osvete obznanjuje kako Fenena potajno poštuje jevrejsku religiju. Kralj koji se trudi ubijediti jevrejski narod da napusti svoje bogove i počne poštovati njega kao vlast, biva pogođen gromom i poludi.

3. Čin - Proročanstvo[uredi | uredi izvor]

Abigali postaje jača, domogne se krune te prisili kralja da prosudi smrt za sve Jevreje (uključujući i Fenenu) Zaharaia, prethodno izdajica, među porobljeim i umirućim Jevrejima odlučuje se na oslobođenje Jevreja iz Babilonske vlasti.

4. Čin - Svrgnuti idol[uredi | uredi izvor]

Nabukodonosr, kojeg u međuvremenu Abigail strpala u tamnicu, moli za pomoć jevrejskog boga Jehovu, u trenutku kad Fenenu vode na pogubljenje. Čudom biva oslobođen i pogubljenje prekine. U završnoj sceni kralj naređuje rušenje Baalovih statua, prelazi na jevrejsku vjeru te oslobađa Jevreje iz ropstva.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]