Perikarp

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Presjek ploda sa označenim slojevima perikarpa

Perikarp – u botanici – је pojam koji podrazumijeva zid plodа, koji se stvara razrastanjem zifda plodnice. Nastaje kao posljedica histoloških promjena čiji je završni ishod formiranje konačnog ploda.[1][2]

Nastanak[uredi | uredi izvor]

Zid plodnice se sastoji od vanjske i unutrašnje epiderme koje su razdvojene slabo izdiferenciranim mezofilom, od parenhimskog tkiva. Tokom razvoja perikarpa, mezofilne ćelije rastu i dijele u nizu ćelijskih dioba. U tom procesu nastaju karakteristična debljina, i sočnost i ostale osobenosti perikarpa. Istovremeno nastaje mehaničko tkivo u kojem su pretežno sklereidi, a rjeđe i likina vlakna i kolenhim.[1]

Sistem provodnih sudova[uredi | uredi izvor]

Presjek ploda:
1: Endokarp ;
2 : Sjemenka ;
3 : Mezokarp;
4 : Egzokarp (epikarp)

Perikarpni provodni sistem je dobro razvijen, a u nekim plodovima veoma uočljiv i na prvi pogled. Njegovi provodni snopići spadaju u kategoriju kolateralnih zatvorenih, oko kojih se obično formira mehanički omotač (sara), koji može biti veoma razvijena. Tokom zrenja ploda, provodni sudovi e postepeno, djelimično ili potpuno, razgrađukju

Dijelovi perikarpa su

Funkcija[uredi | uredi izvor]

Osim zaštite sjemena, perikarp ima značajnu ulogu u njegovom rasijavanju. Naime, kada sazrije, perikarp puca ili opada skupa sa sjemenkama. Budući da je kod većine vrsta privlačan za sve ili specifične grupe životinja, one raznose sjemenke i na velike udaljenosti. To se obično postiže atraktivnim bojama, okusom, mirisom i drugim privlačnim osobinama.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Campbell N. A.; et al. (2008). Biology. 8th Ed. Person International Edition, San Francisco. ISBN 978-0-321-53616-7. Eksplicitna upotreba et al. u: |author= (pomoć)
  2. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]