Posebne potrebe
U kliničkoj dijagnostici i funkcionalnom razvoju, posebne potrebe (ili dodatne potrebe) odnose se na pojedince kojima je potrebna pomoć zbog invaliditeta koji mogu biti medicinski, mentalni ili psihološki. Smjernice za kliničku dijagnozu date su u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje i Međunarodnoj klasifikaciji bolesti 9. izdanje. Posebne potrebe mogu se kretati od osoba s autizmom, Aspergerovim sindromom, cerebralnom paralizom, Downovim sindromom, disleksijom, diskalkulijom, dispraksijom, disgrafijom, sljepoćom, gluhoćom, ADHD-om i cističnom fibrozom. Također mogu uključivati rascjepe usana i nedostajuće udove. Vrste posebnih potreba razlikuju se po težini, a učenik s posebnim potrebama klasificira se kao težak slučaj kada je njegov IQ između 20 i 35.[1] Tim učenicima obično je potrebna pomoć u školi i imaju različite usluge da bi uspjeli u drugačijem okruženju.[2]
U prošlosti su osobe s invaliditetom često izbjegavane i držane u izolaciji u mentalnim bolnicama ili ustanovama. U mnogim zemljama, one su viđene kao sramota za društvo, često suočene s kaznama mučenja, pa čak i pogubljenja.[3] U SAD, nakon izrade Zakona o obrazovanju osoba s invaliditetom i mnogih drugih propisa, učenici s invaliditetom nisu mogli biti isključeni ili diskriminirani u obrazovnom sistemu.[4]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Severe/Profound General Learning Disability | National Council for Special Education - CPD and In-School Support". www.sess.ie.
- ^ "Severe Disabilities: Definition & Examples".
- ^ A., Winzer, Margret (2014). The History of Special Education : From Isolation to Integration. Gallaudet University Press. ISBN 9781563682520. OCLC 1032708777.
- ^ Vaughn, Sharon (2017). Teaching students who are exceptional, diverse, and at risk in the general education classroom. ISBN 9780134447896. OCLC 966436530.