Razgovor:Spor o Sutorini

Članak je prebačen sa članka o Sutorini! Prošlu diskusiju o temi i stilu članka pogedati na: Razgovor:Sutorina! --AnToni_(razgovor) 19:29, 13 februar 2015 (CET)

Diskusija

AnToni: Kako te nije stid čovječe, uništio si moju zadnju izmjenu na kojoj sam radio satima, i sad je ne mogu vratiti zato što se mijenja i premješta stranica Sutorina bez ikakvog obavještenja!!! Čestitam, uništio si trud na ispravljanju tvojih grešaka! Za tvoju informaciju Bosanski pasaluk ili austrougarski period nisu dio srednjovjekovne Bosne!!! --Alen Mahovic (razgovor) 19:31, 13 februar 2015 (CET)

Sadržina članka je samo prebačena iz članka o Sutorini, a kao što se vidi članak treba dorađivati!--AnToni_(razgovor) 19:33, 13 februar 2015 (CET)

Alene, hajmo malo akademskog bontona. Rad nije unisten, sve je spaseno u historiji izmjena. Munjanes (razgovor) 19:36, 13 februar 2015 (CET)

Dorada

Smatram da ovaj dio ne pripada članku. Većina teksta je doslovce prekopirana sa raznoraznih portala i ako neko ima vremena, može da ga dorađuje. Stilski je neprikladan, sa stalnim ponavljanje istih činjenica, te nelogičnosti u jeziku i pristrasnim činjenicama koje zastupaju neku političku liniju...--AnToni_(razgovor) 15:33, 15 februar 2015 (CET)

NR Crna Gora

Po završetku Drugog svjetskog rata, Sutorina i Kruševice su po odluci Predsjedništva AVNOJ-a de iure dio tada Federalne BiH, a od 1946. godine dio NR Bosne i Hercegovine. Međutim, Deseta hercegovačka proleterska udarna brigada čiji je komandant bio Vlado Šegrt, vjerovatno je po njegovoj samovoljnoj naredbi neovlašteno napustila područje Sutorine i Kruševica, i zbog te situacije je nastao vakuum praktičnog posjeda NR Bosne i Hercegovine na toj teritoriji. Iako je ova teritorija morala po odluci Predsjedništva AVNOJ-a biti pod administrativnom upravom sreza Trebinje, nju je praktično nezakonito bez ikakve odluke viših tijela NR BiH i DFJ, nastavio administrativno kontrolisati srez Kotor NR Crne Gore. Razlog je vjerovatno taj što je teritorija pripadala od 1936-41. srezu Kotor unutar Zetske banovine, te su administrativni poslovi Sutorine i Kruševica vođeni u Kotoru sve do 1941. godine. Bez ikakve odluke nadležnih viših tijela, obavljanje ovih administrativnih poslova je nastavljeno i nakon oslobođenja ovog prostora od Nijemaca, uprkos činjenici da je Predsjedništvo AVNOJ-a reklo da je to posao Bosne i Hercegovine, odnosno njenog sreza Trebinje.

29. 8. 1945. - Narodna Vlada FBiH, na temelju teritorija koji praktično kontrolira donosi Uredbu o određivanju područja narodnih odbora i ustanovljenju sjedišta mjesnih narodnih odbora, izostavljajući Sutorinu i Kruševice koje u tom trenutku bespravno i bez ikakvog naknadnog odlučivanja o granicama drži Federalna Crna Gora, odnosno administrativno njen srez Kotor (osim odluke Predsjedništva AVNOJ-a od 24. 2. 1945, do tada nema druge ni odredbe ni ugovora o određivanju granica između FBiH i FCG, niti za to ima propisane procedure institucija Federalne BiH). Dakle ova odluka je se može smatrati početkom organizovanja administrativne strukture BiH, ali se ista ne može smatrati važećom u smislu utvrđivanja međurebubličkih granica, iz prostog razloga jer za nju nije bilo nikakve pisane saglasnosti Skupštine i Predsjedništva Federalne BiH, niti je bilo ikakvog međurepubličkog ugovora, niti odluke bilo kakve komisije za granice ili odluke višeg saveznog nivoa.

2. 9. 1945. - Narodna Vlada Federalne CG bez ugovorne saglasnosti institucija Federalne BiH (Skupštine i Predsjedništva), a posebno AVNOJ-a (koji je nadležan za vanjske i unutrašnje granice) odlukom o novoj administrativnoj podjeli nezakonito navodi Sutorinu i Kruševicu kao posjed crnogorskog sreza Herceg Novi.

31. 1. 1946. - Predsjedništvo Ustavotvorne Skupštine FNRJ u svom Ustavu, član 12, određuje: Razgraničenje između narodnih republika (sada umjesto AVNOJ-a) vrši Narodna skupština FNRJ.

Početak 1946. - Narodna skupština NR Crne Gore od Narodne skupštine NR BiH traži ustupanje dokumenata za katastarsku općinu Kruševica (nelegalan akt jer NR Crnoj Gori niko nije ustupio teritoriju nikakvim pisanim ugovorom dvije republike)

31. 5. 1946. - Narodna skupština NR BiH prosljeđuje ovaj zahtjev Narodnoj vladi NR BiH na razmatranje. Isti se razmatra u tački 15, a ministar u Narodnoj vladi NR BiH Vlado Šegrt (nekadašnji komandant Desete hercegovačke proleterske udarne brigade) zadužen je za ispitivanje mišljenja (referenduma) građana što zapravo nikada nije provedeno. Nakon ovog datuma gubi se bilo kakav pisani trag o ikakvom odlučivanju o međusobnoj granici između BiH i Crne Gore kada je riječ o Sutorini i Kruševicama. Ne zna se tačno kada i po čijem odobrenju su dokumenti Kruševica ustupljeni Crnoj Gori, a čak i da se zna, bilo kakvo ustupanje tih dokumenata je bilo nelegalno jer nije postojala nikakva odluka institucija BiH o tome.

31. 12. 1946. - Donesen Ustav NR BiH, a njegov član 13. određuje: Granice NR BiH ne mogu se mijenjati bez pristanka NR BiH. (legalan akt koji onemogućava NR Crnu Goru da vrši razgraničenje bez ugovora i odobrenja institucija NR BiH – Vlade, Skupštine, Predsjedništva)

Februar 1947. - PK KPJ ZA BiH depešom putem Politbiroa CK KPJ od PK KPJ za Crnu Goru je zatražio povrat Sutorine i Kruševice (ali Crna Gora samovoljno odbija bez ikakvog poštovanja odluka AVNOJ-a i ustava NR BiH i FNRJ)

15. 4. 1947. - NR Crna Gora donosi Zakon o administrativnim granicama (nelegalno uključuje Sutorinu i Kruševice bez ikakvog ugovora ili odobrenja od strane institucija NR BiH i FNRJ)

Period 1948 - 1949. - Za ovaj historijski veoma nejasan period prof. dr. Milan Milanović, i autor momografije "Bajkove Kruševice" navodi da bio sam u pri­li­ci da di­rekt­no pi­ta Vladu Še­gr­ta u ok­to­bru 1988. u ho­te­lu „Su­tje­ska" na Tjen­ti­štu o radnjama između 1948. i 1949. godine. Navodi da mu je Vlado Šegrt od­go­vo­rio kako je bi­la for­mi­ra­na za­jed­nič­ka "Ko­mi­si­ja" Vlade NR BiH i Vlade NR Crne Goe (ne navodi po čijem odobrenju, niti ko je odobrio tu Komisiju ispred svih institucija NR BiH, posebno Narodne Skupštine NR BiH), u ko­joj je u ime Vla­de BiH (ne i ime ostalih institucija BiH) bio upra­vo on (Vlado Šegrt) a od stra­ne Cr­ne Go­re Kom­nen Ce­ro­vić, na­rod­ni he­roj, mi­ni­star u Vla­di NR Crne Gore, te da je ta­ko između njih do­go­vo­re­no da gra­ni­ca ka­ta­star­ske op­šti­ne Kru­še­vi­ce pre­ma katastarskoj opštini Zup­ci bu­de no­va me­đu­re­pu­blič­ka gra­ni­ca.Milanović takođe podvlači da prilikom svog istraživanja nije mogao naći niti jedan jedini trag o djelovanju spomenute "Komisije" niti bilo kakav Ugovor između institucija NR BiH i NR Crne Gore kojim bi se ozakonio ovakav "dogovor" kao ni bilo kakvu odluku Narodne Skupštine FNRJ koja je po članu 12 Ustava FNRJ bila nadležna za ova pitanja.

2. 2. 1949. – Prezidijum Narodne skupštine NR BiH (sada na čelu sa Vladom Šegrtom) donosi odluku o ukidanju, spajanju i izmjeni granica područja mjesnih narodnih odbora sreza Trebinje i o određivanju granica grada Trebinje, a po prijedlogu Vlade NR BiH br.1535/48 od 31. 1. 1949. O kakvim se to tačno "promjenama u administrativno-teritorijalnoj podjeli i opisu granica" radilo, u zapisniku nema niti slova, tako da ni sama odluka ne može biti važeća jer ustvari ne precizira nikakve promjene. Ovdje se ne govori o granicama države, niti se u skladu sa Ustavom NR BiH i FNRJ potvrđuje sporazum o granici s NR Crnom Gorom, ova odluka samo govori o potpuno nejasnoj izmjeni administrativnih granica sreza Trebinje, ali ona ne govori i o izmjeni granica NR BiH. Dakle spomenuto se ne može smatrati sporazumom odnosno ugovorom o granici, niti je bilo kakvu promjenu granice u ovom području ikada odobrila ni sama Narodna Skupština NR (SR) BiH, niti Narodna Skupština FNRJ odnosno SFRJ ikakvim aktom, time je ovakav pokušaj promjene republičke granice bio potpuno neadekvatan i neustavan shodno članu 12 Ustava FNRJ (članu 5 Ustava SFRJ) i članu 13 Ustava NR BiH.

Maj 1949 -Milanović takođe navodi u svom djelu "Bajkove Kruševice", da su po za­htje­vu NR BiH, dva se­la, Kru­še­vo i Vu­če­vo (koja su do 1941. inače i pripadala Foči), u re­jo­nu Šće­pan Po­lja, ponovo pri­po­je­na BiH, od­lu­kom Na­rod­ne skup­šti­ne FNRJ. Ova od­lu­ka je ob­ja­vlje­na i u Slu­žbe­nom li­stu, ma­ja 1949. Pre­ma ste­no­gra­mu, iz­vje­sti­lac Za­ko­no­dav­nog od­bo­ra je is­ta­kao da „Cr­na Go­ra do­bro­volj­no ustu­pa ova dva se­la ko­ja joj po Usta­vu pri­pa­da­ju ... jer su to dje­lo­vi jed­ne za­jed­nič­ke otadž­bi­ne FNRJ”. Za razliku od Kruševa i Vučeva (famozna Lovišta), prof. dr. Milanović opet ponavlja da o raz­gra­ni­če­nju vezanom za Sutorinu i Kruševice, ne­ma čak ni za­bilj­ške u Ar­hi­vu Ju­go­sla­vi­je, što sasvim jasno govori da pisani sporazum institucija BiH i Crne Gore ili pismena odluka Narodne Skupštine FNRJ oko Sutorine i Kruševica uopšte ne postoje, a time ne postoji ni bilo kakav dogovor koji bi mogao biti priznat.

Period nakon 1949.

Nakon 1949. godine, Sutorina i Kruševice su praktično i katastarski (na nezakonit način) postale dijelovi Crne Gore, te ih ona od tada drži u nesavjesnom posjedu, međutim iz svih mogućih dokumenata i podataka koji postoje vrlo je jasna stvar da su Sutorina i Kruševice nastavile postojati kao de iure dio Bosne i Hercegovine (međunarodno-pravni subjektivitet se gleda kroz ustave NR BiH odnosno SR BiH, FNRJ odnosno SFRJ). Nakon kriterija za granice koji je odredio Prezidijum AVNOJ-a, koji jasno kaže da su Sutorina i Kruševice dio Bosne i Hercegovine, bilo koja odluka koja se ticala ove dvije katastarske opštine bila je isključivo predmet odlučivanja jedne osobe a to je bio Vlado Šegrt, u raznim ulogama, ulozi komandanta Desete hercegovačke proleterske brigade, ministra u Vladi NR BiH, Predsjednika Prezidijuma Narodne Skupštine NR BiH. Svaki korak koji je rađen nakon oktobra 1944 nije bio u skladu ni sa kriterijumom o granicama Prezidijuma AVNOJ-a, niti sa članom 12 Ustava FNRJ, ni članom 13 Ustava NR BiH, ni članom 5 ustava SFRJ niti sa članom 5 Ustava SR BiH.

Nakon samovoljnih koraka Vlade Šegrta na nezakonitom i neustavnom prepisivanju Sutorine i Kruševica NR Crnoj Gori, ovo pitanje je ponovo aktualizirao Predsjednik Narodne skupštine SR BiH (1963-67.) Ratomir Rato Dugonjić. U toku svog mandata, Ratomir Dugonjić, u svojstvu Predsjednika Narodne skupštine SR BiH je podnio Tužbu Vijeću naroda SFRJ radi nezakonitog izuzimanja Sutorine i Kruševica iz sastava Bosne i Hercegovine. Njegova tužba očito nikada nije razmatrana, te je i njegov legalan pokušaj ostao samo bezuspješan pokušaj u tadašnjoj konstelaciji odnosa političkih moćnika unutar SFRJ koji su zanemarivali i sami Ustav SFRJ.

Period nakon mandata Ratomira Dugonjića do raspada Jugoslavije

Nakon Ratomira Dugonjića, niko iz BiH nije dalje usudio tražiti povrat nezakonito otete teritorije Sutorine i Kruševica, a ovako stanje se nastavilo i do raspada Jugoslavije i Badinterove komisije. Treba reći da je posao Badinterove arbitražne komisije bio utvrđivanje kriterija po kojima republike bivše SFRJ mogu steći nezavisnost, odnosno pitanje sukcesije. Ova Komisija je iznijela 11 mišljenja, a oko pitanja Sutorine i Kruševica bitna su njena dva mišljenja, tačnije Mišljenje 2 i 3.

Mišljenje broj 2 između ostalog kaže:

Ipak je utvrđeno da, ma kakve bile okolnosti, pravo na samoopredeljenje ne može dovesti do izmena granica koje postoje u trenutku nezavisnosti (uti possidetis juris), osim u slučaju da se zainteresovane države suprotno dogovore.

Sam prevod principa sa latinskog sasvim jasno govori da Badinterova komisija misli na pravno i ustavno ustanovljene granice (uti possidetis juris - kako po pravu posjedujete), a ne bukvalno na praktične "de facto" administrativne granice (u slučaju Sutorine i Kruševica i njihovih de facto granica, pravna i ustavna procedura nikada nije ispoštovana. Dakle po ovom mišljenju, Sutorina i Kruševice su dijelovi nove Republike BiH.

Mišljenje broj 3 (Stav 3) između ostalog kaže:

Ako se ne dogovori suprotno, bivše granice poprimaju karakter granica koje štiti međunarodno pravo. To je zaključak na koji navodi princip poštovanja teritorijalnog “status quo” (nepromijenjeno stanje) i naročito princip: “uti posidetis juris qui (kako po pravu posjedujete)”, — iako prvobitno priznat prilikom rješavanja problema dekolonizacije u Americi i Africi, ovaj princip danas predstavlja princip koji ima opšti karakter kako je saopštio Međunarodni sud pravde (pitanje pograničnog spora Burkina Faso — Republika Mali koje miruje od 22. decembra 1986. godine, zbornik 1986, paragraf 20, strana 565).

U daljem tekstu stava 3, takođe se navodi:

“Ovaj princip međutim nema karakter posebnog propisa koji je neodvojiv od sistema utvrđenog međunarodnim pravom. On predstavlja opšti princip koji je logično povezan sa pojavom sticanja nezavisnosti u kojoj se manifestuje. Njegov je očigledan cilj da se “spriječi da bratoubilačke borbe dovedu u opasnost nezavisnost i stabilnost novih država…”

Ovaj princip je utoliko lakše primijeniti između republika što je — na osnovu alineja 2. i 4. člana 5. Ustava SFRJ iz 1974 — odlučeno da se konzistentnost teritorija i republičke granice ne mogu mijenjati bez njihove saglasnosti.

Dakle, i samo Mišljenje broj 3 sasvim jasno govori o bivšim međurepubličkim granicama stečenim na pravni način, i u skladu sa Ustavom SFRJ. Opet po ovom mišljenju Sutorina i Kruševice nisu dio buduće Republike Crne Gore u SRJ, iz prostog razloga jer ih Crna Gora nije ni stekla na legalan i ustavom SFRJ propisani način.

Zaštita članka!

Predlažem zaštitu članka (da samo registrirani korisnici mogu mijenjati članak). --Golden Bosnian Lily (r) 16:47, 27 mart 2015 (CET)

Članak je zaštićen! --AnToni_(razgovor) 16:48, 27 mart 2015 (CET)

Zahtjev za izmjenu, 2. april 2015

Sutorina se do 1947. godine nalazila u sklopu NR Bosne i Hercegovine, te je imala izlaz na Jadransko more i na Boku Kotorsku u dužini od 7 kilometara obale, ali je neformalnim političkim dogovorom bez pisanog ugovora, zajedno sa selima Igalo, Sušćepan, Prijevor, Ratiševina i Kruševice, čija ukupna površina iznosi 83,7 km², ustupljena NR Crnoj Gori, za što nema dokumenta, a za uzvrat je NR BiH dobila područja istočno od rijeke Sutjeske - Maglić, Kruševo i Vučevo,[3] što je potvrđeno u Službenom listu FNRJ 1949. godine.[4] Srednjovjekovna Bosna U periodu od 1377. godine pa sve do pada Bosne pod Osmanlije, prostor Sutorine i Kruševice, zajedno sa dijelom Boke sve do Risana, se nalazio u posjedu Kraljevine Bosne, pod vlašću bosanske plemićke porodice Kosača. Osmanlijsko doba (1463 - 1878) Padom Kraljevine Bosne pod Osmanlije, prostor i dalje ostaje u posjedu Kosača do 1382. godine kada i Hercegovina pada pod Osmanlije. Sav prostor od Konavala u Dubrovačkoj Republici uključujući i Sutorinu, Igalo, Herceg Novi, Kumbor i Risan koji je prethodno pripadao Hercegovini, postaje dijelom Hercegovačkog sandžaka unutar osmanskog ejaleta Rumelija. Tako administrativno stanje ostaje sve do 1580. godine kada se prostor Hercegovačkog sandžaka uključuje u Bosanski ejalet. U Morejskom ratu od 1684-99. godine, Bosanski ejalet gubi svoje posjede u Boki Kotorskoj, a Karlovački mir 1699. Mlečani vraćaju prostor Sutorine i Kruševica u posjed Osmanskog carstva, Bosanskog ejaleta, sa obalom od rta Konfin (Šablon:It) pa sve do današnjeg Igala. Ovaj prostor i dalje ostaje u posjedu Bosanskog ejaleta sve do 1875. godine kada izbija velikog ustanak u Hercegovini. Tokom tog ustanka prostor Sutorine i Kruševica je i dalje de iure unutar Bosanskog ejaleta, ali de facto pada u ruke ustanika, da bi se Berlinskim kongresom, potvrdilo stanje koje je prethodno potvrđeno Mirom u Sremskim Karlovcima, Mirom u Požarevcu i Mirom u Beogradu. Berlinski kongres 1878.godine Nakon Berlinskog kongresa ovaj prostor nastavlja egzistirati kao dio austougarskog kondomijuma Bosne i Hercegovine sve do 1918. godine. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca/Kraljevina Jugoslavija (1918 - 1941)

Podjela Kraljevine SHS na pokrajine do 1922. godine

Podjela Kraljevine SHS na oblasti do 1929. godine

Zetska banovina 1931-1939

Zetska banovina 1939-1941 Nakon završetka Prvog svjetskog rata 1918. godine, formira se Država SHS, a nedugo kasnije Kraljevina SHS, a granice pokrajine Bosna i Hercegovina su iste kao i austrougaskom kondomijumu, te BiH ima i dalje posjed nad Sutorinom i Kruševicama. Nakon 1922. godine, pokrajina BiH se dijeli na šest oblasti, a prostor Sutorine i Kruševica ulazi u Mostarsku oblast. Takvo stanje se zadržava do 1929. godine kada se državi mijenja naziv Kraljevina SHS u Kraljevina Jugoslavija. Šestojanuarskom diktaturom 1929. godine ukinut je Vidovdanski ustav, a Kraljevina Jugoslavija se podijelila na 9 banovina. Sutorina i Kruševice su postale dijelom sreza Trebinje unutar Zetske banovine koja je obuhvatala današnje dijelove Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Kosova. Pripadnost Sutorine i Kruševice srezu Trebinje unutar Zetske banovine se mijenja odlukom ministra unutrašnjih poslova Kraljevine Jugoslavije. Ministarstvo donosi Uredbu IV broj 33372 od 25. septembra 1936. godine, kojom se opština Primorje (sastavljena iz k.o. Sutorina i k.o. Kruševice) izdvaja iz Trebinjskog sreza i pripaja Kotorskom srezu - sreskoj ispostavi Herceg Novi. Ta je promjena izvršena Rješenjem ministra unutrašnjih poslova Kraljevine Jugoslavije broj 673/3 od 12. decembra 1936. godine. Naredne godine, rješenjem ministra finansija Kraljevine Jugoslavije broj 5.720-V od 28. februara 1937. godine, katastarske općine Sutorina i Kruševica su formalno izdvojene iz Katastarske uprave u Trebinju i priključuju Katastarskoj upravi Kotor - katastarskoj ispostavi u Herceg Novom. Zemljišne knjige i geodestki snimci za katastarsku općinu Sutorina odmah su bile izuzete iz gruntovnice Sreskog suda u Trebinju, a topografske karte katastarske općine. Sutorina su prenesene iz Katastarske uprave Trebinje u gruntovnicu Sreskog suda u Kotoru, odnosno u Katastarsku upravu u Kotoru - katastarsku ispotavu Herceg Novi. Ovakvo stanje ostaje od perioda između 1936-41. godine početka Drugog svjetskog rata, dakle u periodu između 1936. i 1941. godine. Iz nepoznatih razloga, do početka Drugog svjetskog rata prenošenje dokumenata katastarske opštine Kruševice nije bilo obavljeno, moguće zbog negodovanja samog sreza Trebinje. Drugi svjetaki rat u Jugoslaviji (1941 - 1945)

Italijanska provincija Kotor Tokom Drugog svjetskog rata, Sutorina i Kruševice padaju pod okupaciju italijanskih snaga, i nalaze se unutar italijanske povincije Kotor u periodu od 1941. do 1943. godine kada kapitulira Italija. Nakon italijanske okupacije, ovaj prostor preuzimaju Nijemci i zadržavaju ga sve do oktobra 1944. godine kada ovo područje oslobađa, Deseta hercegovačka proleterska udarna brigada čiji je komandant bio Vlado Šegrt. SFR Jugoslavija (1945 - 1992) Granice saveznih republika u novoosnovanoj Demokratskoj federativnoj Jugoslaviji su uređivane odlukama AVNOJa i njegovog Predsjedništva. Za pobliže utvrđivanje unutrašnjih granica između budućih federalnih jedinica unutar Demokratske federativne Jugoslavije (DFJ), a kasnije FNRJ, polazište je predstavljala norma u Zakonu o ustroju i poslovanju AVNOJ-a i nacionalnih vijeća federalnih država u sastavu Demokratske Jugoslavije, koji je usvojilo Predsjedništvo AVNOJ-a na sjednici od 9. aprila 1944. godine. U Zakonu se kaže da je u nadležnosti AVNOJ-a uređenje državnih granica i uređenje federalnih odnosa i međusobnih granica federalnih država. Na svom zasjedanju, Predsjedništvo AVNOJ-a dana 24. februara 1945. godine, donešene su odluke o granica budućih federalnih jedinica: NR Slovenija je definisana u granicama bivše Dravske banovine; NR Hrvatska u granicama bivše Savske banovine sa 13 srezova, bivše Primorske banovine i Dubrovačkim srezom iz bivše Zetske banovine; NR Bosna i Hercegovina u granicama određenim odluka Berlinskog kongresa iz 1878. godine; NR Srbija u granicama Balkanskih ratova sa srezovima uzetim od Bugarske Versajskim ugovorom; NR Makedonija teritorija južno od Kačanika i Ristovca; NR Crna Gora u granicama prije Balkanskih ratova, sa beranskim i kotorskim srezom, Plavom i Gusinjem. Ovim opredjeljenjem AVNOJ-a, Područje bivšeg Kotorskog sreza se sasvim jasno razgraničava. Sav taj srez se dodjeljuje NR Crnoj Gori, izuzev Sutorine i Kruševice, koje su ušle u sastav NR Bosne i Hercegovine (Odlukom Berlinskog kongresa predviđena su dva izlaza na more za BiH, Neum/Klek i Sutorinu). Raspad SFR Jugoslavije (1991 - 1992= Raspadom SFRJ, Sutorina je pripala prvo SR Jugoslaviji (1992 - 2003), zatim zajednici država Srbija i Crna Gora (2003 - 2006) , a od 2006. pripada Crnoj Gori. Nedavni događaji Spor oko teritorijalne pripadnosti Sutorine Bosne i Hercegovine, nastao je nakon dokumenta o razgraničenju Bosne i Hercegovine i Crne Gore, koji je potpisan u maju 2014. godine, prema kojem Sutorina ostaje u sastavu Crne Gore.[1] Na osnovu toga dokumenta, poslanik SDP BiH Denis Bećirović, sredinom januara 2015. godine pokrenuo je u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, rezoluciju o Sutorini, kojom se inicira, poništenje međudrćavnog dogovora dviju država.[5] Nakon javne rasprave, koja bi se trebala održati 24. februara 2015,[6] zastupnici će utvrditi konačan stav o predloženoj rezoluciji. Ovaj se spor suprostavlja mišljenju Badinterove komisije iz 1991. godine, kojim se granicama novonastalih država nakon raspada Jugoslavije, smatraju republičke granice, te se granice ne mogu se mijenjati silom, nego samo sporazumom, odnosno unutrašnja razgraničenja između administrativnih jedinica priznaju se kao državne granice u času sticanja njihove nezavisnosti.[1] Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, u znak protesta, odlučio se na ne slanje ambasadora u Sarajevo, dok se ovaj problem ne riješi.[7]

Zahtjev za izmjenu, 2. april 2015

Sutorina se do 1947. godine nalazila u sklopu NR Bosne i Hercegovine, te je imala izlaz na Jadransko more i na Boku Kotorsku u dužini od 7 kilometara obale, ali je neformalnim političkim dogovorom bez pisanog ugovora, zajedno sa selima Igalo, Sušćepan, Prijevor, Ratiševina i Kruševice, čija ukupna površina iznosi 83,7 km², ustupljena NR Crnoj Gori, za što nema dokumenta, a za uzvrat je NR BiH dobila područja istočno od rijeke Sutjeske - Maglić, Kruševo i Vučevo,[3] što je potvrđeno u Službenom listu FNRJ 1949. godine.[4] Srednjovjekovna Bosna U periodu od 1377. godine pa sve do pada Bosne pod Osmanlije, prostor Sutorine i Kruševice, zajedno sa dijelom Boke sve do Risana, se nalazio u posjedu Kraljevine Bosne, pod vlašću bosanske plemićke porodice Kosača. Osmanlijsko doba (1463 - 1878) Padom Kraljevine Bosne pod Osmanlije, prostor i dalje ostaje u posjedu Kosača do 1382. godine kada i Hercegovina pada pod Osmanlije. Sav prostor od Konavala u Dubrovačkoj Republici uključujući i Sutorinu, Igalo, Herceg Novi, Kumbor i Risan koji je prethodno pripadao Hercegovini, postaje dijelom Hercegovačkog sandžaka unutar osmanskog ejaleta Rumelija. Tako administrativno stanje ostaje sve do 1580. godine kada se prostor Hercegovačkog sandžaka uključuje u Bosanski ejalet. U Morejskom ratu od 1684-99. godine, Bosanski ejalet gubi svoje posjede u Boki Kotorskoj, a Karlovački mir 1699. Mlečani vraćaju prostor Sutorine i Kruševica u posjed Osmanskog carstva, Bosanskog ejaleta, sa obalom od rta Konfin (Šablon:It) pa sve do današnjeg Igala. Ovaj prostor i dalje ostaje u posjedu Bosanskog ejaleta sve do 1875. godine kada izbija velikog ustanak u Hercegovini. Tokom tog ustanka prostor Sutorine i Kruševica je i dalje de iure unutar Bosanskog ejaleta, ali de facto pada u ruke ustanika, da bi se Berlinskim kongresom, potvrdilo stanje koje je prethodno potvrđeno Mirom u Sremskim Karlovcima, Mirom u Požarevcu i Mirom u Beogradu. Berlinski kongres 1878.godine Nakon Berlinskog kongresa ovaj prostor nastavlja egzistirati kao dio austougarskog kondomijuma Bosne i Hercegovine sve do 1918. godine. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca/Kraljevina Jugoslavija (1918 - 1941)

Podjela Kraljevine SHS na pokrajine do 1922. godine

Podjela Kraljevine SHS na oblasti do 1929. godine

Zetska banovina 1931-1939

Zetska banovina 1939-1941 Nakon završetka Prvog svjetskog rata 1918. godine, formira se Država SHS, a nedugo kasnije Kraljevina SHS, a granice pokrajine Bosna i Hercegovina su iste kao i austrougaskom kondomijumu, te BiH ima i dalje posjed nad Sutorinom i Kruševicama. Nakon 1922. godine, pokrajina BiH se dijeli na šest oblasti, a prostor Sutorine i Kruševica ulazi u Mostarsku oblast. Takvo stanje se zadržava do 1929. godine kada se državi mijenja naziv Kraljevina SHS u Kraljevina Jugoslavija. Šestojanuarskom diktaturom 1929. godine ukinut je Vidovdanski ustav, a Kraljevina Jugoslavija se podijelila na 9 banovina. Sutorina i Kruševice su postale dijelom sreza Trebinje unutar Zetske banovine koja je obuhvatala današnje dijelove Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Kosova. Pripadnost Sutorine i Kruševice srezu Trebinje unutar Zetske banovine se mijenja odlukom ministra unutrašnjih poslova Kraljevine Jugoslavije. Ministarstvo donosi Uredbu IV broj 33372 od 25. septembra 1936. godine, kojom se opština Primorje (sastavljena iz k.o. Sutorina i k.o. Kruševice) izdvaja iz Trebinjskog sreza i pripaja Kotorskom srezu - sreskoj ispostavi Herceg Novi. Ta je promjena izvršena Rješenjem ministra unutrašnjih poslova Kraljevine Jugoslavije broj 673/3 od 12. decembra 1936. godine. Naredne godine, rješenjem ministra finansija Kraljevine Jugoslavije broj 5.720-V od 28. februara 1937. godine, katastarske općine Sutorina i Kruševica su formalno izdvojene iz Katastarske uprave u Trebinju i priključuju Katastarskoj upravi Kotor - katastarskoj ispostavi u Herceg Novom. Zemljišne knjige i geodestki snimci za katastarsku općinu Sutorina odmah su bile izuzete iz gruntovnice Sreskog suda u Trebinju, a topografske karte katastarske općine. Sutorina su prenesene iz Katastarske uprave Trebinje u gruntovnicu Sreskog suda u Kotoru, odnosno u Katastarsku upravu u Kotoru - katastarsku ispotavu Herceg Novi. Ovakvo stanje ostaje od perioda između 1936-41. godine početka Drugog svjetskog rata, dakle u periodu između 1936. i 1941. godine. Iz nepoznatih razloga, do početka Drugog svjetskog rata prenošenje dokumenata katastarske opštine Kruševice nije bilo obavljeno, moguće zbog negodovanja samog sreza Trebinje. Drugi svjetaki rat u Jugoslaviji (1941 - 1945)

Italijanska provincija Kotor Tokom Drugog svjetskog rata, Sutorina i Kruševice padaju pod okupaciju italijanskih snaga, i nalaze se unutar italijanske povincije Kotor u periodu od 1941. do 1943. godine kada kapitulira Italija. Nakon italijanske okupacije, ovaj prostor preuzimaju Nijemci i zadržavaju ga sve do oktobra 1944. godine kada ovo područje oslobađa, Deseta hercegovačka proleterska udarna brigada čiji je komandant bio Vlado Šegrt. SFR Jugoslavija (1945 - 1992) Granice saveznih republika u novoosnovanoj Demokratskoj federativnoj Jugoslaviji su uređivane odlukama AVNOJa i njegovog Predsjedništva. Za pobliže utvrđivanje unutrašnjih granica između budućih federalnih jedinica unutar Demokratske federativne Jugoslavije (DFJ), a kasnije FNRJ, polazište je predstavljala norma u Zakonu o ustroju i poslovanju AVNOJ-a i nacionalnih vijeća federalnih država u sastavu Demokratske Jugoslavije, koji je usvojilo Predsjedništvo AVNOJ-a na sjednici od 9. aprila 1944. godine. U Zakonu se kaže da je u nadležnosti AVNOJ-a uređenje državnih granica i uređenje federalnih odnosa i međusobnih granica federalnih država. Na svom zasjedanju, Predsjedništvo AVNOJ-a dana 24. februara 1945. godine, donešene su odluke o granica budućih federalnih jedinica: NR Slovenija je definisana u granicama bivše Dravske banovine; NR Hrvatska u granicama bivše Savske banovine sa 13 srezova, bivše Primorske banovine i Dubrovačkim srezom iz bivše Zetske banovine; NR Bosna i Hercegovina u granicama određenim odluka Berlinskog kongresa iz 1878. godine; NR Srbija u granicama Balkanskih ratova sa srezovima uzetim od Bugarske Versajskim ugovorom; NR Makedonija teritorija južno od Kačanika i Ristovca; NR Crna Gora u granicama prije Balkanskih ratova, sa beranskim i kotorskim srezom, Plavom i Gusinjem. Ovim opredjeljenjem AVNOJ-a, Područje bivšeg Kotorskog sreza se sasvim jasno razgraničava. Sav taj srez se dodjeljuje NR Crnoj Gori, izuzev Sutorine i Kruševice, koje su ušle u sastav NR Bosne i Hercegovine (Odlukom Berlinskog kongresa predviđena su dva izlaza na more za BiH, Neum/Klek i Sutorinu). Raspad SFR Jugoslavije (1991 - 1992) Raspadom SFRJ, Sutorina je pripala prvo SR Jugoslaviji (1992 - 2003), zatim zajednici država Srbija i Crna Gora (2003 - 2006) , a od 2006. pripada Crnoj Gori. Nedavni događaji Spor oko teritorijalne pripadnosti Sutorine Bosne i Hercegovine, nastao je nakon dokumenta o razgraničenju Bosne i Hercegovine i Crne Gore, koji je potpisan u maju 2014. godine, prema kojem Sutorina ostaje u sastavu Crne Gore.[1] Na osnovu toga dokumenta, poslanik SDP BiH Denis Bećirović, sredinom januara 2015. godine pokrenuo je u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, rezoluciju o Sutorini, kojom se inicira, poništenje međudrćavnog dogovora dviju država.[5] Nakon javne rasprave, koja bi se trebala održati 24. februara 2015,[6] zastupnici će utvrditi konačan stav o predloženoj rezoluciji. Ovaj se spor suprostavlja mišljenju Badinterove komisije iz 1991. godine, kojim se granicama novonastalih država nakon raspada Jugoslavije, smatraju republičke granice, te se granice ne mogu se mijenjati silom, nego samo sporazumom, odnosno unutrašnja razgraničenja između administrativnih jedinica priznaju se kao državne granice u času sticanja njihove nezavisnosti.[1] Predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, u znak protesta, odlučio se na ne slanje ambasadora u Sarajevo, dok se ovaj problem ne riješi.[7]

Koje nepoštenje! 2014. godine parlament BiH potpiše međudržavni sporazum, a već bi ga sljedeće godine htio raskinuti!? Što za vas uopće znači neki sporazum? Očigledno ništa! Pa tko da vas ozbiljno shvati? Baš bi posebno za BiH granice iz 91. trebale biti svetinja! Nije tu važna nikakva brijačina o tobožnjoj nezakonitosti! U toj je državi jedini zakon bio Tito. Što je on odobrio ili dopustio, to je bilo kao uklesano u kamenu! A kad bi u vašem stilu Hrvatska zatražila podplješivička sela zapadno od Bihaća, svi bi vi stali na zadnje noge! A ta su sela tek nakon 45. ušla u BiH samo zato što gravitiraju prema Bihaću. Budite pametni i držite se granica iz 91. jer je za vas najopasnija svaka promjena granica! 213.147.124.134 12:08, 3 septembar 2018 (CEST)

Ne pišite neistine

"...i na Boku Kotorsku u dužini od 7 kilometara obale, ali je neformalnim političkim dogovorom bez pisanog ugovora, zajedno sa selima Igalo, Sušćepan, Prijevor, Ratiševina i..." Nikad nabrojana naselja nisu bila u sastavu Bosne i Hercegovine. Dio koji je pripadao Turskoj do 1878, a onda pripao Trebinjskom srezu Bosne i Hercegovine činila je porezna općina Kruševica (Kruševice) sa naseljima Kruševice i Sutorina, nikakvo Igalo, Sušćepan itd.--Rethymno (razgovor) 12:17, 3 septembar 2018 (CEST) Takođe Hrvatska nije ništa "poklonila" BiH, pa ni sela pod Plješevicom. Tu je izvršena razmjena teritorija i nekoliko naselja iz Hrvatske, istina, našlo se u sastavu BiH, ali se isto tako i nekoliko naselja iz BiH našlo u Hrvatskoj.--Rethymno (razgovor) 12:19, 3 septembar 2018 (CEST)

Rethymno ne pali se na trolove. Ovo je članak o Sutorini, a ne o Bihaću.--- CH₃OHCl₃Ra^{dodaj H₂O} 14:59, 3 septembar 2018 (CEST)