Samoodbrambene snage Japana

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Odbrambeno-oružane snage Japana (jap. 自衛隊 - Jieitai), ili OSJ, su jedinstvene vojne snage Japana koje su oformljene nakon završetka Drugog svjetskog rata američke okupacije Japana. Za većinu tog poslijeratnog perioda djelovanje OSJ je ograničeno na teritoriju Japana i njene jedinice nisu smjele biti raspoređivane u inostranstvu. U posljednih nekoliko godina su bili angažovani u međunarodnim mirovnim operacijama. Nedavne napetosti, naročito sa Sjevernom Korejom su potaknule raspravu oko statusa OSJ i oko njenog odnosa prema japanskom društvu.

Osoblje i organizacija[uredi | uredi izvor]

OSJ broje 239.430 ljudi, (Službeni podaci iz 2005) i to: 147.737 u Kopnenim Odbrambenim snagama Japana, 44.327 u Pomorskim Odbrambenim snagama Japana, 45.517 u Zračnim Odbrambenim snagama Japana, i 1.849 u Uredu združenog stožera. Rezervne snage broje 57.899

Kadeti oficirske škole
Obilježje Ministra odbrane

Lanac komandovanja[uredi | uredi izvor]

Operativni lanac komandovanja[uredi | uredi izvor]

Administrativni lanac komandovanja[uredi | uredi izvor]

  • Ministar odbrane
    • Viši zamjenik ministra odbrane
      • Područni stožeri

Vojni rodovi, komponente[uredi | uredi izvor]

Japanski tenk tipa 74

Vojne jedinice[uredi | uredi izvor]

  • Pet armija,
  • Pet pomorskih distrikta, i
  • Tri zračne odbrambene jedinice.
Japanski moreplovci na broduJDS Kongo

Rezultat ove reforme je jedinstveni vojni sistem . Svo osoblje OSJ su praktično civili: oni koji su uniformisani klasificiraju se kao posebi državni službenici i podređeni su običnim civilnim službenicima Ministarstva odbrane. Nema vojnih tajni, vojnih zakona ili prekršajnih djela od strane vojnih lica; počinjenih unutar ii izvan baze, na dužnosti ili van dužnosti, vojne ili civilne prirode, sve presude se provode u normalnim postupcima od strane civilnih sudova odgovarajuće jurisdikcije.






Odbrambena politika[uredi | uredi izvor]

Ministarstvo odbrane

Osnovna politika nacionalne odbrane japana propisuje sljedeća pravila:

  1. Održavanje isključivo odbrambeno-orijentirane politike.
  2. Izbjegavanje postajanjna jedne od vodećih oružanih snaga koje bi mogle predstavljati prijetnju svjetskoj sigurnosti.
  3. Uzdržavanje od razvoja nuklearnog oružja, i odbijanje posjedovanja nuklearnog otpada na teritoriju Japana.
  4. Osiguravanje civilne kontrole nad vojskom.
  5. Osiguravanje sigurnosnih aranžmana sa Sjedinjenim Američkim Državama.
  6. Izgradnja odbrambenih sposobnosti u umjerenim granicama.

Japanski vojni proračun treba održavati na 3% od okupnog japanskog proračuna. Oko 50% tog budžeta se troši na osoblje a ostatak je podjeljen nabavku materijala, oružja, razvoj oružja itd. Razmišljajući o eventualnim tenzijama oko pravnog legaliteta u vojsci, pojedine riječi kao što je puška "Nihongo3", koja se tiče vojske ili oružanih snaga, i termini "Vojska", "Armija", "Mornarica", "Avijacija" se nikada ne koriste u službenoj upotrebi OSJ.

Član 9[uredi | uredi izvor]

U teoriji, ponovno naoružavanje Japana je zabranjeno Članom 9 japanskog ustava koji kaže: "Narod Japana se zauvijek odriče rata kao suverenog prava naroda i prijetnje silom ili upotrebom sile kao sredstva za riješavanje međunarodnih sporova", ali se također izjašnjava, "kopnene, pomorske, i zračne snage, kao i drugi ratni potencijali nikada neće biti razvijani." U praksi međutim, japanski Parlament, članom 41. Ustava koji se definiše "najvećim organom državne vlasti", osniva Odbrambeno-oružane snage 1954 godine. Zbog ustavne debate u vezi oružanih snaga, svaki pokušaj povećanja oružanih snaga i njenih mogućnosti kao i budžeta može biti veoma sporno. Tako OSJ imaju veoma ograničene mogućnosti za djelovanje u inostranstvu, nedostatak mogućnosti dužeg operativnog dosega kao što je dalekometna raketa zemlja-zemlja, zračno nadopunjavanje goriva,Marinci, amfibijske jedinice, i velike zalihe municije. Pravila vođenja borbe su striktno definisane aktom Odbrambeno-oružanih snaga 1954.

Nedavne reforme i razvoj[uredi | uredi izvor]

Raketa "A SM-3" lansirana sa brodaJDS Kongo

Nakon što je Sjeverna Koreja izvršila probno lansiranje Taepodong-1 balističkog projektila preko japanskog zračnog prostora u Augustu 1998, naknadni testovi Sjeverne Koreje kao i druga pitanja koja doprinose razvoju napetosti između dvije zemlje doveli su do povećanog interesa Japana za razvoj protu-balističkog odbrambenog (PBO) sistema. Japan je u procesu implementacije multi kombinovanog PBO sistema sastavljenog od nadograđenog Aegis vozila i Patriot PAC-3 raketnog sistema. Zakonodavstvo koja će omogućiti vlastima odobrenje za obaranje dolazećih balističkih projektila se također razmatra. U decembru 2004 godine, Japan i Sjedinjene Američke Države su potpisale memorandum o razumijevanju stvaranja općeg okvira saradnje za zajednički razvoj PBO sistema.

U Novembru 2005 godine, predložene ustavne izmjene će formirati kabinet na nivou ministarstva odbrane ne odstupajući od stare klauzule o nenanapadanju. Pod predloženim izmjenama, OSJ formalno se naziva vojnim snagama po prvi put od vremena osnivanja. Novi prijedlog teksta je "Kako bi se osigurali mir i nezavisnost naše zemlje , kao i sigurnost države i ljudi, vojne snage za samoodbranu će se održavati sa premijerom vlade kao vrhovnim zapovjednikom." Amandman u posljednih nekoliko godina dobija sve više javne podrške. 8 juna 2006 godine japanska vlada je odobrila nacrt zakona o transformisanju agnecije za odbranu u ministarstvo odbrane. Odluka je realizovana u parlametnu decembra 2006 godine.

Japanski vojnik sa spravom za noćno osmatranje

Japan je također produbio svoje sigurnosne i vojne veze sa Australijom i njihove vođe razgovaraju o formiranju vojnog pakta sličnog NATO-u.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: