Željeznička nesreća kraj Bioča

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Mjesto nesreće u Bioču, Crna Gora.

23. januara 2006. godine, najmanje 46 lica je poginulo i 130 povrijeđeno u teškoj željezničkoj nesreći koja se dogodila kada je lokalni putnički voz koji je saobraćao između Bijelog Polja (Srbija i Crna Gora) i Podgorice (SCG) iskliznuo iz šina u mjestu Bioče nedaleko od Podgorice. Teška nesreća kod stanice Bioče (10 km sjeverno od Podgorice) uzrokovana je prema jednim izvjštajima kvarom elektromotorne garniture a prema drugim neispravnošću kočionog sistema.

Nesreća se desila malo poslije 16 časova. Do 20 sati su ekipe prevozile povrijeđene u podgoričku bolnicu, a tek poslije su prevoženi oni kojima nije bilo spasa. Dežurne spasilačke službe su ostale na licu mjesta u želji da dođu do još najmanje dva tijela, koja su naknadno primjećena, a zarobljena u olupinama vagona.

Spašavanje putnika otežavao je jak vjetar koji je puhao u kanjonu Morače.

Direktor Kliničkog centra Crne Gore Miodrag Đurović izjavio je da je u tu bolnicu smješteno preko 127 povrijeđenih putnika, među kojima je i sedamdesetpetoro djece do šesnaest godina starosti.


Potpredsjednik crnogorske Vlade Miroslav Ivanišević je u izjavi koju je prenijela TV Crne Gore naveo da je, prema nezvaničnim informacijama, u vozu koji se na pruzi između Podgorice i Bijelog Polja, u mjestu Bioče, survao u provaliju nekoliko desetina metara, bilo "blizu 200 putnika".

Saosjećanje i pomoć iz zemalja u okruženju[uredi | uredi izvor]

Predsjednik Srbije Boris Tadić razgovarao je sa predsjednikom Crne Gore Filipom Vujanovićem i ponudio mu pomoć Srbije u zbrinjavanju povrijeđenih u teškoj željezničkoj nesreći u mjestu Bioče. Tadić je dao krv za povrijeđene i pozvao građane Srbije da učine isto.

Predsjednik SCG Svetozar Marović dobio je telegram predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića sa izrazima saučešća povodom teške željezničke nesreće u Crnoj Gori: "Potresen viješću o tragičnoj željezničkoj nesreći u kojoj je nastradao veliki broj vaših građana, primite u moje lično ime, i u ime svih građana Hrvatske, izraze najdublje sućuti (saučešća)", navodi se u Mesićevom telegramu.

Prije više godina se kod istog mjesta dogodila još jedna teška saobraćajna nesreća, kada je putnički autobus izletio sa kolovoza.

Spisak Žrtava[uredi | uredi izvor]

Podgorica[uredi | uredi izvor]

  • Mirko Petričević (52)
  • Enisa Šabotić (21)
  • Damir Tuzović (5)
  • Nedjeljko Kojović (44)
  • Boričich Đorđije (51)
  • Sofija Šoć (65)
  • Esad Hadžibegović (50)
  • Stanica Stijović (55)
  • Žarko Stijović (60)
  • Branka Bojović (60)
  • Milić Delić (56)
  • Novka Bubanja (56)
  • Lidija Bulatović (23)
  • Danica Čelebić (52)
  • Petar Knežević (60)
  • Anela Topuzović (16)

Bijelo Polje[uredi | uredi izvor]

  • Cmiljana Furundžić (80)
  • Dejan Čabarkapa (7)
  • Snežana Čabarkapa (33)
  • Dragoje Femić (36)
  • Lako Miličević (50)
  • Nikola Vojinović (20)
  • Mara Radović (59)
  • Rajna Bulatović (70)
  • Naida Halilović (7)
  • Bojana Popović (20 )
  • Maho Trubljanin (62)
  • Dragan Radović (50)
  • Ruva Višnjić (53)
  • Bojana Vukičević (30)

Bar[uredi | uredi izvor]

  • Dragan Nikotić (40)
  • Milosav Žugić (15)
  • Selmo Kuč (10)
  • Ajsela Kuč (35)
  • Filip Gardasevic (10)

Ostali gradovi[uredi | uredi izvor]

  • Svetlana Ivanović (44) Mojkovac
  • Vojislavka Baltić (56) Mojkovac
  • Dušan Šunjevarić (80) Ulcinj
  • Sandra Mitrović (29) Danilovgrad
  • Slavica Grabovica (44) Cetinje
  • Slavka Šćepanović (60) Kolašin
  • Fatma Agović (45) Nikšić
  • Dostana Bajić (71) Berane
  • Leka Bubanja (44) Berane


Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]