Perigon
Perigon ili tepalum su termini koji u cvjetnica označavaju listovi perianta, ako nemaju diferenciranu čašicu i krunicu (vjenčič). Ova forma, koja se sastoji od šest od identično oblikovanih i istobojnih cvjetova perianta naziva se perigon ili jednostavni periant.[1][2]
Građa i funkcija[uredi | uredi izvor]
Listovi perigona ispunjavaju obje funkcije cvijetne strukture, zaštitu u fazi pupoljka i privlačnost za oprašivače.
Perigon može biti jednokružni, jednostavan (haplo- ili monohlamidijski) i (homohlamidijski), može biti sličan kelchu (profiloidni, sepaloidni), kao u rodovims Juncus, Fagus ili Rumex, ili su svi čašični i krunični (petaloidni, koroloidni) kao u tulipana Tepali su dostupni u jedan, dva ili više svitaka ili su uvrnuti.
U homohlamidijskim, dva (dihlamidna) ili višekružna, višestruka perigona (pseudoperigon), listovi u unutrašnjem i vanjskom krugu mogu se razlikovati i po veličini i obliku (heterotepalni), poput podmorske pahulje ili porodice orhideja. Perigon dvokružnog formata posebno je čest u monokotiledona.
U takozvanom heterotepalnom perigonu su latice različito oblikovane. Često ta razlika ide toliko daleko da se vanjski krug već naziva krunom, poput mnogih Commelinaceae ili Bromeliaceae.
Pojedinačni tepali mogu biti vrlo veliki i upadljivo obojeni, krunski, poput latica kod tulipana ili Anemone nemorosa, mogu, ali ne moraju, biti kupolasti, anteriorno, nalik na brakteje (hipsofil, profil, sepaloid) npr. Kada su tepali u potpunosti ili djelomično spojeni, nazivaju se "sintepalni", a ako su slobodni, tada su "horipetalni ili apotepalni"..
Historija[uredi | uredi izvor]
Termin perigonijum uveo je Jakob Friedrich Ehrhart u značenju perianta (čašica i krunicaa). Heinrich Friedrich Link upotrijebio je perigon za uniformni cvjetni omotač, 1798. Od tada je u upotrebi u tom smislu. Izraz tepalum uveo je Augustin Pyramus de Candolle 1827., analogno već uobičajenim izrazima petalum i sepalum. To je umjetna riječ i formirana kao anagram iz petaluma.
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Simpson, Michael G. (2011). Plant Systematics. Academic Press. ISBN 0-08-051404-9.CS1 održavanje: ref=harv (link)
- ^ Dahlgren, R.M.; Clifford, H.T.; Yeo, P.F. (1985). The families of the monocotyledons. Berlin: Springer-Verlag. ISBN 978-3-642-64903-5. Pristupljeno 10. 2. 2014.CS1 održavanje: ref=harv (link)
Dopunska literatura[uredi | uredi izvor]
- Joachim W. Kadereit, Christian Körner, Benedikt Kost, Uwe Sonnewald: Strasburger – Lehrbuch der Pflanzenwissenschaften. Springer Spektrum, 37. vollständig überarbeitete & aktualisierte Auflage, Berlin & Heidelberg 2014. ISBN 978-3-642-54434-7 (Print); ISBN 978-3-642-54435-4 (eBook)
- Focko Weberling: Morphology of Flowers and Inflorescences. Cambridge Univ. Press, 1992, ISBN 0-521-25134-6.