Čuvarkuća
 |
|
 |
|
| Sistematika | |
|---|---|
| Carstvo | Plantae |
| Divizija | Magnoliophyta |
| Red | Saxifragales |
| Porodica | Crassulaceae |
| Rod | Sempervivum |
| Vrsta | S. tectorum |
| Dvojno ime | |
| Sempervivum tectorum | |
Čuvarkuća (Sempervivum tectorum) je višegodišnja biljka iz porodice Crassulaceae. Zovu je brojim imenima: Gromovna trava, Gromovik, Vazdaživ, Cmilić, Glavotoć. Uzgaja se uglavnom kao ukrasna biljka, a ima i ljekovito djelovanje. Sok čuvarkuće se često upotrebljava kao zaštita od sunca. Postoji veliki broj sorti. Vrlo je otporna na sušu i visoke temperature. Poznata je od davnina, čak se spominje u dokumentima Karla Velikog kao "biljka koju svi moraju uzgajati...na krovovima kuća", jer se smatrala da štiti od vatre i udara groma[1]. Zbog tog mita (lat. tectorum - na krovu) dobila je i svoj latinski naziv tectorum.
Sadržaj |
Opis [uredi]
Čuvarkuća je zeljasta prizemna biljka, promjera 10 do 20 cm, s snažim korijenskim sistemom. Razmnožava se vegetativno putem izdanaka, vrlo rijetko preko sjemena. Ima ružičasto-bijele cvjetove. Lišće joj je mesnato, sočno, elipsasto, sa zašiljenim vrhom.
Rasprostranjenost [uredi]
Rasprostranjena je širom južne Evrope, naročito na Pirinejima, Alpama i Dinarskim planinama.
Hemijski sastav [uredi]
Čuvarkuća sadrži jabučnu i mravlju kiselinu, soli, vosak, sluz, šećer, gumu i mineralne sastojke.
Vanjski linkovi [uredi]
Reference [uredi]
Nedovršeni članak Čuvarkuća koji govori o biologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
 |
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: |
