Vosak

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Voštana svijeća

Po pojmom vosak se najčešće podrazumijeva pčelinji vosak ili druga supstanca sa sličnim osobinama. U svakodnevnom govoru, pod pčelinjim voskom se misli na supstancu koju ispuštaju pčele a koju koriste pri pravljenju saća. Općenito, pojam vosak se odnosi na cijelu grupu supstanci sa osobinama sličnim pčelinjim voskom:

  • Plastičnost na normalnoj temperaturi okoline
  • Talište iznad 45 °C (što razlikuje voskove od masti i ulja)
  • Relativno slaba viskoznost pri topljenju (za razliku od mnogih vrsta plastike)
  • Nerastvorljivost u vodi
  • Hidrofobnost

Voskovi mogu biti prirodni (životinjski ili biljni), vještački napravljeni putem izdvajanja iz prirodne nafte ili potpuno sintetički napravljeni. Pored pčelinjeg, najpoznatiji prirodni voskovi su parafin (vosak iz nafte) i karanuba (vrsta biljnog voska). U voskove se ubraja i vosak u ljudskom uhu. Neki vještački materijali poput silikonskog voska imaju slične osobine i također se smatraju voskovima.

Komercijalni pčelinji vosak

Hemija[uredi | uredi izvor]

Hemijski, voskovi su tip lipida koji mogu sadržavati široku paletu alkana, estera i poliestera sa dugim ugljikovim lancima te hidroksilni esteri sa dugim lancima primarnih alkohola i masnih kiselina. Obično se razlikuju od masti jer im nedostaju trigliceridni estri glicerina (propan-1,2,3-triol) i tri masne kiseline. Pored estera koji doprinose visokim temperaturama topljenja i čvrstoći biljnog voska, ti voskovi su često mješavina supstituiranih alifatskih ugljikovodika sa dugim ugljikovim lancima, koji sadržavaju alkane, masne kiseline, primarne i sekundarne alkohole, diole, ketone i aldehide[1] Parafinski voskovi su ugljikovodici, mješavina alkana obično u homolognom nizu po dužini ugljikovih lanaca.

Upotreba voska[uredi | uredi izvor]

Voskovi se koriste u mnoge svrhe: u proizvodnji voštanog papira, pri impregniranju papira i drugih materijala radi njihove otpornosti na vodu ili zbog izmjene osobina njihove površine. Vosak se koristi i u proizvodnji sredstava za poliranje obuće, drvenog namještaja i automobila, pri prekrivanju površina nekih vrsta sira kao i impregniranja tekstila i kože. Veoma dugo se vosak i slične čvrste masti koriste pri pravljenju svijeća, koje su se koristile za osvjetljenje i za dekorisanje pri brojnim vjerskim tradicijama, naročito u kršćanstvu i hinduizmu. Smatra se da je car Konstantin naređivao korištenje svijeća za vrijeme proslave Uskrsa tokom 4. vijeka. Danas svijeće koriste kršćani[2] pri vjerskim obredima kao simbolu Isusovog svjetla.

U Rimokatoličkoj crkvi, svijeće od pčelinjeg voska se često koriste zbog određene simbolike, jer je kolonija pčela sestrinski celibat sa jednom jedinom majkom.[3] Voštane svijeće se koriste umjesto lampi pri raznim jevrejskim svečanostima poput subotnjih svijeća, ceremonija Havdala, za vrijeme Hanuke i slično. Po jevrejskoj tradiciji, sinagoge trebaju biti dobro osvijetljene pa su vjernici često poklanjali voštane svijeće u tu svrhu. U paganskim religijama i modernim humanističkim festivalima, voštane svijeće igraju značajnu ulogu. Pored upotrebe u vjerskim obredima i svečanostima, voštane svijeće su se dugo koristile u svrhu osvjetljavanja u kućama, kao signali pri ratnim dejstvima, osvjetljavanju pri putovanjima kao i za računanje vremena. U moderna vremena, voštane svijeće se često koriste zbog blagog svjetla, dekorisanja i slično.

Vosak sa dodatim obojenim pigmentima se koristi kao medijum u slikarstvu i pri proizvodnji kreona i olovki u boji. Nekad se vosak koristio i u izradi karbo-papira koji se koristio za pravljenje daktilografskih kopija. Također, u kozmetici, ruž za usne i maskara su napravljeni između ostalog iz raznih masti i pigmentima obojenih voskova. Pored toga, voskovi se koriste i u različitim sportovima poput surfanja, skijanja, snowboardinga za podmazivanje. Parafinski vosak se koristi i za prekrivanje čokoladnih bombona. Od voska se izrađuju i voštani meci, koje se koriste pri raznim simulacijama.

Vrste voskova[uredi | uredi izvor]

Životinjski[uredi | uredi izvor]

Biljni[uredi | uredi izvor]

Mineralni[uredi | uredi izvor]

Petroleumski[uredi | uredi izvor]

Sintetički[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ EA Baker (1982): Chemistry and morphology of plant epicuticular waxes. In The Plant Cuticle, ur. DF Cutler, KL Alvin, CE Price, Academic Press, ISBN 0-12-199920-3
  2. ^ Dadant & sons (1975): The Hive and the Honey Bee, str. 540
  3. ^ Butler, C.G., (1954): The world of the honeybee. Collins, New Naturalist series, br. 29

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]