Rogatica

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Preferences-system.svg Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Koordinate: 43°48′S 19°0′I / 43.8, 19
Rogatica
Grad
Službeni naziv: Općina Rogatica
Država  Bosna i Hercegovina
Entitet Flag of Republika Srpska.svg Republika Srpska
Općina Rogatica
Nadmorska visina 525 m.i.m.
Koordinate 43°48′S 19°0′I / 43.8, 19
Površina
 - Općina 664 km2
Stanovništvo
 - Općina 21 978 (1991)
Gustoća
 - Općina 33 /km2 
Gradonačelnik Radomir Jovičić[1] (SNSD)
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme
Poštanski broj 73 220
Pozivni broj (+387) 58

Pokaži topografsku kartu

Pokaži običnu kartu
Blue pog.svg
Rogatica u BiH

Historija

Rimsko doba

Do dolazka Slavena na području Rogatice su živjeli Iliri, Rimljani i Avari. Spomenici iz prahistorijskog doba, gradine i gomile govore da najstarija ljudska naselja u Rogatičkom kraju datiraju mnogo prije nove ere. A najstarije naselje iz tog perioda nalazilo se na Gracu, brijegu pored same Rakitnice. Dolazkom Rimljana na prostor između Strmog Lunja i Rakitnice na kome se sad nalazi sjeverni dio grada osnovano na naselju sa obilježjima rimske civilizacije. Nakon pada rimskog carstva 395, Slaveni su ove krajeve počele naseljavati u prvoj polovini VII vijeka.


Srednji vijek

Da je Rogatica u srednjem vijeku bila gusto naseljena, pokazuju nekropole sa nadgrobnim spomenicima na 88 lokaliteta sa 2628 stećaka. U dokumentima Dubrovačkog arhiva (Monumanta Ragusina) ime Rogatica se prvi put spominje iz 1425 godine.Iz raznih dokumenata se također zna da je Rogatica bila centar bogatog stočarskog kraja u XIV vijeku. Za vrijeme vladavine Kralja Tvrtka Kotromanića (1353-1391) Rogatica je bila vezana za utvrđenje Borač i za njegove feudalne gospodare Radenoviće ond. Pavloviće koji su vladali istočnom Bosnom. Borač je bio značajni politički, privredni i kulturni centar u kome su Pavlovići izdavali povelje, primali strane izaslanike i imali stalne družine glumaca i muzičara. Grad u kome su bile dvorove vlastele leži iznad lijeve obale Prače u današnjem selu Varošište. Turci su Borač zauzeli 1466. godine a zatim pet godina kasnije su ga napustili. Pored ostataka grada u selu Varošište nalazi se lijepa nekropola stećaka kao i temelji crkve u predgrađu. Stećci su vjerovatno grobovi Petra i Radoslava Pavlovića, nasljednika dvora koji su pali u borbi protiv Turaka 1420. godine.

Osmansko doba

Mahale su se obično u to doba formirale oko džamija pa tako imamo prve mahale u Rogatici i to: Sinan vojvodinu mahalu, Oruč-aginu mahalu, Husein-begovu mahalu i Carevu mahalu ili Hangariju kako su je još zvali. Početkom 16. vijeka Čelebi Pazar dobija prvo javno kupatilo sa toplom i hladnom vodom - hamam. Izgrađen je vodovod, kojim je dio čaršije dobio pitku vodu. Na česmama ispred džamija muslimani su uzimali abdest, a putnici dobronamjernici kao i ostalo stanovništvo moglo se tu osvježiti i napiti hladne vode. Već 1528. godine Rogatica ima čaršiju koju čine: zanatske radnje, dućani, karavan-saraji, a nedugo zatim musafirhane, mektebi i napokon medresa. Dućani u čaršiji rađeni su na tradicionalni način. Bilo je dućana i na dvije etaže.

Rogatička čaršija bila je koncentrisana u jednoj ulici sa dućanima po jedan, dva ili više pod jednim krovom. Mnoge od objekata je izgradio poznati legator Husein-beg Arnautović. Čaršiju na desnoj i mahale na lijevoj obali Rakitnice još u tom vijeku spajaju dvije kamene ćuprije Kanarska ćuprija i Donja ćuprija. U tom periodu podignute su i prve džamije. Uz njih nastaju mahale kao i djelovi grada za stanovanje, za razliku od čaršije u kojoj se obavlja poslovni i javni život. U to doba u čaršiji egzistiraju zanatlije kao što su sabljari, kožari, krojači, kovači, nalbanti, aščije, pekari, berberi, abadžije i dr. U 16. vijeku sagrađeno je nekoliko džamija:

Tekijska, Oručagina, Arnaudija, Careva džamija, Sudžaudinova ili Čaršijska džamija, Serhadija i druge. U tom periodu sagrađena je i medresa koja se nalazila kraj Čaršijske džamije. Sagrađena su i četiri mekteba i to uz džamije Arnaudiju, Tekijsku, Carevu i u Gračanici. U viševjekovnom periodu osmanske uprave Rogatica se razvila u značajnu orijentalnu varoš i postala sjedište kadiluka.

U tom periodu kadiluk je dao više ličnosti koje su u Osmanskom carstvu vršile visoke funkcije, pomenuću samo tri velika vezira: Sinan-paša Borovinčić, Ali-paša Pračić, Mehmed-paša Sokolović. Trebalo bi dosta prostora da se spomenu sve kadije i muftije , vojskovođe, begovi, ajani i drugi učeni i značajni ljudi koje je iznjedrila Rogatica i njegova okolica.

Austro-Ugarsko doba

U toku austrougarske vladavine, počev od 1878. godine, mijenja se struktura stanovništva u Rogatici. Prvo se doseljava nekoliko jevrejskih porodica i trgovaca drugih nacionalnosti, austrougarskih oficira i činovnika, a sa okolnih sela u čaršiju se naseljavaju Srbi.

U pregledu mjesta i statistici stanovništva u Bosni i Hercegovini objavljenom na njemačkom jeziku 1880. predstavljeni su rezultati prvog popisa, koji je Austro-Ugarska monarhija organizirala i medu kojim nalazimo sljedeće podatke:Rogatica 1879. ima 1.831 stanovnika, 444 kuće i 471 stan. Vjerska struktura stanovništva je izgledala ovako:

  • Muslimani 1.693 ili 92,46 %
  • Pravoslavci 131 ili 7,16 %
  • Jevreji 6 lil 0,32 %
  • Katolika 1 ili 0,06 %

Opet se vjeruje da su većina stanovništva bili domaći Bošnjaci. Rogatica se kao urbano naselje tada nalazila na 28. mjestu u Bosni.

Sa austrougarskom upravom u ovaj kraj, kao i u cijelu Bosnu prodire i evropska kultura. Ona se najprije očituje u uvođenju latinčnog pisma u javnom saobraćaju, u odlasku sve većeg broja mladih ljudi na školovanje u razne evropske univerzitetske centre. Tako se medu prvim Bošnjacima koji su stekli visoko evropsko obrazovanje bili i Rogatičani. Među njima je svakako najpoznatiji ljekar dr. Avdibeg Bukvica. Od 1883. godine u Rogatici radi prvi civilni doktor.

U tom periodu sagrađeni su mnogi objekti. Tako su vojne jedinice 1879. god. izvršile potpunu rekonstrukciju puta Sarajevo-Rogatica-Višegrad u dužini 148 km. Odmah iza toga izgrađen je put Rogatica-Goražde 26 km. Na Borikama (www.borike.info) je 1895. god. osnovana ergela za uzgoj konja i to bosansko-brdske i arapske pasmine. Tokom 1905/1906. izgraden je moderni vodovod u dužini od 4 km. Iz strateških razloga izgrađena je i istočno-bosanska pruga koja je dobrim djelom prolazila kroz područje tadašnjeg rogatičkog sreza. U 1906. godini izgrađen je i put do Mesica u dužini od 9 km. Iza 1908. godine izgrađena je i gradska kanalizacija. U krugu vojnih baraka na ulazu u grad izgrađena je dvospratna zgrada vojne kasarne.

1900. godine u Rogatici niče prva pilana za preradu drveta Bećir-age Čapljića. U Kovanju nadomak Rogatice počinje sa radom ciglana Nur-bega Brankovića.

U samom gradu svojim vanjskim izgledom i ljepotom posebno su se isticale kuće Hadži Nurudin ef. Hafizovića i Suljage Vajzovića.

Na čelu gradske općine u Rogatici nalazio se popularni gradonačelnik dr. hadži Ahmed-beg Bukvica.

Prema popisu iz 1910. rogatički srez imao je oko 1.400 kmetovskih porodica.

U monografiji Rogatice, po popisu koji je 1910. godine izvršila austrougarska admistracija od 699 zemljoposjedničkih porodica u ovom ataru:

  • 644 su bošnjačke (92,13%),
  • 52 srpske (7,4%),
  • dvije hrvatske (2,29),
  • i jedna jevrejska (0,14%).

Bez ozira na sve, bošnjačko stanovništvo je bilo nepovjerljivo prema Austro-Ugarskoj tako da se znatan broj Bošnjaka ovog kraja iseljava prema Turskoj, Sarajevu i centralnoj Bosni, a naročito je to došlo do izražaja u vremenu od 1914-1918. godine.

Između dva svjetska rata

Agrarnom "reformom" 1920. godine kraljevina SHS, a kasnije Jugoslavija nasilno mjenja strukturu vlasništva razvlašćujući Bošnjake i uvodeći u posjed srpsko stanovništvo.

Zemljište oduzeto od veleposjednika-begova trebalo je pravedno dodjeliti svim bezemljašima, a medu njima je bilo i Bošnjaka. To kraljevina SHS nije učinila, nego je svu oduzetu zemlju dodjelila isključivo srpskom stanovništvu.

Od 1919. pa do 1949. godine Rogatički srez se prostirao na 1.465,25 km2 i obuhvatao je područja sadašnjih općina Rogatica i Sokolac te djelove općina Han Pijesak (Podžeplje), Videgradske općine (Međeđa), Goraždanske općine (Ustiprača) i Paljanske općine (Hrenovica i Prača).

1919. godine u Kukavicama kod Rogatice otpočela je eksploatacija ugljenokopa, a naročito to dolazi do izražaja od 1923. god. U 1928. god. napravljena je i žičara koja je ugalj direktno transportovala na željezničku stanicu u Mesiće.

U vremenu od 1928-1932 godine u kulturnom životu Rogatice aktivno je učestvovao i književnik Hasan Kikić, koji je u Rogatici ujedno bio i učitelj.

U Rogatici je građanska škola otvorena 1926. god., a mreža osnovnih škola se proširuje.

U to doba u Rogatici je bilo:

186 zanatskih radnji, 79 trgovinskih radnji te 68 ugostiteljska objekta

U Rogatici se 1936. godine otvara prva prodavnica obuće "Bata"

Rogatica, nekadašnji Čelebi Pazar, otkako je postala bila je bošnjacko naselje. Takav svoj identitet, sačuvala je i do agresije.

Drugi svjetski rat

Raspad Kraljevine Jugoslavije Rogatica je dočekala kao srednje razvijena bosanska varoš sa dosta trgovina, zanatskih i ugostiteljskih objekata, nekoliko industriskih objekata i građanskom školom.

Ovdje je isto tako važno posjetiti na činjenicu da se vec 1941. godine znatan broj Bošnjaka iz Rogatice i rogatičkih sela priključio u NOB-u. Da je u jesen te godine od njih formirana Muslimanska četa, a docnije i Muslimanski bataljon u okviru Romanijskog partizanskog odreda da bi se, nedugo poslije toga, uključili u Šestu i na kraju u proslavljenu Šesnaestu muslimansku udarnu brigadu. Ovdje bih pomenuo samo neke od legendarnih boraca ovog kraja, Narodne heroje Ragiba Džindu i Sulju Jahića, te ostale ništa manje hrabre borce Ćamila i Rasima Džindu, Muju Hodžića-Crnog, Ragiba Nalbantića, Rusmira Gorušanina, Mehmed, Arif i Asim Hodžic, Suljo Pleho, Hamed Mešanović, Agan Zagorića, Sejfo i Agan Durmišević, Rasim Žunić, Ramo Golić, Abdulah Detlić, Salko Alispahić, Ahmed i Fehim Hafizović, Muhidin Šahinpašić, Adem Akšamija, Muris Branković, Ahmed Jamaković i mnogi drugi….

I dok su Bošnjaci tako učestvovali u borbama širom Bosne i štitili narod od fašizma i domaćih izdajnika, istovremeno su ubijani i zastrašivani civili u i oko Rogatice, tako da se skoro svo stanovništvo našlo u muhadžirluku, gorjela su bošnjačka sela oko Rogatice i pljačkala se imovina Bošnjaka. Iz drugog svjetskog rata treba pomenuti podatak, da je od ukupno 136 rogatičkih sela potpuno spaljeno 77, a djelimično 42. Od predratnih hiljadu stambenih objekata u gradu, kraj II svjetskog rata "uspravno" je dočekalo svega 45. Broj stanovnika u gradu 9. maja 1945. bilo je svega 67. Od ukupno 7 džamija u gradu Rogatica kraj II svjetskog rata dočekale su samo dvije i to. Arnautovića džamija i Čaršijska džamija.

Geografija

Rogatica se nalazi u južnom djelu istočne Bosne. Smještena je u kotlini duž lijeve i desne obale rijeke Rakitnice i leži na nadmorskoj visini od 525 metara. Njenu kotlinu sa sjeverozapada zatvara brdo Ljun, a sa istoka i jugoistoka redom brda Crven, Tmor i Zasada. Rogatica je središte sliva rijeke Rakitnice a u širem smislu i srednjeg toka rijeke Prače. Sa istoka Rogatici gravitira područje koje se prostore do rijeke Žepe i rijeke Drine na Slapu, dok se prema sjeverozapadu njena gravitaciona zona prostire do Han Stjenica i velike visoravni Glasinac.

Rogatičku kotlinu presjeca rijeka Rakitnica, čiji se izvor nalazi na visini od 800 m ispod Stupnog dola. Istočno od sela Rakitnice ona prima potok Bereg, a u samom gradu ona prima dva potoka Toplik i Gračanicu.

Ovaj kraj je pretežno srednjeplaninski. Od čitave površine rogatičke općine, koja zaprema 66,437 ha, 20% zemljišta otpada na visinu od 500 m, dok je 80% planinsko zemljište sa visinom između 800 i 1900 m. Planine su na istočnoj, jugozapadnoj i sjevernoj strani a među njima su najveće Devetak 1 417, Sjemeć, Tmor, Bokšanica 1 254 i dr.

Središnja godišnja temperatura je 11 °C. Maksimalna temperatura u mjesecu julu dostiže 35 °C, a minimalna u januaru do -28 °C.Godišnja količina oborina kreće se od 700 do 800 mm u samom gradu, dok se na susjednim planinama penje do 1 500 mm.

Susjedne općine Rogatici su: Goražde, Rudo, Višegrad, Srebrenica, Vlasenica, Han Pijesak, Sokolac i Pale.

Sve do agresije područje općine Rogatica zauzimalo je površinu 664,37 km2.

Stanovništvo

Glavna stranica: Demografija Rogatice

Po posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine općina Rogatica imala je 21.978 stanovnika, raspoređenih u 119 naselja. Poslije potpisivanja Daytonskog sporazuma, općina Rogatica gotovo u cjelini ušla je u sastav Republike Srpske. U sastav Federacije Bosne i Hercegovine i to u okvir Bosansko-Podrinjskog kantona ušlo je naseljeno mjesto Vražalice i dio naseljenog mjesta Bulozi.

Nacionalni sastav stanovništva - općina Rogatica, popis 1991.

ukupno: 21.978

Nacionalni sastav stanovništva - Grad Rogatica, popis 1991.

ukupno: 8.916

Literatura

  • Mustafa Fejzić: Svjetlost i tama rogatičke historije

Vanjski linkovi


Coat of arms of Sarajevo.svg Nedovršeni članak Rogatica koji govori o gradovima treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: