Idi na sadržaj

Red (biologija)

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Red (taksonomija))
Hijerarhija formalnih (slika)[1][2] i neformalnih (tekst desno) taksonomskih kategorija koje se opisuju u naučnim publikacijama

Red (latinski: ordo) u biološkoj naučnoj klasifikaciji predstavlja taksonomsku jedinicu koja se nalazi između razreda i porodice. U red se najčešće svrstava jedna ili više filogentski srodnih porodica. Mogući stepen srodnosti između pripadajućih porodica, najpouzdanije se procjenjuje na osnovu stepena podudarnosti bioloških makromolekula (uglavnom DNK, RNK i proteina), tj. metodima genomike i filogenetke.[3]

U biološkoj klasifikaciji, red (lat. ordo) je

  1. taksonomski rang koji se koristi u klasifikaciji organizama i prepoznat po nomenklaturnim kodovima. Ostali poznati rangovi su život, domen, carstvo, koljeno, razred , porodica, rod i vrsta, s redoslijedom uklapanja između razreda i porodice. Odmah iznad reda može se dodati neposredno viši rang, nadred, dok podred bio niži rang.
  2. taksonomska jedinica, takson, u tom rangu. U tom slučaju množina su redovi (latinski ordines).
Primer: Sve sove pripadaju redu Strigiformes

Što znači da li ili ne pripada svakom redu, određuje taksonom, kao i da li određeni red uopće treba priznati. Često ne postoji tačan dogovor, jer različiti taksonomi zauzimaju različito stajalište. Ne postoje čvrsta pravila koja taksonomi trebaju slijediti u opisu ili priznavanju reda. Neki su taksoni prihvaćen gotovo univerzalno, dok se druge priznaju samo rijetko.[4]

Za neke grupe organizama koriste se konzistentni sufiksi koji označavaju da je rang red. Latinski sufiks -(i)formes što znači 'koji ima oblik' upotrebljava se kao naučno ime redova ptice i ribe, ali ne za one s sisarima i beskičmenjacima. Sufiks -ales odnosi se na naziv reda biljaka, gljiva i algi.[5] Ime reda obično se piše velikim početnim slovom.[6]

Hijerarhija rangova

[uredi | uredi izvor]

Zoologija

[uredi | uredi izvor]

Za neke kladuse koje obuhvata Međunarodni kodeks zoološke nomenklature, ponekad se koriste i brojne dodatne klasifikacije, iako nisu sve od njih zvanično priznate.

Ime Značenje prefiksa 1. Primjer 2. Primjer
Magnored lat. magnus = velik, golem, važan Boreoeutheria
Superred/Nadred Super = iznad, nad Euarchontoglires Parareptilia
Grandred/Velikored Grand = veliko Euarchonta
Mirorred lat. mirus = divno, čudno Primatomorpha
Red Primates Procolophonomorpha
Subred/Podred lat. sub = pod, ispod Haplorrhini Procolophonia
Infrared lat: infra = ispod Simiiformes Hallucicrania
Parvored lat. parvus = mali, nevažan Catarrhini

U svojoj klasifikaciji sisara iz 1997. Godine, McKenna i Bell koristili su dva dodatna nivoa između nadreda i reda: grandorder i mirorder.[7] Michael Novacek (1986) umetnuo ih je u isti položaj. Michael Benton (2005) umjesto toga ih je ubacio između nadreda i magnoreda.[8] Ovaj položaj usvojen je i u Systema Naturae 2000 i ostalim izvorima [9].

Botanika

[uredi | uredi izvor]

U botanici su rangovi podrazred i podred sekundarni rangovi koji su predefinirani kao iznad i ispod ranga reda.[10] Bilo koji broj daljnjih rangova može se koristiti ako su jasno definirani.[10]

Nadred (superorder) obično se koristi kao rang sa završetkom –anae, što je pokrenuto publikacijama Armena Takhtajana, od 1966. godine nadalje.[11]

Historija koncepta

[uredi | uredi izvor]

Red, kao zaseban rang biološke klasifikacije koji ima svoje razlikovno ime (a ne samo nazvan viši rod (genus summum) prvi je uveo nemački botaničar Augustus Quirinus Rivinus u svojoj klasifikaciji biljaka koja se pojavila u nizu traktata 1690-ih. Carl Linnaeus bio je prvi koji ga je dosljedno primijenio na podjelu sva tri carstva prirode (minerali, biljke i životinje) u svojom djelu Systema Naturae (1735, 1. izdanje).

Botanika

[uredi | uredi izvor]
Naslovna stranica izdanja Linnaeusovog Systema Naturæ, 1758.[12]

Za biljke, Linnaeusovi redovi u Systema Naturae i Species Plantarum bili strogo vještački, uvedeni kako bi podijelili vještačke razreda na razumljivije manje grupe. Kada se riječ "ordo" prvi put dosljedno koristila za prirodne jedinice biljaka, u 19. stoljeću djela poput Candolleovog sistema Prodromus "de Candolle i" "Genera Plantarum ' Benthama i Hookera, značilo je taksone koji su sada stekli porodicu (vidi ordo naturalis (prirodni rod).

U francuskim botaničkim publikacijama, od Familles naturelles des plantes (1763.) i sve do kraja 19. stoljeća, od Michela Adansona, pa do kraja 19. stoljeća, reč famille (plural: familles) korišten je kao francuski ekvivalent za ovaj latinski ordo. Ova ekvivalencija bila je izričito navedena u Alphonse De Candolleovom djelu Lois de la nomenclature botanique (1868), preteča danas korištenog Međunanarodnog kodeksa nomenklature algi, gljiva i biljaka.

U prvim međunarodnim „Pravilima“ botaničke nomenklature Međunarodnog botaničkog kongresa iz 1905., riječ porodica (familia) dodeljena je rangu koji je označio francuski termin famille, dok je red (ordo) bio rezerviran za viši rang, za ono što su u 19. stoljeću često nazivali kohorta.[13] (plural cohortes).

Neke od biljnih porodica još uvijek zadržavaju Lineova imena "prirodni redovi" ili čak imena predlineovskih prirodnih grupa koje je Linnae u svojoj prirodnoj klasifikaciji prepoznao kao redove (npr. "Palmae" ili Labiatae). Takva su imena poznata kao opisna porodična imena.

Zoologija

[uredi | uredi izvor]

U zoologiji, upotrebljavali su se Lineovi redovi. Odnosno, redovi u zoološkom dijelu Systema Naturae odnose se na prirodne grupee. Neka se njegova imena redova još uvijek koriste (npr. Lepidoptera za red moljaca leptiria ili Diptera za red mušica i komaraca.

Virusologija

[uredi | uredi izvor]

U virusologiji, Međunarodni komitet za taksonomiju virusa, klasifikacija virusa uključuje petnaest taksona: realm, podrealm, cervstvo, potcarstvo, koljeno, potkoljeno, razred, podrazred, red, podred, porodica, potporodica, rod, podred i vrsta, koje treba primenjivati za viruse, viroide i satelitske nukleinske kiseline.[14] There are currently fourteen viral orders, each ending in the suffix -virales.[15]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Međunarodni kodeks nomenklature algi, gljiva i biljaka
  2. ^ Međunarodni kodeks zoološke nomenklature
  3. ^ Sofradžija A., Šoljan D., Hadžiselimović R. (2004). Biologija 1. Svjetlost, Sarajevo. ISBN 9958-10-686-8.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  4. ^ Tobin, Allan J.; Dusheck, Jennie (2005). Asking About Life. Boston: Cengage Learning. str. 403–408. ISBN 978-0-030-27044-4.
  5. ^ (McNeill et al. 2012 i Article 17.1)
  6. ^ https://www.btb.termiumplus.gc.ca/tpv2guides/guides/wrtps/index-eng.html?lang=eng&lettr=indx_catlog_c&page=9sjs7LoC_fRo.html.
  7. ^ McKenna, M.C.; Bell, S.G. (1997), Classification of Mammals, New York: Columbia University Press, ISBN 978-0-231-11013-6 Nepoznati parametar |lastauthoramp= zanemaren (prijedlog zamjene: |name-list-style=) (pomoć)
  8. ^ Benton, Michael J. (2005). Vertebrate Palaeontology (3rd izd.). Oxford: Blackwell Publishing. ISBN 978-0-63205-637-8.
  9. ^ http://taxonomicon.taxonomy.nl/TaxonTree.aspx?id=67730 (Hexaprotodon liberiensis); example https://en.wikipedia.org/wiki/Taxonomic_rank
  10. ^ a b (McNeill et al. 2012 i Article 4)
  11. ^ Naik, V.N. (1984), Taxonomy of Angiosperms, Tata McGraw-Hill, str. 111, ISBN 9780074517888CS1 održavanje: upotreba parametra authors (link)
  12. ^ Linnaeus, Carolus (1758). Systema naturae per regna tria naturae :secundum classes, ordines, genera, species, cum characteribus, differentiis, synonymis, locis (jezik: Latin) (10th edition of Systema Naturae izd.). Stockholm: Laurentius Salvius.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  13. ^ Briquet, J. (1912). Règles internationales de la nomenclature botanique adoptées par le congrès international de botanique de Vienne 1905, deuxième edition mise au point d'après les décisions du congrès international de botanique de Bruxelles 1910; International rules of botanical nomenclature adopted by the International Botanical Congresses of Vienna 1905 and Brussels 1910; Internationale Regeln der botanischen Nomenclatur angenommen von den Internationalen Botanischen Kongressen zu Wien 1905 und Brüssel 1910. Jena: Gustav Fischer. Page 1.
  14. ^ "ICTV Code. Section 3.IV, § 3.23; section 3.V, §§ 3.27-3.28." International Committee on Taxonomy of Viruses. oktobar 2018. Arhivirano s originala, 12. 7. 2018. Pristupljeno 28. 11. 2018.
  15. ^ "ICTV Taxonomy". International Committee on Taxonomy of Viruses. 2018. Arhivirano s originala, 20. 3. 2020. Pristupljeno Nov 8, 2019.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]