Shizofrenija

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web-stranice ili drugi izvori).
Ako se pravilno ne potkrijepe validnim izvorima, sporne rečenice i navodi mogli bi biti obrisani. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Riječ Shizofrenija potiče od grčkih riječi shisis (cijepanje, rascijep) i phrenos (duša). Ime je prvi put upotrijebio Eugen Bleuler 1911. godine označavajući time posebnu grupu sindroma psihičkih poremećaja. Poznati su njegovi opisi shizofrenije pod nazivom "Blojlerova 4 A", koja bi obuhvatala primarni opis bolesti sa poremećajima u sferi Afekta, Asocijacija, zatim Ambivalencija i Autizam shizofrenih bolesnika. Naziv ove teške duševne bolesti označava suštinu i ukazuje na rascijep i nesklad (disocijacija) između psihičkih funkcija, prije svega procesa mišljenja i afekta, nazvana ideoafektivna disocijacija. Ovakva vrsta disocijacije je prisutna jedino kod shizofrenije i ne sreće se kod nijednog duševnog oboljenja. Karakteriše je dakle, nesklad između mišljenja, odnosno sadržaja mišljenja, afekta i volje. Normalno, sve ono što se doživljava i što je trenutno u toku procesa mišljenja odražava se i afektom: ako se osjeća ljutnja, to je iskazano ponašanjem i mimikom, ili ako se doživljava radost to se vidi i na licu. Međutim, toga nema kod shizofrenije.

Prema MKB-10 shizofrenija se definiše kao teški duševni poremećaj koji se karakteriše poremećajem mišljenja i pažnje (percepcije), a afekat je neadekvatan (neskladan) i otupljen. Svijest shizofrenog pacijenta je bistra, jasna, tako da je svjestan svega onoga što se dešava sa njim i oko njega. Intelektualne funkcije su također, očuvane, ali nakog niz godina bolesti može doći do njihovog propadanja.

Bolest ima hronični tok sa pogoršanjima i remisijama, ali nikad ne dolazi do konačnog izliječenja, što ima veliki socijalno-medicinski značaj, jer predstavlja opterećenje kako za porodicu pacijenta, tako i za društvenu zajednicu.

Pripada grupi psihoza, a pod pojmom psihoza se najčešće podrazumijeva psihičko stanje osobe sa prisutnim sumanutim idejama i halucinacijama uz nepostojanje uvida u njihovu patološku prirodu, zatim poremećaj ocjene realnosti i gubitka veze sa realnošću, gubitak granica "Ega".

Prema MKB-10 razlikuje se više oblika shizifrenije:


Shizofrenija kasnog i vrlo kasnog početka

Pojava bolesti poslije 40. godine života naziva se shizofrenija kasnog početka, a poslije 60. godine života shizofrenija vrlo kasnog početka, češće su kod žena. Iako su pojedini autori zapazilii izvjesne razlike u simptomatologiji danas je prihvaćeno gledište da nema bitnijih razlika između kliničkih slika bolesti rane i kasne shizofrenije. Međutim, utvrđeno je da među bolesnicima sa kasnim početkom ima više vidnih, taktilnih i olfaktivnih halucinacija, sumanutih ideja proganjanja, zatim da manje ispoljavaju formalne poremećaje mišljenja, afektivnu zaravnjenost ili tupost.


Tip I i tip II shizofrenije

Ova podjela potiče još od Bleulera sa shvatanjem da postoji više shizofrenijâ.

Shizofreni sindrom tip I ima akutni početak, dominiraju pozitivni simptomi, reaguju povoljno na neuroleptičku terapiju, navodno u CNS-u imaju povećan broj dopaminskih receptora, bez strukturnih i neuropatoloških promjena mozga i imaju povoljan ishod.

Shizofreni sindrom tip II ima postepen početak, dominiraju negativni simptomi, reaguju nepovoljno na neuroleptičku terapiju, sa strukturnim i neuropatološkim promjenama mozga (proširenje lateralnih komora) i imaju nepovoljan ishod.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: