Žepa

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Crystal Clear action spellcheck.png Moguće je da ovaj članak ne poštuje standarde Wikipedije na bosanskom jeziku
kao što su upotreba afrikata, pravopis, pisanje riječi u skladu sa standardima, te način pisanja članaka.
Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.

Žepa, naseljeno mjesto na krajnjem istoku Bosne i Hercegovine, u sastavu općine Rogatica. Mjesto sa karakterističnom bosanskom planinskom fizionomijom prvi put se spominje u sumarnom osmanlijskom defteru iz 1485. godine, kao selo koje pripada Vrataru, bivšem starom gradu srednjovjekovne Bosne. Osnovne privredne djelatnosti ovog kraja oduvijek su bile poljoprivreda i stočarstvo.

U okolini mjesta pronađeno je i nekoliko srednjovjekovnih bosanskih stećaka, koji su bili dio životne kulture starih bogumila. U selu Ljubomišlje, čije i ime asocira na staroslavensku jezičnu tradiciju, nalazi se čitava nekropola ovih stećaka. Stećci postoje i u drugim, okolnim selima oko Žepe, a jedan od najbolje očuvanih nalazi se u selu Tulež (čije je ime složenica riječi "tu" + "lež"), na groblju Trojan, no nema preciznijih podataka od kada datira, mada se po nekim predanjima tvrdi da se radi o desetom vijeku, što je ipak rano, uzme li se u obzir činjenica da su stećci obilježili bosanski krajolik u 12. vijeku.

Narodna predaja kaže da je dio manjih stećaka srednjovjekovnih Bošnjana ugrađen u most na rijeci Žepi, o kom je u svom romanu "Most na Žepi" pisao i jedan od najvećih bosanskih književnika i dobitnik Nobelove nagrade za književnost Ivo Andrić. Sarajevski historičar Vlajko Palavestra zapisao je o stećcima i sljedeće: "U Žepi smo konstatovali ukupno 162 spomenika iz srednjeg vijeka, većinom u obliku neukrašene ploče bez postolja.

Slijede spomenici u obliku niskog sljemenjaka s monolitnim postoljem, te sanduci bez postolja. Srednjovjekovni spomenici u Žepi su rijetko ukrašeni (svega 11), a u pogledu forme i načina ukrašavanja, oni na sebi sjedinjuju oblike i ornamentalne elemente srednjojekovnih nadgrobnih spomenika istočnobosanskog područja i Podrinja sa zapadnom Srbijom".

U 16. vijeku vezir Jusuf dao je u mjestu izgraditi tada graciozni most na rijeci Žepi, koji je vijekovima bio ponos mještana ovog kraja Bosne, no danas nagrižen zubom vremena, kameni most odavno nije turistička atrakcija. Preko njega se danas uzanom pješačkom stazom može stići do sela Vratar i Ribioci, na putu ka Rogatici. Na mramornoj ploči pokraj samog mosta stoji zapisano: "Ovaj most je spomenik neimarstvu 16. vijeka. Ugrožen akumulacionim jezerom na Drini, prenesen je ovdje sa ušća Žepe 1967. da i dalje služi pokoljenjima".

Tokom proteklog rata i srpske agresije na Bosnu i Hercegovinu Žepa je bila mala bosanska enklava, koja je odoljevala udarima daleko nadmoćnijeg neprijatelja. Od osam stotina prijeratnih domaćinstava u mjestu danas je obnovljeno nekih dvjestotinjak. Mještani su uglavnom stari, samo je jedan uposlenik, a lokalno područno odjeljenje osnovne škole pohađa pet đaka. Jedini kontakt sa vanjskim svijetom su autobusi koji par puta sedmično voze za Sarajevo. U naselju postoji ambulanta, koja ne radi, jer nema liječnika, a policijska patrola iz Rogatice navrati svakih petnaest dana, tek da se uvjeri da je sve u redu.